Ako dečko na rastanku ne citira HDZ, jeste li uopće prekinuli?

Srdačan pozdrav, nekoliko random servisnih informacija za početak.

Prvo, prošlo je 8 godina otkad je umrla Whitney Houston. 

Drugo, pjesma Baby one more time je izašla prije 22 godine. 

Treće, djeca rođena 2000. godine nemaju 6 godina, nego 19 ili 20.

Možda zvuči kao nakupina bespotrebnih informacija, ali zvuči i kao da vrijeme leti, na što se uvijek korisno podsjetit - pogotovo u vrijeme Valentinova, kad će se mnoge žene zatvorit u kuću i plakat u čašu vina jer i dalje pate za nekim.

Nije to sasvim neprirodno - svi smo ljudi i svi ponekad moramo plakat u čašu nečega - ali kad se stavi u kontekst vremena koje leti, malo je glupo sjedit u stanu i hrđat zbog nekog tko te ne voli. 

A kad smo kod glupog, vrijeme je za nešto što je jedan moj bivši dečko nazvao glupom idejom i gubljenjem vremena - moju knjigu. 

Doduše, on je bio (i još uvijek je) veliki fan “gospodina” Bujanca, tako da ne mogu garantirat da je njegovo mišljenje pretjerano važno. 

Možda je, možda nije, sasvim svejedno.

U konačnici nije važno što drugi misle o tebi i stvarima koje radiš.

I unatoč tome što kaže Pinterest, nije važno ni što TI misliš.

Važno je što misli Ana. 

Recite što god želite o njoj, ali sigurna sam da je Ana osoba koja NIKAD ne plače u čašu ičega jer nema dečka - na Valentinovo ili na bilo koji drugi dan u godini. 

No, vratimo se na glupost o kojoj sam počela pričat. 

Uskoro će biti godišnjica izlaska moje knjige #PREKID (hešteg prekid, iako me nedavno jedna žena iz Srbije pitala gdje može nabaviti “taraba prekid”, što mi je isto jako seksi), a s obzirom na to da je preksutra Valentinovo (i dan hrđajućih žena), vrijeme je da ih poklonim nekoliko. 

Tipa 10, deset je ok. Pet na Facebooku, pet na Instagramu. Da imam Tik-Tok, bilo bi ih 5 i tamo, ali nemam jer su prošle 34 godine otkad sam se rodila i prestara sam za te moderne stvari.

Pravila ću stavit na kraju, a vi prvo odlučite je li ova knjiga uopće nešto što želite posjedovat. Možda nije, možda se složite s mojim bivšim, što vam neću zamjerit; osim ako se slažete i s Bujancem.

Ova knjiga jednostavno nije za neke od vas, a ja mislim da je lijepo i fer da vas upozorim na tu mogućnost.

Da je barem mene netko tako upozorio kad sam počela čitat Kolibu. 

Po naslovnici sam mislila da je horror priča, po kratkom sadržaju također, zbog čega sam ju čuvala kao šećer na kraju na popisu štiva za godišnji; nema ništa ljepše nego čitati kako netko nekog naganja sjekirom dok se sušiš na suncu nakon kupanja u moru. 

Da mi je netko rekao da je to knjiga u kojoj su glavni likovi Otac, Sin i Duh Sveti, ne bi ju nikad kupila. 

Nije to nužno loša knjiga, samo nije bila za mene, pogotovo ne kad sam očekivala horor koji će dobro sjest nakon Stephena Kinga i Harlana Cobena. 

Mučila sam se s njom 3 dana, što nije jako puno, ali to su tri dana koje nikad neću vratit - a kao što smo već rekli, vrijeme leti i glupo ga je gubit na stvari u kojima ne uživaš.

Prvo, dakle, moramo riješit taj dio za #PREKID:

ZA KOGA OVA KNJIGA NIJE

Ovo nije knjiga za samopomoć. 

Ja nisam psiholog, nisam lifecoach i ni u jednom trenutku ti neću predložit da vibriraš u vorteksu u nijansama tirkizne ili da odeš u šumu zagrlit hrast. 

Ako tražiš nešto s prijedlozima tog tipa, ovo nije knjiga za tebe, ali mogu ti preporučit nekoliko super naslova. Šalim se, ne mogu jer ih ne znam, ali znam tko može - Google. Isti onaj koji ti pomaže da saznaš razliku između Pjongjanga, Pjongčanga i ping-ponga.

Drugo, iako nije bilo prvog - ovo nije ozbiljna knjiga, što ne znači da u njoj tu i tamo nećeš naić na nešto pametno (ili barem ne-glupo), ali znači da ju ne trebaš shvaćat preozbiljno. Trebaš ju shvatit onako kako prosječni tatin sin s Mercedesom od 500 konja shvaća prometne propise - opušteno.

Ovo nije ni kolekcija citata za žene koje trebaju toplu, meku, generičku riječ podrške koja zvuči kao nešto što je prepisano s ambalaže vode s porukom. Toga imaš na Pinterestu u svim fontovima i bojama.

Evo ti primjer da budem sigurna da se razumijemo:

“Život je kao klavir. Bijele tipke su za sretne trenutke, a crne za one tužne. Ali zapamtite, potrebne su sve tipke kako bi melodija bila potpuna.”

Jel ti bolje? Normalno da nije.

Ne zato što ovaj citat nije točan, nego zato što nitko normalan ne razmišlja o oktavama kad je tužan, kao što nitko normalan ne razmišlja o jabuci kad mu se jede nešto slatko.

Još jedna stvar koja se neće događat u ovoj knjizi - nećemo vrijeđat tvojeg bivšeg i govorit da je govno i da te ne zaslužuje, kao što nećemo ni tebe dizat u nebesa.

Razlog za ovo je vrlo jednostavan - ne znamo se, što znači da ti ne mogu govorit da si predobra za njega jer možda nisi. 

Možda si užasna osoba i čovjek se spasio. 

Vjerojatno nisi, ali ja to ne mogu znat. 

Možda nisi užasna osoba, možda si samo iritantna.

Možda govoriš “ročkalica” umjesto rođendan.

Možda prepoloviš špagete prije kuhanja. 

Možda ti u opisu Instagram profila stoji “I'm selfish, impatient and a little insecure. I make mistakes, I am out of control and at times hard to handle. But if you can't handle me at my worst, then you sure as hell don't deserve me at my best.” Ovo se inače skraćeno piše “I’m basic.”

Možda si jedna od onih osoba koje pokupe naglasak kad pričaju s nekim, pa u kontaktu s Dalmatincima govoriš “lipo” i “kapula” iako si iz Varaždina.

Možda

šalješ

poruke

ovako

umjesto

da 

sve pošalješ odjednom kao normalna osoba.

Možda pišeš “sumljam” ili “sljegović.”

Možda kažeš “no međutim” jer misliš da zvučiš pametnije, a zapravo zvučiš kao da si se ispisala iz škole u četvrtom razredu.

Možda si jedna od onih ljudi koji na Facebooku ispod objave “Majica, crna, pamuk, 149 kuna” napišu: “Cijena?” Ili još gore - cjena.

Možda kad daješ upute kažeš “sa sjeverne strane” i ovim putem te molim da se prestaneš ponašat kao divljak i kažeš “preko puta Zare” kao normalna osoba.

Možda ništa od ovog nije primjenjivo na tebe, ali ponavljam, ja to ne mogu znat. 

Ono što mogu znat je da čak i ako imaš sve ove “kvalitete”, svejedno zaslužuješ bit sretna.

Osim ako lomiš špagete napola, onda se snađi sama.

I zadnje, možda najvažnije od svega - ovo nije knjiga u kojoj ćemo se ponašat kao da su prekidi tumor na životu i velika tragedija, jer nisu.

(Naravno da postoje neki koji stvarno jesu tragedija, ali ovo je neozbiljna knjiga i podrazumijeva se da ne mislim na njih).

Prije par godina mi je u ruke dospjela knjiga koja se smatra biblijom za prekide (lažem, nije mi dospjela u ruke, kupila sam ju), a autorica na početku kaže, I shit you not:

“Za početak, dopustite da vam izrazim moju najiskreniju sućut zbog vašeg gubitka.”

To je možda rečenica koja savršeno opisuje sve što ova knjiga nije.

Od mene nećeš čut takve stvari, jer mislim da sućut mora bit rezervirana za puno gore situacije, tipa smrt ili kad skužiš da nemaš kave u stanu.

A i ono, kad ženi izraziš sućut zbog prekida, samo ju potičeš da nastavi mislit da je prekid kraj života, što isto nije - kraj života je kad u prolazu slučajno pozdraviš Sanju Doležal i onda skužiš da se zapravo ne znate.

Ako želiš sućut i nekog tko će te dragat po glavi, nemoj čitat ovu knjigu - nazovi mamu. 

Ja sam tu da ti umjesto “moja sućut” kažem “sretna nova godina”, a ako ti to ne zvuči točno, ovo nije knjiga za tebe.

Sad kad smo minimizirali mogućnost nesporazuma sličnog onom Andrea vs. Koliba, možemo dalje.

ZA KOGA OVA KNJIGA JE

Tehnički gledano, trebala bi bit za mojeg bivšeg kojem sam obećala da ću mu posvetit knjigu, ali ljudi obećavaju svakakve gluposti kad su gladni.

Naslov stvara dojam da bi trebala bit za ljude koji trenutno prolaze kroz prekid, ali nije nužno. 

Možeš ju čitat i ako si u sretnoj vezi - realno, kad-tad ćete prekinut i bolje je da se pripremiš. 

Šalim se, možda nećete prekinut, ali svejedno ju možeš pročitat, kao što možeš pročitat The Shining iako ne planiraš radit kao čuvar starog hotela koji će pokušat ubit vlastitu ženu sjekirom.

Ako možeš dobivat poklone jer je Isusu rođendan, možeš i pročitat knjigu o prekidima iako ne prolaziš kroz njega.

Plus, sigurno imaš neku bivšu osobu na koju možeš primijenit neke stvari.

Možeš ju čitat ako te netko ostavio, ali i ako si ti nekog ostavila. 

Btw, obraćat ću ti se kao da si heteroseksualna žena jer mi je tako najlakše, ali ti čitaj onako kako je tebi prirodno. 

Osim ako ti je prirodno da si ti muškarac od 43 i patiš za 12-godišnjakinjom, onda spusti knjigu i javi se nadležnim institucijama.

“U stanicu šnjim!”

Ili u drugu župu, ovisi čime se baviš.

Možeš ju čitat i ako prolaziš kroz prekid prijateljstva. Svi smo barem jednom dobili vilicom u leđa od osobe koja nas je zvala “draga” - to što se niste ljubili u usta ne znači da ne boli kad ste prekinuli.

Možeš ju koristit i ako prolaziš kroz prekid poslovnog odnosa. Možda si dobila otkaz. Možda si morala zatvorit obrt. Možda si Ivica Todorić. Vjerojatno nisi. Ali i takvi prekidi trebaju bit preboljeni.

Možda si jednostavno u grupi ljudi kojima se sere od mojeg pisanja i ovu knjigu ćeš koristit kao laksativ. 

I to je sasvim ok - svijet bi bio grozno mjesto svi imamo isti ukus, ali poželjno je da svi imamo zdrav probavni život i ako mogu pridonijet tome, ja sam sretna osoba.

Nema TOČNE osobe za koju je ova knjiga.

Možda ćeš u njoj pronać hrpu dobrih stvari koje će ti olakšat život. 

Možda ćeš pronać samo jednu. 

Možda nećeš nijednu. 

Ja to ne mogu znat.

Ono što sigurno znam je da ćeš pročitat par jako sramotnih priča o meni i mojim prekidima. Neke od njih ćeš možda i uslikat i poslat bivšem uz rečenicu “vidiš kako sam JA zapravo normalna.”

Vjerojatno ćeš pročitat i hrpu stvari koje već znaš, ali si ih zaboravila putem i netko te na njih treba podsjetit.

Vrijeme će pokazati sve.

Za početak je važno samo da umjesto “moja sućut” želiš čut “sretna nova godina.”

Sad kad smo riješili fer dio s upozorenjima, možemo na pravila. 

Odi na moj Facebook ili Instagram, a možeš i na oboje. 

Napiši mi priču o svojem najgorem/najglupljem/najsmješnijem prekidu. 

Moj je onaj u kojem mi je dečko na rastanku rekao “idemo dalje” i “najbolji smo kad je najteže”, što su doslovno slogani iz dvije različite HDZ-ove kampanje.  

Ne mora ni bit tvoj prekid, može bit i od frendice. 

Možda imaš frendicu koju je ostavio Bujanec.

Možeš i u inbox ako ti je bed da svi vide, ali onda mi ostavi komentar “inbox” da te znam pronać. 

Za slučaj da ti se sve od ovog ne da, ili ti se da, ali ja sam odabrala nekog drugog (isto ko i tvoj bivši) - knjiga je opet došla na sva prodajna mjesta Tiska. 

Ugodno Valentinovo svima i ne brinite - maknut ćemo ovaj tekst čim ga Ana pročita.