- Osim legendarnih pjesama Đorđa Balaševića kao uspomena na velikog kantautora ostat će nam i njegove šale, izjave, zanimljive rečenice i intervjui
- Jedan takav je svakako intervju kojeg je Đorđe Balašević dao prije 40 godina, nedugo nakon vjenčanja za Oliveru
- Pričao je kako je izgledalo vjenčanje za ženu s kojom će ostati četiri desetljeća, do svoje smrti
Život Đorđa Balaševića obilježila je ljubav. Ne samo prema glazbi i pisanju i izvedbi sad već legendarnih pjesama, već ljubav prema svojoj Oliveri. Ženi koju je Đole oženio 1981. i s kojom je bio sve do svog posljednjeg dana na ovom svijetu. Četrdeset godina braka je nešto s čim se ne može svatko pohvaliti, njihova ljubav izdržava je mnoge uspone i padove.
Upoznali su se krajem sedamdesetih u Novom Sadu, dok je Olivera studirala, a Đorđe je već bio poznati glazbenik s nekim hitovima iza sebe. Ona se bavila sportom, bila je vrsna gimnastičarka u četiri discipline, a trebala je otići i na Olimpijske igre u Moskvu 1980., ali je ostala trudna. Njoj je Đole napisao pjesmu "Provincijalka", u kojoj opisuje kako se ludo zaljubio u djevojku iz Zrenjanina.
Prenosimo cijeli intervju s Balaševićem iz prosinca 1981., pola godine nakon vjenčanja. Intervju je odradila i napisala Danica Božović, a tekst je obradio Yugopapir.
Life&style
---
"Romantični sanjar, brojač zvijezda, pjesnik vojvođanskih ravnica, mladosti i ljubavi, kome je pošlo za rukom da najkraćim putem dopre do svačija srca, Đorđe Balašević, stigao je do srca mlade Zrenjaninke Olivere Savić, naše bivše reprezentativke u sportskoj gimnastici.
Nenadano.
Prije tri godine bili su gosti novosadske televizije - Olivera kao sportašica, a Đorđe kao kantautor. Riđokosa djevojčica koja je studirala organizaciju rada u Novom Sadu, tad nije ni sanjala da će se u tog 'razbarušenog' i 'neobaveznog' mladića s gitarom zaljubit 'skroz na skroz'.
Vrsna gimnastičarka u četiri sportske discipline, s pregrštom medalja i priznanja, trebala je odlučiti se između te svoje ljubavi i ove nove, koja se tek rađala.
- I tu ja prevagnem kao peta disciplina - kaže Đorđe, uvijek vedar i spreman za šalu.
Prevagnula je zapravo ljubav dva mlada čovjeka istih želja i interesa.
- Jednom prilikom gledali smo zajedno utakmicu Hajduk - Hamburger - nastavlja Đorđe.
- Najednom Olja mi prebaci ruku preko ramena i reče: 'Ovaj Zlatko Vujović je opasan nogometaš'.
Rekao sam tad sebi - našao sam pravu osobu, drugara koji se razumije i u druge stvari. Ženim se odmah - gotovo je!
Olivera i Đorđe se nisu odmah vjenčali, iako su odlučili da budućnost provedu zajedno. Rođena je već i mala Jovana, bila je beba s nepunih šest mjeseci kad su ipak krenuli da obave tu formalnost.
- Malo sam se toga plašio, dosta formalnosti sam izbjegao u životu. Kad sam maturirao, to je bila prava prilika da obučem odijelo, ali sam to izbjegao stjecajem okolnosti, nisam došao na proslavu. Ni kasnije nikad nisam bio u odijelu. I sad sam htio da se vjenčamo 15. kolovoza kad je najtoplije, da bih mogao biti u nekoj majici, pričao je Balašević i dodao:
- Dogovorili smo se da to ipak bude 7. svibnja, jer je bila sasvim neizvjesna situacija oko mog dolaska iz vojske. Kao hranitelj obitelji nisam to bio i formalno. Dokument je bio veoma važan.
- Nismo željeli nikakve ceremonije i pompe. Odabrali smo četvrtak. Nismo htjeli da to bude ni subota, ni nedjelja, jer su se baš tada vjenčavali neki moji drugari i nisam htio da se sretnemo pa da se diže neka frka, da nešto vrištimo, skačemo. Nikome nismo ništa rekli, pokupili smo se na brzinu, čak smo malo i zakasnili.
- Bilja, kuma, došla je u zadnji čas, a Borčeku (Đoletov dugogodišnji suradnik) sam rekao da ponese osobnu kartu, da je neko snimanje u pitanju, samo da se ne bi pojavio s poklonom i u odijelu. Uletili smo kod matičara, ali tamo su nas već čekali drugovi iz "Neoplanta" i još nekolicina, koji su nas ipak uspjeli "provaliti".
- Bila je to mala, slatka ceremonija koju smo poslije nastavili kod kuće, strogo uz sendviče. Osjećao sam se kao da nisam mladoženja. Bio sam u elegantnim crnim trapericama, večernjim, i cipelama sa dobrim elementima tenisica, nisam baš htio obuti tenisice iz poštovanja prema supruzi.
U službenom braku mladi Balaševići su više od pola godina, ali i dalje žive van svih šablona koje nameće klasična zajednica. Imaju jednogodišnju kćer Jovanu, ali kažu da bi željeli još djece...
- Vojvodina nam je siromašna natalitetom pa ćemo da damo svoj skromni doprinos. Još jednu kćerku bih sportski podnio, ali tri teško iz praktičnih razloga - da mi zetovi ne razvuku sve. Tako ćemo terati do sina, ali ne iz patrijarhalnih razloga, već da bih imao koga da vodim na utakmice.
Đorđe ne krije da je sada "opširan" i da će morati skidati kilograme.
- Moj skromni doprinos je da pod okriljem noći, da me ne bi otkrili, izbacim smeće, operem suđe, usisam prašinu. Trudim se koliko mogu, ali u okviru balkanskih predrasuda, ne moga ni ja sebi baš svašta dozvoliti.
I briga oko Jovane je zajednička.
- Malo je više vezana za mamu, jer sam prvih šest mjeseci njezinog života bio u vojsci, ali već se sad navikla na mene, na ovu facu s bradom. Ona mi je najslađa preokupacija, svaki dan pratim kako raste, svaki njen novi pokret. Mislim da ću biti dobar tata.
Olivera i Đorđe veoma su privrženi jedno drugom, a romantičarske duše bi odmah primijetile da su kao Romeo i Julija.
- Vezuje nas to što smo maštoviti, što smo kao djeca, van svih šablona koje nameće klasičan brak, priča Olivera i dodaje:
- Đole zna da se šašavi, pun je duha i to je divno. Jovano vidimo kako raste, a mi ostajemo djeca.
Đorđe se nadovezao...
- Imamo sreću da se u svemu slažemo. Prebrodili smo mnoge teškoće, razdvojenost zbog vojske pa smrt moje majke. Sad nema razloga da ne vjerujem da će biti bolje...
Life&style
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.