Miss7 Blog 06. kolovoza 2021.

Da sam znala da će mi ONA spasiti brak, stavila bih je kao treću stranu u vjenčani list

Sandra Simunovic /Pixsell. Frizura: Evelin Benković, Studio 'Evelin'; Makeup: Sanja Agić

Rujan, 2015. Upoznajem muža.
Ja: Ljubavi, idemo na neki vikend ti i ja sami?
On: Može u petak, ali da se vratimo u subotu natrag jer imam turnir u nedjelju. 
Te je godine do kraja listopada doma donio dva trofeja. Golf je dosadan sport s čudnim oznakama i pravilima kompliciranijim od izbornog sustava SAD-a. Ako piše prvo mjesto ne znači da si i pobijedio, a ako piše treće, ne znači da su samo dva ispred tebe. Ali ako osvojiš neku nagradu, čini se da ipak dobro igraš.

Lipanj, 2016. Kupujemo novi stan.
Ja: Siniša, možeš molim te spakirati krupne stvari, kamion za selidbu dolazi u ponedjeljak.
On: Ok. Kud da stavim opremu za golf?
Ja: Ne razumijem. Pa u auto recimo?
On: Ne stane u auto. Može kamion odvesti prvo palice i moja kolica, pa onda ostalo? 
Kinderbet, pelene, sjedalicu, hranilicu, kadu, nosiljku, košaru, ljekove, robu, igračke, madrac i još najmanje tristo sedamdeset i pet stvari koje ima šestomjesečno dijete vozili smo dan kasnije jer su se prvo selili jebeni štapovi. 

Travanj, 2017. Kreće sezona golfa.
Ja: Ideš ti pucati danas?
On: Ne.
Ja: Zašto?
On: Spava mi se.
Ja: Otkad se tebi spava popodne?
On: Nisi primijetila da se mali budi po noći? A i jeo sam, moram odmoriti.
Došao je s posla u 17 sati. Pojeo je tanjur juhe, mesa, krumpira, puding od malog, pet bajadera i coca-colu. Bio mu je to prvi obrok u danu jer gužva je na poslu, nije stigao ranije. Do ponoći je večerao još četiri puta, a posvađali smo se barem još toliko. Zašto nema redovne obroke, zašto ne ide na vježbanje, zašto ne igra golf, zašto ne hoda, zašto ne vozi bicikl i ne ide na nogomet, zašto je stalno umoran, zašto je dobio pet kila, zašto ništa ne sluša i zašto se ja živciram.  

Rujan, 2017. Golferi u jesen tradicionalno putuju u Tursku.
Ja: Ideš ti u Antaliju s dečkima?
On: Ne, bole me leđa. 
Ja: Odi bar igrati u Mokrice.
On: Ne da mi se.
Te godine je platio članarinu za klub, a na golfu je bio nula puta. 

2018. Prosinac. Sve je bezvoljniji. 
Ja: Siniša, moraš se pod hitno početi baviti sportom i početi pravilno jesti. 
On: Jel moram sad odmah pred Božić ili ćeš me barem pustiti na miru za blagdane?

2019. Lipanj. Prva ucjena
Ja: Siniša, ako se pod hitno ne dovedeš u red, uzet ću ti dijete i selim se.
On: Ok.
Ja: Slušaj me, stanje je ozbiljno, ne možeš tako živjeti, moraš imati normalne obroke, moraš se kretati, ti jedva čekaš doći s posla i leći. Cijelo popodne se ne dižeš s kauča.
On: Ako me prestaneš maltretirati, bit ću sigurno bolje.

2020. Ožujak. Lockdown. Svi su doma, osim njega. On i INA benzinske rade jedini svaki dan.
Ja: Daj si bar uzmi hranu na posao, vidiš da je sve zatvoreno, pregladnit ćeš. 
On: Šta sam ja, maturant da nosim sendviče po torbama?
Ja: Siniša, zdravlje ti je loše. Moraš doktoru.
On: Moram zbog tebe psihijatru.

2020. Lipanj. Prvi nalaz krvi. Povišen marker CA-19. Uzrok - nepoznat. 
Ja: Siniša, pod hitno treba promijeniti prehranu i način života.
On: Sad si ti i doktor? Neka prvo vide šta mi je.
Ja: Nije ti ništa, ali će ti biti svašta ako se iste sekunde ne discipliniraš. Imaš totalni poremećaj organizma, ne jedeš cijeli dan, dođeš doma, naždereš se i legneš. Spavaš dva sata, a onda buljiš u televizor do kasno u noć jer ne možeš zaspati. Na poslu sjediš ili voziš, gladan si i nervozan, rasdiš 12 sati na dan i svijet će stati ako ti slučajno ručaš. Nemaš energije jer se ne krećeš, a dan ti se svodi na to da jedeš prženo i gutaš linexe što je idealna kombinacija da se uništiš do kraja.
On: Ok. Možda najbolje da se ja odselim.

Uskoro je dobio koronu, a posljedice su bile kroničan višemjesečni umor i iscrpljenost. Ucjenjivala sam ga svim raspoloživim sredstvima - selila sam se prvo sama, pa sam selila njega, pa sam prijetila razvodom, ljubavnikom, redukcijom seksa, čišćenja, peglanja, brige o djetetu. Ispritala sam stotine materijala o iritabilnom probavnom sustavu koji reagira prvenstveno na stres, nepravilnu prehranu i nezdrav život. Posegnula sam apsolutno za svime što mi je palo na pamet i ništa nije upalilo. Stanje mu je bilo sve gore, nalazi su pokazivali čiste organe, marker je polako rastao, a on je bio sve lošije. 

Uzrok? Stres. Pohano. Ležanje. 
Lijek? Momentalna promjena životnih navika.

Za one koji su slučajno preskočili vijest od prošlog tjedna, prema podacima iz posljednjeg velikog istraživanja o zdravlju građana EU Hrvati su uvjerljivo najgori kad je u pitanju prekomjerna tjelesna masa, i to muškarci. Njih čak 73 posto ima višak kilograma, a posljedično ih se upravo toliko, u dobi od 40 do 50 godina, osjećaju kao moj muž. Tromi, umorni, bez ikakve ideje da o svom zdravlju treba voditi ozbiljno računa.

A razlog? Pa nekoliko ih je. Prvi je mentalitet. 

Jeste ikad sreli Slovenca koji se ne bavi barem jednim sportom? Niste, a nisam ni ja. Cijela tatina familija bili su Kranjci, gorštaci, sa Svete Gere. Ako bi stari vidio da smo sestra i ja dobile koju kilu viška, bez pardona bi nam ukinuo kruh i večeru. Sportom smo se bavile otkad znamo za sebe, a kilaža je bila svetinja za svakog u kući. Odrasle smo na heljdi, divljači i kiseloj repi, a celulita nemam ni dan danas. Djed je svaki dan hodao deset kilometara, a otac je federe za vježbanje držao u gepeku od auta. Vikende smo provodile u šumi na planini, a na moru smo ustajale u šest i plivale pet kilometara prije doručka. Ako je padala kiša, tata bi taj dan trening smanjio na pola. 

Spartanski život? Teroriziranje djece? Ma možete to nazvati kako god hoćete.

Obje danas jedemo svakih dva i pol sata pa makar svijet stao, a prvu stvar koju pakiramo na put je vaga. Tjedno vježbamo u prosjeku pet puta i spavamo minimalno osam sati svaki dan. Krvni nalazi su nam čisti ko rogaški kristal, a disciplinirane smo ko dva dobermana.   

2021. Veljača. Drugi val korone. Svi su opet doma, a on i Markotić tuku duplu smjenu.  
Ja: Siniša, uplatila sam ti Multisport karticu za vježbanje.
On: Ok. Ići ću kad se otvore teretane.
Mjesec dana kasnije.
Ja: Dakle, nijednom nisi išao na trening. 
On: E sad mi samo treba da se još i ozlijedim tamo.

2021. Ožujak. Razvod ili rješenje. 
Došli smo u fazu da više nisam imala ništa s čim bih ga ucjenila da se trgne, makne s mjesta i počne misliti na sebe. Zatvoren u krugu nedostatka snage i vremena, ostvarujući samo primarne potrebe poput izvršenja posla i obveza prema djetetu, došli smo do točke na kojoj mu je svaki dodatni korak postao napor, a manjak samoinicijative, dosljednosti i vlastite volje za ikakvom vrstom proaktivnosti u privatnom životu samo su dodatno pogoršavali stvar.
Početkom travnja došli smo do točke kad ću ili tražiti razvod ili riješiti problem. Dosjetila sam se genijalne ideje.
Ja: Ljubavi, unajmila sam ti trenera. U ponedjeljak imate probni sat.
On: Nikud ja ne idem. Taman mi sad treba nabrijani metroseksualac da me rasteže po spravama.
Ja: Platila sam prvi sat, ako ti se ne svidi, možeš odustati.
On: Uopće ne razumijem otkud tebi takve stvari padaju na pamet.

2021. Kraj travnja. Četiri odrađena treninga. Siniša razgovara s prijateljem Davorom. Sjede na terasi, ja sam u sobi, ali sve čujem.
Davor: I stari, kak ide to vježbanje? 
Siniša: Znaš šta, fenomenalno. Ja sam se preporodio. Super. Razmišljam da mi je dva puta tjedno možda malo, tri bi bilo taman.
Davor: Daj me nemoj zezati, znači tip je dobar, profesionalac ha?
Siniša: Ma ne. Ženska je. Marina. 
Davor: Čekaj, Marina? Ti imaš trenericu, ne trenera?
Siniša: Da. E znaš kako izgleda. Prva tri puta nisam znao kud da gledam dok je pokazivala vježbe. Bilo mi neugodno, ima nogu dva metra, pletenicu do leđa, kose oči i crvene nokte.
Davor: I to ti je Jelena našla?
Siniša: Da. Zamisli.

Trening s Marinom počinje u 20.30. On se krene spremati u 19. 
Otušira se, namiriši, ako treba obrije i oreže nokte. Kupio je pet kompleta sportske robe, majice, sokne, šorc, trenirku, tenisice i fit gaće. Sa sobom ponese još šampon, vodu, fen i zobenu pločicu. Marini se veseli više nego bonusu, a nakon prvog treninga je kupio i mali plastični frižider, sličan onakvima kakve Česi nose na plažu. 

Svako jutro u njega spremi ručak za slučaj da ne stigne stati u restoran. Važe se neparnim danima, a probiotika i raznih dodataka prehrani trenutno imamo 13 kutija. Već tri mjeseca jede lešo ribu, blitvu i PIK šunku s nula posto ičega, a vratio mu se ten, spustio tlak, kilaža je idealna, a živci mirni. Probava se smirila, a nalazi popravili, jede pravilno i nije pospan. Vozi bicikl, ide na bazen, šeta po kvartu i sluša kad govorim. 

Neki dan sam ga ulovila kako mobitelom fotografira glumca iz španjolske sapunice na televizoru. 

Ja: Siniša, šta to radiš?
On: Gle kako je frajer dobro obrijan. Našao sam bricu u Kačićevoj pa sam mu mislio pokazati sliku da mi tako sredi bradu.
Sutradan je došao doma ošišan ko šnaucer s pedigreom, svaka dlaka na svom mjestu, a mislim da se naručio i kod pedikerke.
Stan mi je pun veša iz Palmersa jer više nije umoran, a neki dan je pitao gdje sam spremila odjeću za golf. 
Da sam znala da će mi trenerica spasiti brak, majke mi moje, stavila bih je kao treću stranu u vjenčani list. 
 

Komentari 0