- O dilemi kad je u pitanju seks sa šefom kao i mnoge druge priče, intervjue i puno modnih i beauty trendova pročitaj u miss7 magazinu, koji te čeka na svim kioscima na 276 stranica, za 25 kuna
- Seks s nadređenom osobom uglavnom nije dobra ideja i nosi sa sobom mnoštvo emotivnih, ali i praktičnih komplikacija. No katkada ljubav ne pita gdje će se roditi i nastaje ondje gdje ima najviše prepreka
- Za miss7 magazin, Slađana Križić piše treba li dati šansu takvoj ljubavi
„Prošli sam mjesec napunila 43 godine i sve što ti mogu reći jest da se ne osjećam ni dana starije od 18!“ rekla mi je prijateljica uzbuđeno na telefon, nakon što smo skupa vrištale na vijest da napokon dolazi u Hrvatsku. „Imam ti toliko toga reći, obećaj samo da ćeš biti otvorenog uma kao uvijek!“ Obje smo se nasmijale na tu njezinu opasku, a ja sam znala da sa sobom donosi neku veliku tajnu čim sam čula takav uvod.Nekoliko dana poslije sjedile smo na njezinoj terasi u sjeni stoljetnih borova opijene mirisima prirode, prijateljstvom i dobrim vinom.
Negdje na polovici druge boce rosea iz nje je izašlo kao metak: „Spavala sam sa šefom!“ „Molim?!“ Skočila sam s klupe i skoro odvalila glavom u gredu! „Isuse, Megi, jesi li ti normalna?!“ Iako sam se smijala, bio je to nervozan smijeh, trapav i pomalo neugodan. Znala sam za tog tipa iz njezinih priča, bio je glavni u tvrtki gdje je radila već godinama. Došao je kao pojačanje i bio je mentor cijelom timu. Ona se uvijek u razgovoru prisjećala njegovih pošalica i fora i meni je stanoviti šef postao drag, bio je snažna figura i vrlo osebujan. Također vrlo neoženjen.Moja je prijateljica razumna pametna žena, u sekundi sam počela vrtjeti sve moguće scenarije kako je moglo doći do toga da ona poklekne pred čarima markantnog šefa; zaboga, to se ne radi, pa toliko toga je na kocki…
Life&style
Život se sveo na rutinu
Vjerojatno sam izgledala pomalo izgubljeno jer mi je polako uzela ruku, pogledala me ozbiljno i uzdahnula duboko, kao što to ljudi čine prije nego što odaju veliku tajnu, i sebi tešku. „Pokušaj razumjeti“, rekla je, „ja sam smetena, zaljubljena, izgubljena. Kao da mi je netko izvukao stolac i trajem u onom trenutku prije pada, kada ne znaš koliko ćeš jako tresnuti. Svjesna sam svega. Još prije mjesec dana bila sam zatvorena u svojem svijetu obaveza, neispunjenih bračnih očekivanja, sumnji, letargije cijelog postojanja. Sve se svodilo na rutinu iako bi sa strane čovjek pomislio kako je sve na svojem mjestu, zar ne?“
Klimnula sam glavom i otpila gutljaj vina, nisam je željela prekidati pa je još tiše nastavila.„Muž mi je dobio premještaj gore na sjever zemlje pa smo se viđali tek vikendom, a u zadnje vrijeme i vikende je preskakao. Djeca su se dobro nosila sa svojim životima i ja sam ostala bez glavne svrhe. Nisam više trebala biti ljepilo obitelji. Znam da ti ovo zvuči kao uvod u veliko pravdanje, ali samo želim da znaš tijek mojih misli. Sve veća depresija koja me obavijala zapela je šefu za oko, a on je na nenametljiv i vrlo suptilan način svakodnevno sa mnom razgovarao o svemu, o životu, o očekivanjima, snovima, malim životnim radostima. U pauzama dugih konferencija grickali bismo nešto i smijali se ideji što bismo sve napravili da sad osvojimo sedmicu na lotu, kamo bismo putovali, pričali smo o tome kako smo birali životne partnere, koliko smo očekivali od sebe, a što smo postigli. Malo pomalo postao je stalna misao u mojoj glavi, onaj motiv za ustajanje ujutro, za stavljanje malo parfema iza uha, za pomno biranje odjevne kombinacije… Isuse, kako zvuči ovo što sad govorim! Užas!“ Odmahnula sam rukom i rekla: „Pih, stvarno zasad nije ništa strašno! Kako se sve to razvilo u emotivni i seksualni odnos?“ pitala sam je dok je noć polako, ali sigurno preuzimala sve oko nas. Mrak i hladan zrak tjerali su me na razmišljanje.
Probudio je u meni ono što je moje srce već zaboravilo
„Znaš,“ nastavila je moja prijateljica, „reći ću ti najiskrenije da sam ja bila ta koja je davala sve znakove spremnosti za nešto više. Iskemijala sam neki zajednički put samo da se maknem od svega i da još malo uživam u njegovu društvu. Toliko sam to prozirno izvela, baš se sama sebi gadim kad se sjetim. Kupila sam nam karte za koncert Morcheebe i tu večer s njim sam bila najsretnija na svijetu. Znala sam da nije moj, da nema tu osjećaja pripadnosti, da nema one dugoročne povezanosti. Ali bilo je svega onoga što je moje srce već odavno zaboravilo. Sjećaš li se ti uopće kako je to kad ti tijelo drhti od iščekivanja, kad doslovno osjetiš leptiriće u trbuhu?“ Slegnula sam ramenima, nisam se baš sjećala tog osjećaja. Zapalila je cigaretu i nagnula se preko stola značajno govoreći: „Znaš, u našim je godinama zaljubljivanje pravi luksuz. Je li zaista bitno u koga i kako? To je pravo pitanje, a ne to jesmo li spremni, i on i ja, suočiti se sa životnim izborima, rastati se radi te ljubavi i krenuti ispočetka. Nismo tako daleko razmišljali. Proveli smo večer zajedno i skupa se probudili, kao dvoje klinaca kojima roditelji brane da se vole – e, tako smo i nas dvoje pobjegli u zemlju mašte i jedno drugome dali ono što nam je trebalo, što smo smatrali da nam pripada, da imamo pravo na taj komad sreće i uspomena.“
Dolaze li uz sex i beneficije?
Sutradan je otišla natrag u svoj svijet i nisam je neko vrijeme pitala za njezinu tajnu. Ali me zanimalo kako takve priče završe, što se dogodi kada netko tko na poslu ima nad tobom „moć“ i može utjecati na cijeli tvoj život najzad postane emotivno vezan i utječe li to na posao. U nekoliko tjedana mnogo sam pročitala i razgovarala sa ženama oko sebe. Ispostavilo se da je takav zaplet mnogo češći nego što sam mislila. Verzija je mnogo, ali sve imaju jednu zajedničku crtu – ako nije velika fatalna ljubav koja kao kod Billa Gatesa završi sa „živjeli su sretno do kraja života“, uglavnom drek udari u ventilator i sve se, dobro ste pretpostavili, sruši na onog donjeg. Nadređeni nije uvijek nadređen zato što je pametniji, sposobniji i vještiji u poslu. Katkada su to tek samoživi likovi koji će opstruirati napredovanje baš zato što ste spavali s njim. Šef moje druge prijateljice, nakon što su proživjeli cijelu katarzičnu romansu, odlučio je da je neće uključivati u važne projekte te joj nije dodijelio nijedan dobar zadatak od tada da, citiram, „ostali kolege ne bi pomislili da je favorizira“. Dakle, molim?!
Za ljubav se isplati boriti
Mojeg prijatelja njegova je šefica emotivno ucjenjivala nakon seksa, pa je morao dati otkaz jer je sve što nitko drugi nije htio raditi davala njemu. Onog trenutka kada se „podao“, postao je njezin rob i potrčko. Moć koju je imala nad njim kod njega je izazivala sram jer mu je uvijek suptilno davala do znanja kako mu se podala pa sad on to mora „zaslužiti“. Nakon dva tjedna moja se draga prijateljica javila... Njezina priča sa šefom traje. Sve što ju je kod njega privuklo plod je njihova druženja, činjenice da ga je uspjela dobro upoznati u svim situacijama i stanjima svijesti. On je vrhunski lider, odgovorna osoba i vrlo drag čovjek. Takav je ostao i nakon što su njih dvoje ušli u ljubavni odnos. Podnijela je papire za razvod i sada je, kako sama kaže, prvi put žena koja ne zna što je čeka u ljubavi. Uzbudljivo, zar ne? Pričala sam joj o svojim strahovima i svemu što sam doznala. Rekla mi je, vrlo mudro, kako ljudi uvijek lakše pričaju o negativnim iskustvima, a ona pozitivna čuvaju za sebe. Bila je u pravu. Treba ljubavi dati šansu; katkada se iz najkompleksnijih situacija rodi upravo ono što nam najviše treba jer smo se za to grčevito borili. Ako ste pametna, sposobna žena, vrlo je vjerojatno da ćete za sebe birati upravo takvu osobu. Nesigurne i labilne žene češće stradaju zbog svojih izbora, neovisno je li riječ o šefu ili nekom random tipu. Rizik je golem, ali eto, nakon svega, izgleda da se za ljubav ipak isplati boriti pa premda je našli i u najopasnijoj osobi na svijetu – šefu.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.