- Rastrgana moralnom dvojbom ova žena je odlučila ispričati svoju životnu priču
- Tragična nesreća prikovala je njezinog supruga za bolnički krevet te mladoj ženi promijenila život iz korijena
- Utjehu je pronašla u bolničaru, a kako se situacija razriješila možeš otkriti u nastavku
Beth Davis (38) is Pertha u Australiji suočila se s izborom koji ju je gotovo uništio. Ponukana priznanjem kako osjeća prezir prema sebi jer je prevarila hendikepiranog muža, odlučila je javno ispričati svoju priču. Mi prenosimo cijelu ispovijest:
Duboko sam udahnula i slušala kako invalidska kolica u kojima je sjedio moj muž klopoću po hodniku bolnice. Bolničar ga je gurao prema meni. Istog trenutka kad sam ugledala njegov uvrnuti osmijeh, osjetila sam ogromnu količinu krivnje. "Hej, dušo moja", rekla sam tiho i uhvatila ga za ruku što sam mogla nježnije. Smiješio se dok me gledao, moj Dave, a onda se najednom fokusirao na let ptice ispred prozora bolnice. Promatrao ju je tako zadubljeno kao da živi u drugom svijetu.
Life&style
Ljubav na prvi pogled
Bolničar si je otišao napraviti kavu i mi smo ostali sami. Pokušala sam brbljati s mužem. Dave i ja upoznali smo se prije 22 godine. On je bio najbolji prijatelj mojeg brata Toma i često je dolazio kod nas, ostajao bi na ručku, sve do navečer. Kad sam ga prvi puta vidjela, imala sam samo 16 godina i odmah sam se luđački zaljubila. Imao je tamnu rudlavu kosu i okrugle naočale kao John Lennon, s tankim metalnim okvirima, koji kao da su isticali njegove oči boje lješnjaka. Sjedio bi za stolom preko puta mene i ja bih ga svako malo pogledala, proučavala, pazeći da on to ne primijeti.
Za razliku od drugih Tomovih prijatelja, Dave je uvijek bio spreman pričati sa mnom. Svaki put kad bi mi postavio neko pitanje, zarumenila bih se kao ruža. Ponašao se pristojno, do te mjere uljudno da su ga moji roditelji slijepo obožavali i uvijek bili sretni kad bi navratio. "On je baš dobar dečko", rekao je za njega moj tata. A nikad prije nije rekao ništa slično za bilo kojeg drugog Tomovog prijatelja. Sljedećih nekoliko godina postali smo dobri prijatelji pa sam nakon nekog vremena ipak prestala crvenjeti u njegovom društvu.
Najljepši rođendanski poklon
Uvijek je hodao s nekom drugom curom, često ih je mijenjao i nisam to ni pratila. I ja sam imala dečke, ali uvijek je u mojem srcu postojalo mjesto za Davea. Jednog dana vratila sam se kući s posla i zaprepašteno ugledala našu kuću u potpunom mraku. Ušla sam unutra zabrinuto, povikala oprezno, "Tko je doma, stigla sam". "Iznenađenje", zavikala je puna soba ljudi kad se upalilo svjetlo. Napravili su mi party iznenađenja za 21. rođendan. Ispred svih ostalih stajali su Tom i Dave i smiješili se od uha do uha. Nisam mogla vjerovati da su mi njih dvoje to organizirali. Odjurila sam se presvući u haljinu za party. Dok sam si malo uređivala kosu, začula sam kucanje na vratima.
Život
"Uđi", viknula sam i prenerazila se kad sam ugledala Davea s mimozom u ruci. "Beth, sretan ti 21. rođendan. Imam još jedno iznenađenje za tebe. Molim te, zatvori oči". Srce mi je lupalo kao ludo jer sam ga poslušala i odmah osjetila njegove usne na svojima. Odskočila sam unazad, šokirana. "Oprosti", promucao je i nervozno provukao prste kroz kosu. Već je bio na vratima. "Znaš, hm, ne znam kako da ti to kažem, bio sam uvjeren da i ti osjećaš isto što i ja". "Čekaj", povikala sam naglo i sabrala se. "U pravu si, osjećam to i ja ".
Poziv koji je promijenio sve
Dave me privukao za novi poljubac. Od te noći postali smo nerazdvojni. Hodali smo tri godine prije nego što smo se vjenčali. Ubrzo sam ostala trudna. "Ma gdje si ti meni, paketiću najslađi", šaptao je i milovao mi trbuh. Najnevjerojatnija stvar bi se dogodila nakon tog šaptanja bebi. Svaki put kad bi to napravio, beba bi se počela ritati. Dobili smo malog dječaka i dali mu ime Blake.Dave je bio doista sjajan otac.Radio je kao šef gradilišta, težak posao, ali uvijek bi žurio doma da pomogne oko večere. Govorio je da od mene očekuje da legnem s nogama u zraku i da se odmaram. Kad su Blakeu bile četiri godine, ostala sam opet trudna. Bili smo presretni što će se naša mala obitelj proširiti. A onda je stigao fatalni telefonski poziv. "Dogodila se nesreća. Molim vas da odmah dođete u bolnicu", rekao je ozbiljno nepoznati glas.
Odjurila sam s Blakeom do mame i tate kao u polusnu, tamo ga ostavila i odjurila u bolnicu. Sestra me brzo uvela u malu prostoriju i za sekundu tu se stvorio liječnik. "Beth, jao mi je žao. David je doživio tešku prometnu nesreću. Stavili smo ga u induciranu komu dok me ne splasne oteklina na mozgu". Oko mene počeo se rušiti svijet. "Kakve su mu šanse za oporavak", pitala sam čim sam se pribrala. "Ako preživi, bojim se, mozak će mu ostati oštećen. Nikad više neće biti isti". Nisam mogla vjerovati svojim ušima. Ljubav mojeg života, moj muž, zapravo mi je oduzet zauvijek.
Život
Novi život
Dave je bio mjesec dana u komi prije nego što se probudio. Kad je konačno otvorio oči, bio je samo ljuštura, to nije više bio moj muž - bio je zbunjen, nije mogao govorit, jedva da je kontrolirao svoje tijelo. Prvih nekoliko mjeseci činila sam sve što sam mogla da mu nekako pomognem, ali bez njegove plaće, trudna, morala sam naći posao jer nas je netko morao izdržavati. Nakon što sam rodila kćerkicu Josie, postalo mi je jasno da se Dave neće nikad oporaviti. Moj zgodni, sposobni, predivni muž postao je ovisan o njezi 24 sata dnevno.
S bebom i dječakom od šest godina, nisam mogla, ma što činila, zaraditi za život, brinuti se o djeci i njegovati muža. "Ovo je postalo nemoguće", plakala sam na ramenu prijateljici Caitlin, uz čašu vina, možda jedinu koju sam popila otkad se dogodio taj užas. "Morat ću ga staviti u dom. Osjećam neizmjernu grižnju savjesti". Na sreću, njegov bolničar iz doma, Curtis, odmah mi se učinio kao sjajan čovjek, njegova ga je nježno i razgovarao s njim kao da su ravnopravni, ne kao da je Dave hendikepiran.
Brižan prijatelj u nevolji
Ubrzo, malo pomalo, Curtis je postao moj najbolji prijatelj, osoba na koju sam se oslanjala više nego na bilo koga drugog. Kad bih došla kod Davea, čekala sam da Curtis izađe i onda bih počela razgovarati prisno sa svojim mužem, o djeci, mojem poslu, životu. Povremeno bi nešto promumljao, no nisam bila sigurna je li shvatio što mu govorim. Jednog dana Curtis mi je prišao u hodniku, povukao me na stranu i rekao jasno i otvoreno. "Fizički, Dave je ovdje, s nama, ali morate biti svjesni da više nema muškarca kojeg ste voljeli. On vam nikad neće moći pružiti ono što od njega očekujete".
Life&style
Nervozno me primio za ruku da me utješi. Pogledala sam u njegove plave oči koje su me intenzivno promatrale. Uzeo mi je mobitel iz ruke i sam upisao svoj broj. "Ako ti ikada nešto zatreba, javi mi se", rekao je mirno i prešao na ti. Te noći ležala sam u krevetu i gledala u taj broj u svom telefonu. Nisam znala što da radim. Još sam uvijek nježno voljela svojeg muža, ali gotovo kao da mi je brat, bez prave ljubavne strasti. Nakon godine dana života u potpunom celibatu, najednom sam shvatila da mi nedostaje intima s muškarcem.
Male noćne strasti
Već sljedećeg dana sam popustila. Kad sam stavila djecu spavati, kad su zaspali, pozvala sam Curtisa da se ušulja k meni i da provedemo strasnu noć zajedno. Nakon svega držao me čvrsto dok sam mu plakala u rame uništena krivnjom. "Sve je u redu", ponavljao je Curtis, "i ti imaš pravo na život". Tužno sam kimnula. Nakon te noći počeli smo se redovito viđati. Bio je jednako tako nježan i pažljiv prema našoj djeci kao i prema Daveu. Nisam se ni okrenula, niti do kraja shvatila što se događa, a već smo se viđali pune dvije godine.
Život
"Volio bih se jednog dana vjenčati s tobom", rekao mi je Curtis nekoliko puta. No, za mene, to je komplicirano preko svake mjere. Ne mogu priznati Daveu da sam u vezi s drugim muškarcem. Iako liječnici, a niti bilo tko drugi, zapravo ne znaju koliko on točno razumije od svega što se oko njega zbiva, u sebi znala sam da bi ga tako nešto posve slomilo iznutra. Možda se moja sreća zapravo svodi na to što sam pronašla muškarca koji jednako koliko i ja brine i stalo mu je do mojeg muža. Zasada, jedino mogu tu svoju novu ljubav osjećati i skrivati, ne želim da bilo tko zna nešto o tome, posebno Dave.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7 dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7 te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
erik
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.