Ako nas je nečemu prošla godina naučila, onda je to spoznaja da se stvari ne smiju uzimati zdravo za gotovo. Putovanja izvan granica Lijepe Naše naprasno su prekinuta i morali smo se pomiriti s činjenicom da putovati možemo samo ako to ne uključuje putovnice, testove na Covid-19 i beskrajno naporne procedure. E, sad, malo smo tu imali i sreće mi rođeni u Hrvatskoj jer putovati unutar naših granica uopće nije loše. Dapače.
Kako sam ja kroz posao uglavnom proputovala uzduž i poprijeko našu zemlju, čak sam i Vodič po Hrvatskoj napisala davnih dana, mislila sam da me ništa više ne može iznenaditi. A onda sam, sasvim slučajno, otkrila mali gradić na istočnoj obali Istre, koji je još uvijek pomalo neotkriveni dragulj. Ne znam kako me put nije ranije naveo do Labina, ali možda ipak za sve postoji pravi trenutak.
Zapravo, kad sam prvi put bila, odsjeli smo u Rapcu, u jednom od odličnih dječjih hotela i tek smo se zadnji dan uputili do starog grada Labina koji se nalazi na brežuljku tristotinjak metara iznad Kvarnerskog zaljeva, bez prevelikih očekivanja i nadanja. A kad ono, pred nama se otvorio srednjovjekovni gradić okružen zidinama s brojnim očuvanim palačama, kulturnim znamenitostima i bogatom poviješću.
Za rudarsku povijest ovoga grada vjerojatno ste čuli pa možda zato i zazirali od posjeta ovome kraju, no posljednji rudnik ovdje zatvoren je 90-ih, a rudarstvo se danas pamti samo kao grana koja je prehranila brojne labinske obitelji i turistička atrakcija. Šoht ili ulaz u nekadašnji rudnik preuređen je i priča stoljetnu tešku sudbinu Labinjana. Naime, točno prije 100 godina, ovdje je proglašena Labinska republika, prvi antifašistički ustanak u Europi i pobuna istarskih rudara. Uvjeti rada bili su strašni, rudari bi liftom putovali po sat vremena do rudnika, zatim se još sat vremena vozili tračnicama do svog radnog mjesta na kojem se nisu sljedećih osam sati mogli ni uspraviti.
Kako je to izgledalo nekad, danas se može pogledati u replici rudnika u Narodnom muzeju Labina, posjet kojemu svakako preporučam, čak i za djecu jer stvarno autentično možete doživjeti uvjete u kojima se nekad radilo. Druga važna strana Labina je njegova umjetnička povijest, naime 70-tih i 80-tih godina, Labin je bio prava umjetnička kolonija u kojoj su djelovali neki od najpoznatijih kipara i slikara cijele bivše Jugoslavije, a njihove skulpture i zahvalnost Labinu očituje se u stotinjak umjetničkih djela koja se mogu pogledati u Parku skulptura - Dubrova na ulazu u grad. Prekrasan park, za koji malo tko zna, s popločanom šetnjicom koju su oblikovali Džamonja, Knifer, Edo Murtić, Ivan Kožarić i ostali velikani.
Danas nije ostalo puno od svih tih nekadašnjih galerija, ali svakako preporučam posjet Art gastro galeriji Negri u starom gradu gdje, osim u zanimljivom interijeru iz 17. stoljeća možete kušati maslinova ulja i vina obitelji Negri. Kad smo kod maslinovog ulja, oleoteka jednog od hrvatskih najcjenjenijih i najnagrađivanijih maslinara, obitelji Belić, nalazi se u Rapcu.
Uz maslinovo ulje nezaobilazni su i vinari istočne obale Istre među kojima se ističu Vinarija Juričić u mjestu Bartići, nedaleko starog grada Labina, gdje su ujedno smješteni i njihovi nasadi vinove loze, maslina i lavande i vinarija Bačac iz Kukurina.
Naravno, ovdje je i izdašna gastronomska ponuda. Na usponu u stari grad Labin u preuređenom arhitektonskom biseru iz 1900. godine, nalazi se restoran boutique hotela Peteani, elegantni modernistički interijer, uz najbolje lokalne namirnice, spravljene na jednostavan i zdrav način, bogati vinski podrum te iskusno osoblje, garancija su za vrhunsko gastronomsko iskustvo. Najbolji žele od medvjeđeg luka sa škampima probala sam upravo tamo. U Restoranu Velo Kafe, na glavnom gradskom trgu, obavezno probati također sirove škampe ali i tradicionalne istarske slastice, labinske flambirane krafi.
Na Trgu San Marco, pak, nikako ne smijete zaobići Pizzeriu Rumore s vrhunskim napolitanskim pizzama koja slovi za jednu od najboljih u Hrvatskoj. O tome dovoljno govori i činjenica da je pizzerija Rumore prva u Hrvatskoj dobila prestižni certifikat organizacije AVPN (Associazione Verace Pizza Napoletana), koji nazivaju i Michelinom za pizzerije. Trenutno u ponudi Rumore ima 12 pizza – šest tradicionalnih i šest gourmet pizza, a osim na kvaliteti namirnica, naglasak je i na izradi tijesta koje mora odležati 48 sati prije nego što se peče. A pogled je najljepši koji sam ikad vidjela.
Što se tiče smještaja nekoliko je malih apartmana i boutique hotela u starom gradu Labinu, no ako ste ljubitelj smještaja u blizini mora, onda spavajte u nekoliko minuta udaljenom Rapcu. S brojnim hotelima i privatnim smještajem, Rabac je klasično hrvatsko turističko središte, ali ja nigdje u Istri nisam doživjela tako kristalno čisto more i predivne plaže. Uvijek mi se činilo da za takvo što treba ići južnije, no pokazalo se kao još jedna predrasuda. Ono što Rabac svakako razlikuje od juga su kilometarske uređene biciklističke staze pa smo na biciklima (doduše električnim), zajedno s djecom prošli petnaestak kilometara.
Za potpuni mediteranski i hedonistički ugođaj valjalo bi posjetiti i Villu Rosa dei Venti, imanje na uzvisini koje se sastoji od dvije samostojeće vile okruženo slikovitom prirodom i bazenom s pogledom na zaljev. No kako tamo upravo počinje snimanje nizozemske inačice RTL-ovog showa Gospodin savršeni, ostavite nešto i za jesen!
Vikend je blizu, a ovo vam je moja preporuka za proljetno putovanje jer ovi neotkriveni istarski dragulji svakako bi se trebali naći i na vašem popisu top destinacija 2021. godine!
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.