Francuzi već žive slobodno. Nama to neće uspjeti. Evo i zašto...

Prošli smo tjedan proveli u Parizu i uživali smo. Uživali smo i u pogledu s vrha Eiffelovog tornja, ali i u pogledu na njega. Ta čelična grdosija dominira čitavim gradom, magično ocrtavajući silinu naše mašte i volje. Nešto smo manje uživali u Louvreu gdje nas je gužva izluđivala. Da, bila je nesnosna gužva. Tisuće ljudi u tom je trenutku bilo u muzeju. Tisuće. 

Gužve su bile posvuda. Čekali smo u redu da uđemo u legendarnu knjižaru Shakespeare and Company, gužve su bile i u impresivnim crkvama Sacre Couer i Saint Chapelle, gužve su bile u restoranima, dućanima, na ulicama, u parkovima. U zatvorenom i na otvorenom, gužve su bile posvuda. Prvo me je to iznenadilo, onda oduševilo jer sam shvatio koliko mi nedostaje šušur, a onda me je rastužilo jer sam shvatio da smo tragično daleko od toga. A oni žive normalno. Hej, ljudi, oni žive normalno. Na naslovnicama medija ne dominiraju proklete vijesti o koroni, nema ideje o online nastavi, ne otkazuju se javna događanja, nema prekrcanih bolnica zbog čega neki naši voljeni s drugim oboljelima neće dobiti adekvatnu skrb, nema otkazivanja preventivnih i nehitnih pregleda, nema psihoze u zraku... Normalno je. Živi se... Slobodno!

Da, uz covid potvrde za ulaz u svaku od navedenih građevina i uz maske u zatvorenom prostoru. I naravno, uz visoku procijepljenost. Živi se. Normalno i slobodno. Planiraju odlaske na koncerte i obiteljska događanja. Normalno se planiraju poslovne aktivnosti, dok mi planiramo što ćemo s klincima ako opet završe na online nastavi i izgube još jednu godinu. Covid nije nestao, ali više ne kontrolira njihove živote, brojke su podnošljive. Nitko razuman se ne zavarava pa se zna da i cijepljeni mogu prenositi zarazu, ali brojke su manje i bolnice su praznije. I živi se. Bože moj, kako mi je nedostajala ta lakoća u zraku. Čistoća na naslovnicama novina. Manje opterećenosti i težine u ljudima...

Kohola surf

Smatram da to nećemo postići. Znam da neki misle da sam vječno pozitivan, no sebe sam uvijek doživljavao realnim. Pozitivan sam u smislu da uvijek tražim rješenje, ali se ne zavaravam. Trudim se uvijek napraviti najbolje što mogu i tako biti dio rješenja u vezi bilo kojeg osobnog ili društvenog problema, ali sam realan. I zbog toga moram konstatirati da to nećemo postići jer nam je nedostižan trenutačno jedini način za vraćanje u normalu – visoka procijepljenost. Nećemo je postići jer previše različitih društvenih skupina ima čvrsti stav protiv cjepiva. Kao i obično, ne mogu se baviti suludim teoretičarima zavjere jer tim monstruoznim zlostavljanjima zdravog razuma ne mogu davati na značaju. Ali nisu samo oni protivnici cijepljenja. 

Ima tu i mnogo ljudi koji jednostavno guštaju političarima pokazati srednji prst. Ma vjerujte mi, i moj je čvrsto uspravan, ali ne tako da ga istovremeno pokazujem i našoj djeci koja ne mogu u školu ili brojnim prijateljima koji trenutačno ne mogu primiti adekvatnu medicinsku pomoć ili se pak pitaju hoće li moći. Njima ne želim pokazati srednji prst i to mi je važnije nego pokazati ga političarima.

Ima tu i mnogo ljudi koji su zbunjeni i uplašeni. Razumijem i to. Abnormalno loša komunikacija i kontradiktorni potezi Stožera svakako su tome pridonijeli. Do toga je dovela i očajna komunikacija mnogih znanstvenika koji nikako da shvate kako uspješno komunicirati s javnošću. Nikako da shvate da jednu vrstu izraza trebaju koristiti za znanstvene članke i kongrese, a drugu za javnu raspravu. Npr., čestu tezu nekih ljudi da ne vjeruju cjepivu jer je novo i prebrzo napravljeno treba jednostavno objasniti. Nije to novo cjepivo u smislu da je nastalo od nule. Isto kao što novi model auta nije nastao tako da netko iznova izmišlja motor, već samo unapređuje postojeće motore. I da čitava automobilska industrija radi na „novom“ autu, u godinu dana mogli bi ga kreirati. A inače im proces traje godinama. Dakle, nije novo cjepivo u smislu da je nastalo od nule, već se oslanja na postojeća cjepiva i znanstvene spoznaje. Ali oni počnu objašnjavati onako kako bi objašnjavali svojim studentima koji razumiju tematiku ili u nekom stručnom časopisu. Ili to rade bez ikakvog pokazivanja empatije za sve patnje koje ljudi proživljavaju i misle da će suhoparnim nabrajanjem brojki utjecati na promišljanja ili ponašanja. To je onkraj tragičnog.

Dakle, teze brojnih ljudi koji su uplašeni od količine dezinformacija mogu se ispravno usmjeriti. Samo kada bi i Stožer i konstruktivni znanstvenici mudrije komunicirali. A kako to smatram nemogućim jer se dosad pokazalo da mjesecima ponavljaju promašene poruke ili da im treba jedan čitav dan da demantiraju lapsus izrečen na službenoj press konferenciji!? Čovječe, jedan čitav dan u današnjem svijetu znači da se taj lapsus iskoristio za tisuće postova... Ali valjda su imali pametnije stvari za raditi od ispravljanja vlastitih kolosalnih pogrešaka. 

Međutim, to što oni tragično komuniciraju i dalje ne znači da ne možemo biti dio rješenja. I više ne moramo spekulirati kako se vratiti u normalu zato što vidimo zemlje kojima je to uspjelo. Vidimo zemlje koje uz visoku procijepljenost mogu normalno funkcionirati. Mudrice iz Stožera i politički vrh trebali bi komunicirati te slike normalnog života i uživanja u slobodi jer u nama izazivaju pozitivne emocije kojih smo pregladni. Suhoparno navođenje suhoparnih brojki ne funkcionira, pa kako je moguće da to i dalje ne shvaćate!?!?!

Dakle, po postotku procijepljenosti bolji smo samo od Bugarske i Rumunjske, a čak 25 posto udaljeni od prosjeka EU. Razvijene zemlje kao što su Danska, Francuska, Irska i brojne druge vratile su većinu uobičajenih aktivnosti jer imaju visoku procijepljenost. Nisu riješile sve probleme, ali približile su se normali. Mi nećemo. Jer mislimo da smo pametniji od njih. Imamo iste informacije kao i oni, ali ih drugačije tretiramo. Jer su nas uvjerili da je baš u cjepivu dijalobički plan pedofilskih elita koje nas žele kontrolirati i osiromašiti. Ili da korona zapravo ne postoji. Ili da nas žele čipirati. Ili da je cjepivo nesigurno. Ili da će žene postati neplodne. Ili da farmaceutska industrija želi od svih nas stvoriti zamorce. Ili... Ma potpuno je svejedno. Kao i što je uzaludno baviti se svakom od navedenih tvrdnji jer onaj tko želi vjerovati u to samo će pronaći nove teze. Ljudi koji su razvili snažne emocije uz neku tvrdnju ne mijenjaju svoju tvrdnju niti kada se pokaže da su je razvili na krivim temeljima. Samo će pronaći nove razloge za staru tvrdnju. 

Kao što nema smisla ni uputiti kritiku Stožeru jer ne ispravljaju svoje komunikacijske grešketine. Dakle, kada glavni akteri i dalje čine te greške, a toliki je postotak ljudi već uložio enormno mnogo emocija u stav da nešto ne valja s tim cjepivom, ne vidim načina da postignemo visoku procijepljenost koja je drugim zemljama omogućila slobodu. 

Mogli bismo pogledati u Dansku ili Francusku i poželjeti bio dio rješenja ili i dalje možemo pokazivati srednji prst vladajućima jer „ne bu nas niko silio, mi smo slobodni“. Jedino pritom moramo zaboraviti da tako srednji prst pokazujemo i našoj djeci i bolesnima, i svima koji su izgubili poslove zbog te vražje krize i svima koji imaju psihičke probleme zbog krize i svima koji trpe porast obiteljskog nasilja... Svima! Svima im pokazujemo srednji prst. Zbog uvjerenja da protivljenjem cjepivu živimo svoju slobodu osuđujemo ovo društvo život zatvorenika virusa zbog kojeg ne možemo slobodno živjeti. 

Najgore u svemu – ne vidim nikakve šanse da to prestanemo raditi. Čak i uz ovu sadašnju navalu na cjepljenje možemo maksimalno doći do 65 posto, eventualno 70. A istraživanja govore da to nije dovoljno. Previše je ljudi uvjereno da su cjepiva dijaboličko sredstvo ili da su prenesigurna. I odmah da odgovorim. Da, cjepivo ima nuspojave. Svaka strana supstanca koju unosiš u tijelo može imati nuspojave. Ali i ova vražja kriza ima nuspojave. Nakon godinu i pol nuspojava u obliku smrti voljenih osoba, pa i svih post-covid problema, pa i svih problema za medicinski sustav zbog čega će npr. porasti broj umrlih od raka jer ćemo ga kasnije otkrivati, a to će nam na naplatu doći u sljedećim godinama, pa i svih ekonomskih problema pa i svih psiholoških problema... Prema svemu što dosad znamo, te su nuspojave višestruko ozbiljnije. Dakle, razumijem zabrinutost u vezi cjepiva. S ovoliko komunikacijske kakofonije i povišenih emocija, zabrinutost je logična. Samo je logičnije da prevlada zabrinutost u vezi tragičnih posljedica koje nam je ova kriza već isporučila na svim društvenim poljima.

Ali mislim da to nećemo shvatiti bez još ozbiljnijih posljedica. Jer mislimo da smo pametniji od Danaca, Francuza ili Iraca koji su uz identične dostupne informacije o sigurnosti cjepiva došli do drugačijih zaključaka. I žive prilično normalno. Žive kako žele, a ne kako im virus govori. Žive slobodno. U gužvama, u lakoći, u neopterećenosti virusom. Žive... Slobodno!

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva