Miss7 Blog

Bonjour dječjim aktivnostima, goodbye mom životu!

„Bonjour, madame“, pozdravlja moja četverogodišnja kći kad sretnemo nekoga na ulici. „Goodbye“, viče druga dok mama puca od ponosa. Treća ne govori ništa samo mrko gleda svakoga tko nam se približi. U fazi je mržnje prema svakome tko nije mama, baka ili tata. Rekla bih da je ona na oca, ali vjerojatno se on ne bi složio. Iako, dosta sličnosti, kaže on, sve tri imaju sa mnom kad vrište da nešto ne žele. Baka kaže da su nemoguće, iako im svako jutro s vrata viče: „Gdje suuuuu moje najljepšeeee curice!“

Kaže, naravno,  da sam i ja bila ista takva kao mala -  NEMOGUĆA. Meni se pak čini da su pomalo razmažene jer im baka sve dopušta dok nema mame i tate, ali se često to bojim reći glasno da se baka ne bi uvrijedila, jer svaka zaposlena mama to zna - baka je ključ svake obitelji. Ne zezam se, pitajte mame koje nemaju pomoć baka i djedova. Ja ne smijem, mrze me i sve me krivo gledaju u parkiću.

No dobro, momshaming nije tema ove kolumne ili možda je, ali vidjet ćete, sama sam si kriva ovog puta. Naime, ne tako davno, prošle godine kad smo čamili doma u lockdownu zaklela sam se da čim nas otvore upisujem djecu na sve žive aktivnosti; ritmike, plesove, sportove, jezike, igraonice, samo da su što manje doma. Stanite odmah, momshamerice, nije to bilo iz sebičnih razloga ili nije bilo skroz iz sebičnih razloga, već mi se učinilo da je za djecu važno od malena imati obaveze i odgovornosti i ispuniti im vrijeme pametnim stvarima da ne bleje u televiziju.

Upisala bih ja njih i ranije, ali postoji neko glupo nepisano pravilo koje kaže da djeca u dobi manjoj od tri godine ne mogu mirno sjediti i koncentrirati se na jednu stvar. Aha, pitam se kako onda u komadu mogu pogledati tri dugometražna crtića?! No dobro, čim su moje blizanke navršile 4, a mlađa 3 (nemojte reći teti s ritmike tek će za mjesec dana imati 3) upisala sam ih na sve što se nudilo na tržištu. Tako moje djevojčice ponedjeljkom i srijedom plešu balet, utorkom i četvrtkom idu u francusku igraonicu, petkom u glazbenu školu, u vrtiću uče engleski jezik i idu na dramsku, a razmišljam i da im nedostaje sporta u životu pa možda ih vikendom upišem na gimnastiku.

Raspored im je skrojen kao da su predsjednice uprave neke banke, a ja njihova tajnica, trudim se da na sve stignu. Upravo tako, mame su postale tajnice, vozači, osobni shopperi, lifecoachevi i naravno spremačice. Ok, ovo posljednje je odavno drugo značenje riječi mama uz ono kuharica, bedinerica i odgajateljica. I tako moj se genijalni plan „izmoriti djecu danju, da bolje spavaju noću“, vrlo brzo pokazao kao potpuni promašaj, jer jedino sam na kraju dana mrtva umorna samo ja, a one prpošn  i poput pupoljka u sumrak postaju mali vampiri.

Sve sam ja to lijepo posložila u svojoj glavi, imat ću svaki dan sat vremena više vremena dok one uče algoritme na matematičkim satovima za djecu, no u praksi je to dva sata manje jer gospođice ponekad s veseljem idu na sve aktivnosti, ponekad u najgorem tantrumu viču NEĆUUUUUU, a najčešće ne žele da ih vodi itko drugi osim mene. Brojčano su premoćne pa ja najčešće popustim pred naletom uragana koji stiže brzinom svjetlosti sa zapadne obale i dok maštam o internatu, jedem peciva iz pekare i odgovaram na mailove kao sumanuta na zidiću ispred vrtića. Briga njih za francuski pozdrav, engleske pjesmice, glazbeni ključ ili baletni plie, na kraju dana njima je najvažnije da su bile u parku ili se igrale sa susjedinom Elzom.

Moderne mame nisu samo ambiciozne poslovne žene koje s jednakom strašću hendlaju poslovne partnere i kućanske poslove, one i za djecu žele najbolje školovanje, najbolje vrtiće i najbolje aktivnosti. I tako, umjesto da si olakšamo život, koji je ionako dovoljno kompliciran, uvodimo nove nedostižne zadatke ne bismo li i djecu pripremile za jednako sulud ritam. Super su aktivnosti, super je znati jezike, odlična je i socijalizacija kojoj se uče u grupama, ali mame budite nježnije  prema sebi, nije majčinstvo utrka na 100 metara, već maraton bez cilja na vidiku.

 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
 

Photo: Marko Grubišić

Komentari 0