Miss7 Blog 03. kolovoza 2021.

Kako se u reakcijama na četvrto mjesto Sandre Perković otkrila nova vrsta – homo površnoidus?

Sandra Simunovic /Pixsell.

Nakon homo habilisa, homo erectusa i neanderthalensisa te dobrog, starog homo sapiensa, planetom je u ovom stoljeća ovladala nova vrsta hominida – homo površnoidus!

Kako je život postajao kompleksniji i kako smo bomdardirani sa sve više informacija i notifikacija odlučili smo se braniti tragično neznalačkom samouvjerenošću. Pisao sam već o tome, ali kako se radi o jednom od ozbiljnijih problema ovog stoljeća mislim da je korisno još jednom nakloniti se apsolutno dominantnom virusu ovog stoljeća – površnosti. Izmišljeno je cjepivo i za njega, a zove se pažnja, kritičko promišljanje stvarnosti, zdrav razum... No naravno, cjepiva je, baš zato što se iziskuje korištenje zdravog razuma, lako ignorirati. 

Homo površnoidus zna sve o svačemu. Količina njegove samouvjerenosti obrnuto je proporcionalna upućenosti. Što je manje upućen u nešto to je više siguran da zna sve što treba znati o tome. Jer je pročitao jednu rečenicu na webu. 

Homo površnoidus ne propituje svoja uvjerenja. Zašto bi ih i propitivao kad je uvjeren da je u pravu. Razumni i učeni ljudi stalno propituju svoja uvjerenja, ali homo površnoidusi svoj genijalan um ne zamaraju takvim sitnicama kao što je promišljanje. 

Homo površnoidus će zaratiti u sekundi. Sa svima koji se ne slažu s njima. Smatraju da su neistomišljenici niža vrsta pa se nema ni smisla upuštati u diskusiju s njima. Zapravo, muceki ni ne razumiju što je diskusija. Oni su u pravu i gotovo. 

Oni su uvijek bili prisutni u populaciji, ali počeli su dominirati tek u ovom stoljeću. Društva su sve kompleksnija, život je sve brži, društvene mreže su nam dale osjećaj važnosti, a istovremeno nas opterećuju nevjerojatno količinom informacija koju ne stignemo apsorbirati, a o čijoj smo konzumaciji često i ovisni... Sve je to stvorilo savršene uvjete za dominaciju homo površnoidusa.

Nema te teme oko koje se one ne oglase, a jučer su izmilili svoju glavu zbog Sandre Perković. Jer oni znaju, bez ikakve trunke sumnje, zašto je ona osvojila četvrto mjesto. Ima lošeg trenera, previše se naslikava na Instagramu, previše je smršavjela jer joj je samo stalo do izgleda, bila je preohola, bavila se Bandićem i politikom pa joj fokus nije bio na disku... Svašta smo jučer mogli pročitati na društvenim mrežama, a svim tim tezama zajedničke su dvije stvari – apsolutna samouvjerenost + totalno nepoznavanje materije.

A to je degutantno očajna kombinacija. Jer to su ljudi koji u životu nisu bacili disk niti popričali sa Sandrom. Ali to ih ne smeta da budu 100 posto uvjereni u razloge njezinog neuspjeha. 

Iskreno, ja nemam pojma zašto nema dobru sezonu. Možda je stvar u ozljedama, možda u manjku fokusa, možda u lošijim pripremama, možda u treneru... Razlog može biti u bezbroj stvari, a jedino što znam jest da ne znam u čemu je stvar. I da nije moje da znam. Nemam veze s njom, nisam njezin trener ili terapeut ili prijatelj i moje mišljenje o njezinom životu ili karijeri nema nikakvu težinu. Znam da ne znam pa nisam ni formirao ikakvo mišljenje. Imam tek dojmić, ali on je nevažan.

Npr., jučer sam s kćerkom pratio gimnastiku koju volim gledati, ali ne razumijem dovoljno. Ne znam zašto su nekad penalizirani s 0.1, a nekad 0.3. Ili koliko su teški određeni elementi prema čemu se i kreira izvorna ocjena o vježbi. Ali ja znam da ne znam. I nemam problema priznati da ne znam. O bezbroj stvari nemam pojma. Moje mišljenje ima težinu u temama o kojima sam se educirao ili mi je život dokazao da dovoljno znam. Ali u brojnim temama jednostavno ne znam dovoljno da bi moje riječi imale ikakvu težinu. A čini mi se da nam to je sve teže priznati. Iako je svijet sve kompleksniji pa je logičnije pa znamo sve manje o sve većem broju fenomena, ponašamo se kao da ćemo se razboljeti ako kažemo da nešto ne znamo. Još je gore priznati da nemamo mišljenje, pogotovo na društvenim mrežama. Zato upadamo u tu intelektualnu septičku jamu da formiramo čvrsto mišljenje o nečemu ili nekome o čemu nemamo blage veze.

I zato vas pozivam na moju stranu antisveznalica. Bit ćemo u manjini, ali ćemo se barem slušati. Barem ćemo zajedno promišljati. Barem ćemo promišljati, točka!

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva

Komentari 0