Dragi moji, ovo će trajati. Sad je pravo vrijeme da budemo ljudi. Pardon, Ljudi!

“Ja sa svojim mužem nemam o čemu pričati”, “Imam toliko vremena da nemam pojma što ću sa sobom”, “Fale mi moji ljudi. Skype je OK., ali nije to to”…
Ovih smo dana pročitali bezbroj ovakvih poruka, a zapravo, tek su počele stizati. I to nas uvodi u treću fazu ove pandemije u kojoj u žarište problema ne upadaju samo medicinski i ekonomski aspket, nego i psihološki. I to onaj kompleksniji nego na početku krize kada smo se primarno borili sa strahom i anksioznošću. Sjećate se onih dana kada su ljudi pohrlili u dućane spremajući se za Treći svjetski rat? Ili prošlu zagrebačku nedjelju kada nas je potres uzdrmao do kostiju, i doslovno i metaforički. I sada smo se, koliko-toliko vratili u normalu. Ali ona je sve samo ne normalna, uobičajena…

Dakle, čini mi se da ova kriza ima najmanje tri kraka - medicinski, ekonomski i psihološki.
Što se tiče medicinskog aspekta, mudro je vjerovati preporukama stručnjaka. Izlaziti van samo ako je apsolutno nužno, a i tada se držati svih preporuka. I tu nema nikakvog ali… 
I sami to prakticiramo. Eventualno jedna šetnja dnevno na rubovima grada gdje se pošteno mimoiđeš s dvije/tri osobe, šoping jednom tjedno i opet držanje svih uputa, a čim dođemo doma skidamo odjeću i na tuširanje, obuća ostaje vani… Dakle, radimo sve što je Krizni stožer preporučio i vjerujemo da smo tako dio rješenja. Tako ćemo pomoći da se zaraza širi razmjerno prihvatljivim tempom umjesto da preopteretimo bolnice kao na sjeveru Italije ili New Yorku koji gori.

Što se tiče ekonomskih problema, o našim aktivnostima ovisi hoće li oni biti izuzetno ozbiljni ili katastrofalni. Ali što se tiče rješavanja tih problema, mudro je slušati one koji su ekonomski obrazovaniji od mene.

Ali zato imam nešto za reći o trećem kraku – psihološkom, jer i on će biti izuzetno izazovan, a mislim da o njemu ovisi koliko ćemo uspjeti nadrasti probleme u prva dva područja. Prvi tjedni krize stvorili su osjećaj straha, neizvjesnosti, panike, čak i psihoze… I dok su danas ti osjećaji kod većine nešto manje intenzivni, i dalje su itekako prisutni. Ali sada se otvaraju neki novi izazovi.
Već prvi tjedni izolacije pokazali su koliko je teško biti istrgnut od svojih uobičajenih aktivnosti, kontakata, posla... I svesti se na boravak u kući. Neki su priželjkivali imati više vremena za sebe, ali nikako nije jednostavno biti zatvoren u četiri zida. Pogotovo ako baš i nisi oduševljen ljudima s kojima dijeliš ta četiri zida.  
Jer ova će kriza na površinu istisnuti prava lica nekih parova ili pak obitelji. Ako su bili istinski povezani, bit će još više jer će si znati dati podršku, razumijevanje, imaju što raditi jedni s drugima...

Ako nisu funkcionirali ni prije korone, sada će biti mnogo, mnogo teže. Jer se nemaju više gdje sakriti, nema distrakcija. Ne mogu se preokupirati poslom, hobijima, druženjima... Jednostavno ne mogu pobjeći od problema.
Ali naravno da se to ne odnosi samo na parove i obitelji. I single osobe će imati opaki test svog društvenog kruga. 
A tek smo krenuli s izolacijom. U najboljem scenariju očekuju nas još tjedni, a vjerojatno će biti i dulji period.
I zato imam par savjeta…

1. Nemojte se optuživati ako osjećate strah ili ako se osjećate nelagodno… 
Sasvim je u redu imati takvu emocionalnu reakciju jer je situacija doista ekstremna. Umjesto da se osuđujete, pokušajte svaki dan napraviti bar jednu stvar da vratite osjećaj sigurnosti, normale… Da vratite osjećaj kontrole.

2. Iako jesmo u socijalnoj izolaciji, nemojte se izolirati od bliskih ljudi!
Nemojte se izolirati ni od smislenih aktivnosti, svega što vam stvara užitak, osjećaj sigurnosti… Nemojte se izolirati od vama dragih ljudi. Znam da ih ne možete sve izgrliti, ali uz svu tehnologiju danas nam je ipak lakše održati kontakt.
Mnogima će biti teško u ovo ludo vrijeme. Trebat će vam podrška!

3. Brinite se za sebe, udovoljavajte si!
Ako ste ikada trebali misliti na sebe, to je ovo vrijeme. I ne kažem da ne zanemarite druge, ali molim vas, molim vas, molim vas - nemojte zanemariti sebe.
Ako vam treba sat vremena uživanja u kadi, pružite si to, bez grižnje savjesti. Neke su nam aktivnosti uskraćene i zato trebamo punije uživati u onima koje nisu. Online druženje ili uživo s pojedincima koji se čuvaju, uživajte u dobrim knjigama ili filmovima, TED govorima, započnite onaj projekt kojeg ste odgađali godinama… Češće misliti o svom srcu i svojim potrebama, trebat će vam.

4. Vrlo važno – brinite se za sebe prije nego što vam tijelo ili psiha ukažu da je to stvarno potrebno.
Znate kako su nam govorili da baterije na mobitelu trebamo puniti kad dođu u crveno? 
E, pa sebe trebate puniti čim dođete na 70 posto energije. Mnogo ćete lakše napuniti tih 30 posto, nego kad čekate da dođete na 10 posto i onda pokušate doći do 40. Tada ćete već biti preiscrpljeni, a možda se već i naviknuti na neke aktivnosti ili uvjerenja koji vam ne idu u korist.

5. Stvorite novu rutinu!
Inače sam zakleti protivnik rutine jer mislim da uništava ono vitalno, zaigrano, dječje i kreativno u nama. Ali sada mislim da može imati pozitivan efekt jer ćete si dokazati da vi kontrolirate svoj dan, a ne neka korona. Opet… oduzela vam je nešto, i ovo je jedna od prilika da si nešto vratite. Vježbajte redovito, odvojite vrijeme za omiljene filmove, čitanje ili bilo što u čemu uživate. Ne samo da će vam tijelo uživati u tome, nego i psiha. To će vam pomoći u vraćanju osjećaja kontrole nad situacijom.

6. Iskoristite vrijeme za stjecanje novih vještina.
Korist je dvostruka – osim što ćete se unaprijediti, opet imate dojam da nešto i dobivate kroz ovu krizu. Jer realno, oduzela je svašta. Mnoge aktivnosti, odnose i osjećaje na koje smo navikli. I mudro je suprotstaviti se. Ne dati joj da oduzme sve. Zainatiti se koroni. A tu smo dobri. 

Dakle, dragi moji, ovo će trajati. Rado bih rekao da neće i da će sve proći bez problema, ali ne mogu. O svakome od nas ovisi koliki će problemi biti, i to na sva tri područja. Tako da vas molim da se dobro brinete za sebe. A odmah nakon toga, da se pobrinete i za one kojima neće ići. Jer svakim će danom biti sve više takvih osoba. I opet u sva tri navedena kraka ove krize. Sada je vrijeme da budemo ljudi. Pardon, Ljudi. 
I vjerujem u nas. Kao pojedince i kao društvo. Jer realno, Hrvatska baš i ne funkcionira najbolje u normalnim okolnostima. Ali kad zagusti, bezbroj smo puta pokazali da možemo. Bezbroj smo puta pokazali i ogromno srce i nevjerojatnu volju. I sada je vrijeme da nas što više to pokaže.
Vrijeme je!