Kako je rečenica “Danas sam spavala u pidžami” postala "the rečenica"?

Znali su me dosta kritizirati da se previše smijem. Najčešće su me ti ljudi vidjeli u medijima kada predstavljam novu knjigu i naravno da se tada smijem. Naravno da neću smrknuto govoriti o svakoj od tih prijateljica rođenih iz čiste strasti. Ali realno, ovih mi je tjedana splasnuo osmijeh, pojavilo se dosta umora, živci su mi tanji jer skoro svu energiju usmjeravam prema Glini. Kao i tisuće drugih ljudi koji dio duše ostavljaju u tom blatu. I taj sam izraz više puta koristio jer je brutalno precizan. Duša se doista nekako čudno stopi s tim blatom, a sada i sa snijegom.
Kako se umor ne smanjuje jer i dalje ima ljudi bez adekvatnog privremenog smještaja, osmijeh mi je sve tanji i tanji. I zato možda još dublje uživam u svemu što i meni i tim ljudima vrati bar dio osmijeha. Bar dio sigurnosti. Bar dio njihovog starog života u kojem im strah nije ušao u kosti…

Zato je ta rečenica toliko posebna. Zato mi ona vrati bar dio osmijeha na srcu, a čujem je sve češće. Jer ona je šifra za “osjećam se sigurnije” jer je psiha na ipak malo boljem mjestu. Rečenica je to koju kristalno jasno razumiju svi žitelji Banije, ali i svi drugi koje je potres uznemirio. Znam i mnoge Zagrepčane koji su danima i danima spavali u odjeći jer su se tako osjećali sigurnijima, mislili su da mogu brže napustiti dom ako će biti potrebno. I danas je mnoge probudio potres u 5.45h, a nekima je opet još malo straha ugravirao u stanice.

Treba napomenuti da tu nema pravila i nitko se ne bi trebao osjećati loše ako mu je i dalje loše. Ako i dalje ne može usnuti u kući koju je pogodio potres ili u kojoj ih je zatekao potres. Bilo da su 5 ili 50 kilometara od epicentra. Svatko je tu traumu doživio drugačije i to je apsolutno u redu. Tako da vas molim da ne osjećate krivnju ako i dalje osjećate nesigurnost. Nema tu pravila, ljudi moji… Kao ni kod drugih životnih situacija.

Kao što sam napisao, sve češće čujem tu rečenicu i držimo fige da će se potresi nastaviti smanjivati. I svaki put me ta rečenica razgali i osvježi. Jer proći će i moj umor kao što će proći nečiji strah. Ne možemo predvidjeti kada ćemo se potpuno oporaviti jednako kao što ne možemo predvidjeti potrese. Zato su i tako zlokobni. Dolaze nenajavljeno i potpuno su izvan naše kontrole. Zato se i toliko ljudi osjeća pokradeno. Pokraden nam je osjećaj sigurnosti, kontrole nad svojim životom. I neće ga biti jednostavno vratiti i svatko će morati proći kroz neki svoj proces. 

Ali koliko god nas je potres uzdrmao, toliko nas je napunila ta predivna srčana stihija, te tisuće i tusuće volontera koji daju sve što imaju i mogu. Njihova je snaga i čistoća iznimno važna za oporavak. Važna je za renoviranje građevina, ali i srca i psiha…

Jer nitko od nas ne može ni predvidjeti ni zaustaviti potrese, ali možemo napraviti nešto da se ljudi osjećaju sigurnije, bar malo. Upravo to ističu brojni žitelji s kojima sam razgovarao. To je ključna stvar koja im ulijeva povjerenje, bar malo da se te ljubavi uvuče pod kožu pa da izbije dio straha ako je ušao u stanice. Suosjećanje, ljubav, predanost, nesebičnost ne mogu zaustaviti potrese, ali itekako pomažu da se osjećamo sigurnije i zaštićenije. 

Bilo je dosta cinika koji su rekli da ćemo brzo izgubiti interes za Baniju. I realno, najčešće i imamo pažnju zlatne ribice pa o nekim velikim društvenim problemima možemo diskutirati nekoliko dana ili eventualno jedan tjedan i onda krenemo na drugu temu. Ali vjerujem da se sada to neće dogoditi jer smo prešli tipping point. Ta srčana stihija se ne može utišati i uvjeren sam da ćemo i na proljeće biti spremni za pomaganje u gradnji novih kuća i da će mnogi ljudi i dalje nuditi ljetni smještaj obiteljima koje žele i mogu napustiti svoje domove i imanja. Uvjeren sam da će mnoge tvrtke svoje božićne poklone pretvoriti u donacije za žitelje Banije. Uvjeren sam da ćemo još dugo vremena naručivati proizvode iz tog kraja. Uvjeren sam da ih nećemo zaboraviti. Ne smijemo, ljudi moji. Već smo ih dovoljno puta razočarali, sada jednostavno ne smijemo. Jer taj emocionalni kapital kojeg smo kreirali iznimno je važan za njihov oporavak. I hvala vam na tome!

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva