FitCheck: Što znači odijevanje “u skladu sa svojim godinama?”

Još 33 dana do službenog početka jeseni - osim ako želite da pričamo o klimatološkom početku, onda je još samo 12, ali vjerojatno ne želite pa se možemo zadržat na ovih 33. 

Gužve se polako vraćaju u gradove koji su dovoljno udaljeni od mora, na naplatnim kućicama je sve manji kaos, a ako bacite oko na police u dućanima, već možete ulovit ukrase za Božić - koji je za 127 dana, ali zašto ne bismo već krenuli s pripremom ako možemo?

Tako je, zato što smo još uvijek u japankama i ljetnim haljinama - NI SLUČAJNO u kratkim ljetnim haljinama ako ste stariji od 25, to je neprimjereno i postoji mogućnost da će na vas vikat neka gospođa s interneta koju nikad prije niste vidjeli. 

Unatrag tjedan dana ste se vjerojatno bavili normalnim stvarima, tipa sladoledom i dogovorima oko idealne temperature klime u stanu ili na radnom mjestu, a ako jeste, onda ste sigurno propustili novu epizodu Kiselih gospođa interneta u kojoj je nečija baka “samo rekla svoje mišljenje” i pitala Severinu kad se planira početi oblačiti u skladu sa svojim godinama. 

Iznos Severininih godina je 53, što se damu u teoriji ne pita, ali nitko nije rekao da ne smijemo pitat Google. Koliki je iznos godina bake koja je poslala upit o primjerenom odijevanju ne znamo, ali to ionako nije bitno. 

Bitno je da Severina nema 25 ili 30, a ovaj drugi iznos je prema mnogima - ne samo prema internet baki - granica koja označava ulazak u godine u kojima bi se žena - nikad muškarac - trebala pointeresirati o primjerenom odabiru odjeće sukladno datumu proizvodnje.

Ali lako za Severinu koja je ionako specifičan primjer s obzirom na vrstu posla kojim se bavi, iste se ideje vole nametat i većini ostalih žena - kad uđeš u određene godine, vrijeme je za prilagodbu, a ako se ne prilagodiš, netko će te svako toliko podsjetit da moraš. 

Uvijek dobronamjerno, jasno, znamo svi da živimo u svijetu isključivo dobrih i lijepih namjera, a s tom se mišlju internet baka sigurno obratila Severini - da joj pomogne i obavijesti ju o novim opcijama koje joj možda nisu pale na pamet.

Jednako dobronamjerno nekad pomažu i meni, naravno ne u obujmu u kojem pomažu Severini jer sam manje zanimljiva, ali svako toliko se nađe neka dobra duša spremna da mi asistira u tranziciji u vlastite godine. 

U pomoć mi najčešće pristižu kad na sebi imam mjestimično poderane traperice što je, osim što je mamac za “meni je baka jednom takve zašila” priče koje se nikad nisu dogodile, ujedno i veliki zločin za osobu “mojih godina.” Iznos mojih godina je 40, a ja sam možda krivo odgajana jer ne vidim kakve to veze ima s trapericama. 

Pomoć sam dobila i kad sam s 37 na Instagramu objavila sliku s aerodroma, opet u vrlo neprimjerenoj odjeći za svoje godine - na sebi sam imala crne tajice, crnu majicu i veliki teddy kaput koji ljudi ili vole, ili ne podnose, ali kog briga što netko misli o tuđem kaputu, pod uvjetom da na kaputu ne piše nešto grozno, tipa ZDS.

“40-year-old dressing like a 20-year-old”, pošpotala me neka žena kojoj ne znam ime, a ne znam ni kako se netko uspio uvrijedit zbog tuđih crnih tajica i tuđeg kaputa. Ne znam ni što bi žena od 37, 40, 25 ili 55 trebala odabrat za let a da se pritom po mogućnosti netko drugi ne uzruja, javite mi vi ako znate. 

Dobila sam s godinama i puno ponuda za pomoć oko frizure - u mojim je godinama “primjereno” da žena kosu skrati (i preporodi se, sigurna sam), a bilo bi bolje i da baš nije toliko plava kad postoje diskretnije, decentnije, ili ako baš želite da citiram još jedno internet pomagalo, manje “kurvinske” nijanse. 

I nisam samo ja, pomoć oko frizure dobivaju mnoge dugokose žene u mom životu - moju se šogoricu svako malo s velikom nervozom i neodobravanjem ispituje kad se planira ošišat jer već ima godina koliko ima, a uz to još ima i troje djece.

“Vrijeme je”, kažu joj često, vrijeme je jer njena prekrasna, zdrava, duga kosa nema što tražit na glavi “tako stare” žene koja je majka. 

Dobronamjerno, naravno, zna se kakva su pravila, iako se zapravo ne zna jer ne postoje, ali ljudi vole da se svatko prilagodi onima koja su odabrali za svoj život. 

Skrati kosu, odaberi neku zagasitiju boju i kupuj odjeću koja stoji tvojim godinama - pritom, ni ja ni moja šogorica se ne oblačimo kao da gostujemo u Severininom spotu i ne hodamo gradom u haljinama iz kojih viri reproduktivni sustav, a obje smo većinom u tenisicama. 

Najveću sam pomoć oko primjerenog odijevanja dobila unatrag tjedan dana dok sam putovala Italijom, opet od žena koje ne poznajem, iako mislim da u ovom slučaju nije bilo zbog godina, nego samo zbog nedopustivog odabira vulgarnih kombinacija koje su bile potpuno neprihvatljive za razgledavanje turističkog mjesta. 

Pomoć ovaj put nije bila verbalna, uvijek bi se zadržala na osuđujućem pogledu s uključenim detaljnim odmjeravanjem - i povremenim suptilnim pozivom ostatku društva da se pridruži u prosudbi primjerenosti. Imam i slike tih pogleda koji iziritirano i s podsmjehom gledaju u smjeru moje neprimjerene odjeće, ali neću ih podijelit s vama jer nisam fan “kak je debela” online bullyinga s kakvim smo se nedavno susreli - ionako je dovoljno da samo vidite odjeću i sami se zgrozite na cirkus i kurvičluk koji sam odabrala, a koji je svako toliko povrijedio nečije osjećaje. 

Privatni album

Znam, ovo je Pornub i Onlyfans u jednom, molite za moju prljavu dušu. Naravno, većina ljudi je samo prošla pored mene bez da me uopće primijetila, našao se tu i tamo netko s blagonaklonim pogledom, ali čovjeku uvijek u oko najlakše upadnu negativne reakcije.

Haljina s plavim detaljima je naišla na daleko najviše podsmjehivanja, plavi komplet je prva pratilja, a bijela je prošla najbolje, iako i dalje s povremenim pogledom koji govori “vidi OVU koja se išla sredit za običnu šetnju gradom.” 

Oprostite što sam se oprala. 

Btw, ako vam zvučim kao plitka glupača koja govori “svi su ljubomorni na moje super outfite” - nisam, prvenstveno zato što ne mislim da su ovo neke vanserijske, nevjerojatno impresivne kombinacije koje mame uzdahe, nego normalne, simpatične, udobne ljetne stvari u kojima vjerojatno nećeš ić bacit smeće, ali nećeš ih ni odabrat za nečiju svadbu. 

Ako mi planirate javit da možda nisu s podsmjehom gledali u haljine, nego u moje ponašanje, ni tu neće bit sreće jer sam izvan ove kolumne najobičnije šutljivo, sramežljivo mamino dijete koje ne proizvodi zvukove čak ni na vožnji u Gardalandu, zbog čega sam neki dan optužena da se ponašam kao da sam u knjižnici, a ne na vlaku smrti. Ne suzdržavam se od vrištanja, btw, samo vrištim u sebi, što je možda odlika sociopata ali to je priča za neki drugi put. 

Problem koji je uzrokovao poglede koji nude pomoć je činjenica da sam “neprimjereno” odjevena, a odjevena sam neprimjereno jer sam (očiti) turist koji šeta gradom u odjeći koja nije namijenjena satu tjelesnog ili planinarenju.

A to je problem koji jako dobro razumijem iz dva razloga - prvo, jer sam do neke dvadesete godine života uvijek slušala da se za putovanja MORAJU pakirat isključivo udobne sportske kombinacije koje uključuju tajice ili kratke hlače koje nije šteta poderat, pederušu koju nije šteta izgubit i tenisice koje nije šteta zaprljat. Drugo, jer sam odrasla u obitelji u kojoj je jedna strana inzistirala da je sređivanje bilo kojeg tipa znak umanjenog intelekta - lak na noktima znači da si glup, lijepa frizura znači da si još gluplji, a ako umjesto stare majice i još starijih hlača odabereš lijepu haljinu, POGOTOVO na putovanju, onda si intelektualni ekvivalent spužvice za pranje suđa. 

“Za koga si se TI sredila?” je jedna od najčešćih rečenica iz mog djetinjstva iako se nikad zapravo nisam pretjerano sređivala, a od nje sam bježala namjernim odabirom “primjerenih” odjevnih predmeta; primjereno je funkcioniralo po principu “što gore, to bolje, što ružnije, to pametnije.” Sasvim prikladno, riječ je o ljudima koji će prvi tvrdit da odijelo ne čini čovjeka, ali to je ironija koja se valjda izgubila putem.

Mislim da sam na put normalnu odjeću prvi put ponijela s 30, do tad sam i sama bila uvjerena da turisti uvijek moraju izgledat kao da se u svakom trenutku mogu priključit odbojkaškom turniru i/li nekom pomoć da utovari kauč u kombi - što svatko smije i može ako mu tako odgovara, ali ja neću i ne moram. 

Neću hodat Veronom u bež cargo hlačama s praktičnim džepovima za maramice, natikačama s čarapama i capri tajicama iz 1998. jer tako ne bih hodala ni po Zagrebu, pogotovo ne zato da se neka gospođa kojoj na majici piše “ništa ja ne moram, ja sam se namorala” ne bi uvrijedila jer sam se ja “sredila” za šetnju, a to je protiv njenih pravila. 

Neću se ni oblačit “u skladu sa svojim godinama” jer su to najčešće izmišljotine ljudi koji više ne stanu u svoje najdraže stvari iz mladosti, što možda nije lijepo za reć, ali nije ni daleko od istine. Ne stanem ni ja u hrpu svojih pa se ne ljutim na ljude koji nemaju veze sa mnom.

Neću se ni ošišat na “ja sam se preporodila” frizuru jer sam u godinama u kojima je “primjerenije” imat kraću kosu, neću smanjivat saturaciju plave kose na tuđi zahtjev, ako se želim sredit, sredit ću se kad hoću i koliko hoću - jer je TO jedino u skladu s mojim godinama.

U skladu s mojim godinama je da živim za sebe, što bi trebalo bit i u skladu s godinama ljudi koji “dobronamjerno” osuđuju druge jer su se “sredili” - nisam se sredila protiv drugih, nego sebi, u skladu sa svojim željama. 

A ako moje želje, koje nisu pretjerano posebne ni upečatljive, vrijeđaju druge odrasle ljude, to sigurno nije u skladu s njihovim godinama - svatko bi nakon navršenih 25 trebao izvadit nosić iz tuđih ormara i bavit se samo svojim.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva