Miss7 Blog 14. srpnja 2020.

Kako je pad povjerenja u Stožer srušio naš društveni imunitet?

Sandra Simunovic /Pixsell.

Danas o koroni znamo sve. Svakako trebamo držati socijalnu distancu, osim na postizbornim slavljima. Jer tada je korona na godišnjem. Isto kao i neposredno prije izbora pa smo zato i mogli otvoriti granice sa susjednim zemljama u kojima je bila osjetno lošija epidemiološka situacija. Tako je korona svojedobno bila posebno opasna nedjeljom, ali samo u šoping centrima i samoposlugama, ali ne i u crkvama. Znamo i da maska štiti, iako su neki članovi Stožera rekli da ne štiti, ali tada su zapravo htjeli reći da nemamo dovoljno maski za sve pa bismo ih trebali čuvati za zdravstvene djelatnike i one koji imaju kompromitirano zdravlje, ali to ipak nisu rekli pa tako danas anti-maskaši imaju na raspolaganju te zabavne video klipove vodećih ljudi Stožera. Znamo i da turisti smiju donijeti koronu ako usput donesu i koji euro. Znamo i da su mladenke poludjele zbog mogućeg otkaza svadbi, ali eto, nijedan mladenac nije rekao ni riječ. Znamo i da smo dobili upute za ponašanje na svadbi jer ako su Hrvati u ičemu dobri, to je definitivno u držanju socijalne distance nakon par čašica. Ta preporuka Stožera svakako je jedna od inteligentnijih koja pokazuje da poznaju našeg čovjeka u dušu.

Znamo i da većina više ne šljivi Stožer u koji smo se apsolutno zaljubili kada su tek stupili na scenu. Pa kako u medijima često navode da sam stručnjak za ljubav, mislio sam da je odlično vrijeme za analizu našeg odljubljivanja.

Na početku je sve bilo idilično, kako to obično biva u vezama. U vrijeme kada je bilo iznimno mnogo neizvjesnosti, njihova nam je mirnoća ulijevala povjerenje. Staloženost, ravan ton glasa, pristojan odnos s medijima u nas su ulijevali povjerenje i mir. A onda se dogodila prva velika izdaja povjerenja – dopuštanje hvarske procesije. Da se podsjetimo, u tom smo trenutku bili u potpunom lockdownu. Prijateljica mi nije mogla pokopati svoju majku. Majku!!! Ja nisam mogao pratiti prijateljicu na kemoterapiju. Djeca nisu mogla do roditelja ako su zapeli u susjednoj županiji. Mogli smo se šetati po prirodi, ali po dvoje. Tjednima su nas uvjeravali da se tako moramo ponašati i da je to za opće dobro i onda paf – hvarska procesija se ipak može održati. Prvo je Stožer odobrio po 5 ljudi na šest različitih lokacija, a onda su odobrili i traženih 15, što će reći 90. Naravno, kako znamo kakva je naša priroda, bilo je za očekivati da će ih ponegdje biti i osjetno više. Tih sam dana napisao kolumnu o tome kako će ta odluka smanjiti povjerenje u Stožer, što će narušiti naš društveni imunitet. Iako nisam pisao o samoj procesiji, nego o odluci Stožera da se procesija smije održati, stotine Hvaranina mi je tih dana spomenulo majku. Nekako im je promakla činjenica da članak uopće nije bio o njima, iako je i Papa odustao od svoje tradicionalne procesije oko Koloseuma pa je obraćanje odradio na jednom, jedinom mjestu s petero zatvorenika kao publikom, ali eto, njegova je tradicija očito manje važna. Članak je bio o cijeni gubitka povjerenja u Stožer jer tada su nas prvi put prevarili. Dva mjeseca su tupili jedno, a onda su rekli nešto sasvim drugo i još se čudili što koristimo mozak i eto, ne sviđa nam se prevara. To je kao da nam partner govori da mu se ne sviđa kolegica, a onda ih uhvatimo u krevetu.

Pa su se zaredale druge dubiozne odluke i postupci kada se neki od njih ni sami nisu držali vlastitih preporuka pa onda suluda objašnjenja zašto je u redu ipak otvoriti granice s BiH, ali eto, to nema veze s izborima...

Sve u svemu, odljubili smo se i nije ni čudo. Kako javnost nije zatelebana 13- godišnjakinja, naravno da smo se odljubili. I naravno da im danas osjetno manje vjerujemo. To ne znači da sam sklon teorijama urote, ali svakako sam sklon korištenju mozga. I moramo razumjeti da velik dio javnosti više neće raditi nešto samo zato što to oni kažu, nego ako sami procijenimo da to ima smisla. Jer su izgubili ogroman dio povjerenja.

I kako to obično biva u vezama kada partner izgubi naše povjerenje, javi se okolina koja nam govori da ipak ostanemo u vezi. „Pa nije tako strašno; Kad ne pije, dobar je; Ipak zarađuje; Pa vidiš kako te ipak voli; Pa vidiš kako je ovo dobro napravio, ipak misli na tebe...“ Koriste razne sulude „argumente“ da bismo prešli preko prevare. Tu okolinu danas glume neki političari i znanstvenici koji bi eto, da se mi opet zaljubimo i da sve bude kao na početku. Ali preko izdaje se ne treba prijeći.

Sve ovo nikako ne znači da ću a priori odbiti vjerovati svemu što nam kažu, ali svakako znači da ću propitati ima li to smisla. Drugim riječima, nemam razloga ne nositi masku, ali imam razloga ne vjerovati vam na riječ! A taj gubitak povjerenja, kao što sam i napisao prije tri mjeseca, ima svoju cijenu koju ćemo svi platiti – i u psihološkom i u medicinskom i u ekonomskom smislu. I žalosno je nas okrivljavati zato što ste vi izgubili naše povjerenje jer ista pravila nisu vrijedila za sve. Jer ste jedno govorili, a drugo radili. Romansa je davno gotova!

 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
 

Komentari 0