Miss7 Blog 09. ožujka 2021.

Jeste li svjesni koliko je u odnosima važno razlikovati kompromise i kompromitiranje?

Pixsell/Sandra Šimunović.

Razlikovati uobičajene i nužne kompromise i toksično kompromitiranje presudno je za zdrav život i zdrave odnose. O tome sam prvi put pisao još u Školi života prije 12 godina, a kasnije i u Ljubavologiji i otada mi je tisuće ljudi pisalo da im je taj koncept konačno razjasnio probleme koje su imali u odnosima i životu uopće. Pretpostavljam da se mnogima pojavila ideja da je kompromitiranje zapravo pristajanje na kompromise, no to nije točno. Na kompromise svi moramo pristati jer ljudi nisu i ne mogu biti savršeni, naši odnosi nisu i ne moraju ni biti savršeni da bismo uživali u njima, naši poslovi ne moraju biti savršeni da bismo zadovoljni s njima... Na kompromise je zrelo pristati jer to znači da smo svjesni da svijet naš unutarnji i vanjski svijet ne moraju biti savršeni da bismo mogli uživati u životu.

Dakle, kada pristajemo na kompromise pristajemo na nesavršenost, a to znači da smo relativno zreli. Dok kompromitiranje znači da pristajemo na odnose u kojima ne primamo ni minimum onoga što nam je potrebno. Kompromitiranje se događa kada u odnosima pristajemo na drastično manje od onoga što zaslužujemo! Odnosno, kada pristajemo na drastično manje od onoga što možemo dati.

Jer u odnosima postoji bezbroj vrlo kompliciranih pravila i ja sam zadnja osoba koja će tvrditi da „samo trebate otvoriti svoje srce i sve će biti jednostavno ili da se samo prepustite Svemiru i sve će biti savršeno“. Ne, nije tako jednostavno. Ni približno. Većina pravila u međuljudskim odnosima doista su komplicirana, ali postoji jedno koje je brutalno jednostavno - svatko od nas zaslužuje primiti otprilike ono što može i dati!

Ono što možete dati kao partner, zaslužujete primiti od partnera.

Ono što možete dati kao zaposlenik, zaslužujete primiti od poslodavca.

Ono što možete dati kao prijatelj, zaslužujete primiti od prijatelja... 

Problem se javlja u situacijama kada shvatite da od konkretnog partnera, poslodavca ili pak prijatelja ne možete dobiti ono što zaslužujete, a vi i dalje ostajete u tom odnosu. I to godinama. Pristajete na mrvice od drugih jer ćete radije izgubiti sebe u odnosu, nego da riskirate gubitak tog odnosa.

A zaslužujete više, sigurno. Ne poznajem vas, ali svejedno znam da sigurno zaslužujete više. Jer nitko ne zaslužuje mrvice. Nitko ne zaslužuje nesreću. Nitko ne zaslužuje da izgubi sebe u nekom nekom odnosu. Jer to je opasno i nažalost, može imati vrlo visoku cijenu. Ne samo za osjećaj životnog zadovoljstva, nego i za naše zdravlje!

Naravno da ne tvrdim da je zdravo iste sekunde odustati od bilo kojeg odnosa ili posla u kojem shvatimo da se kompromitiramo. To nije ni moguće, a čak i kada bi bilo moguće, nije preporučljivo. Ali svakako tvrdim da se trebate maksimalno potruditi riješiti probleme u odnosu, vidjeti što možete popraviti, kako drugačije objasniti što trebate ili vidjeti što zapravo dajete drugoj strani pa možda tu nešto promijeniti. Naravno, i druga bi strana trebala pokazati volju za rješavanjem problema jer kako jedna strana nije stvorila problem, jedna ga ne može sama ni riješiti. 

I onda biste se trebali truditi, truditi i truditi oko rješavanja problema. 

I truditi. 

I još malo truditi...

Ali ako shvatite da nije moguće riješiti probleme, ako shvatite da ili nikada niste ni bili sretni u tom prijateljstvu ili romantičnom odnosu ili na tom poslu ili da ste nekada bili sretni i doista dobivali ono što zaslužujete, ali ste se s vremenom razvili u toliko drugačijim smjerovima da je nemoguće ponovno ostvariti istinsku ravnotežu, onda je najzdravije što možemo napraviti okrenuti novu životnu stranicu. Ako ste dali sve od sebe, a i dalje nije moguće ostvariti zdrav odnos, doista treba razmisliti o novoj životnoj stranici.

Umjesto okretanja nove stranice mnogi ljudi osude same sebe na emocionalni zatvor u kojem su kronično nezadovoljni i onda godinama trpe. Kao da su sami sebi, odnosno svome srcu, dodijelili zatvorsku kaznu. Višegodišnju. 

I sada zapravo treba vidjeti kako da samima sebi osigurate pomilovanje. Jer kao što ste se osudili na zatvor, možete si osigurati i slobodu. Vi imate ključeve te zatvorske ćelije, samo vi. Iako sam itekako svjestan da ih nekada nije tako jednostavno otključati i pobjeći iz zatvora na koji ste se osudili, ali ključevi su u vašim rukama. U vašem umu, srcu...

A ključevi imaju različite oblike i redovito zahtijevaju unutarnju promjenu. Ponekad je problem u tome što nismo svjesni da zaslužujemo bolje, ponekad mislimo da će previše ljudi patiti ako pobjegnemo iz zatvora, ponekad smo se toliko navikli živjeti u zatvoru da nas sloboda užasava, a ne uzbuđuje. Kao da smo kanarinčić kojemu smo konačno otvorili vratašca, ali on i dalje radije boravi u krletci. 

I razumijem to... Ne kažem da išta napravite ovog trenutka jer sam bolno svjestan kako je teško prekinuti kompromitiranje, svjestan sam da nije jednostavno i lagano. Ali prečesto ignoriramo višegodišnje nezadovoljstvo i osjećaj praznine u srcu. Često si i prodajemo razne izgovore koji bi trebali normalizirati tu prazninu, ali vjerujte mi, vašem srcu suđen je osjećaj cjelovitosti. Da ljubav i smislenost ključaju vašim venama. To vam je suđeno. A ne nesigurnost i praznina. 

I zato bismo trebali objaviti rat svim izgovorima i odugovlačenjima. 

Jer je vrijeme.

Nema boljeg vremena od sadašnjeg!


*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva 
 

Komentari 0