Wonder Woman je još 1950-ih shvatila da joj za supermoć treba - antibebi pilula

• Bedrena kost, bide, Chanel No5, čokolada s radijem, pisaći stroj Remington, antibebi pilula, bicikl... Ove stvari naoko nemaju ništa zajedničko. Osim...
• Svaka od njih tema je jednog od poglavlja knjige "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta", publicističkog hita Annabelle Hirsch koji je u Hrvatskoj objavila Fraktura
• Ovaj publicistički hit donosi drukčiju povijest žena, kroz predmete, detalje, anegdote koje su im nešto značile i napokon oblikovale njihov život u širem kontekstu. 10 dana zaredom donosimo po jedan odlomak iz knjige  "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta". Danas donosimo priču o izumu antibebi pilule - u kojem je jedna žen itekako imala svoje prste

Što o ženama možemo shvatiti razmišljajući o stvarima koje su im nešto značili tijekom 30.000 godina duge povijesti? Od zarasle bedrene kosti koja je bila, smatraju antropolozi, prva naznaka da smo kao vrsta sposobni brinuti o sebi i drugima, do predmeta, događaja i stavova koji definiraju žene u svijetu danas: menstrualne čašice, prstena Kim Kardashian i pussy hata. "Ovi predmeti ne upućuju na veliku povijest koju prati zvuk fanfara, ili ne baš uvijek, već na detalje, anegdote, stvari koje su postale značajne tek svojom trajnošću i ustrajnošću" napisala je Annabelle Hirsch u uvodu knjige "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta".

Promo

Riječ je o prvoj knjizi njemačke novinarke francuskog porijekla, a sad i spisateljice, Annabelle Hirsch i knjižnom hitu proizašlom iz njezina pera - što se ne događa često s naslovima iz domene publicistike. No tema je očito intrigantna, a kut promatranja (i objašnjavanja) ženskog roda drukčiji. Inovativan i koliko ozbiljan, potkrijepljen činjenicama i znanošću, toliko vuče i na zabavno štivo. Jer što drugo mogu biti priče koje nam o ženama mogu ispričati preša za palčeve, kapa opatice Hildegarde, bide, singerica, desna ruka George Sand, bikini ili značka za Dan žena? 

Hirsch je napravila poptuno subjektivan odabir predmeta. Kako u uvodnom dijelu knjige "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta" objašnjava: "Ovi predmeti ne upućuju na veliku povijest koju prati zvuk fanfara, ili ne baš uvijek, već na detalje, anegdote, stvari koje su postale značajne tek svojom trajnošću i ustrajnošću. Neki od tih predmeta upućuju na širi kontekst, neki su igrali određenu ulogu u određeno vrijeme, neki govore više o nekom trendu, drugi pak o nekoj ženi za koju sam smatrala da je nezaobilazna".

Ponekad dirljive, ponekad duhovite, a ponekad potresne priče o predmetima od prapovijesti do danas pričaju o drukčijoj, dosad zanemarenoj povijesti žena, kroz stvari koje su oblikovale njihov svakodnevni život, slobodu, rad, tijelo i, napokon, identitet žene.

Profimedia Foto: Profimedia; Annabelle Hirsch, autorica publicističkog hita "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta"

Annabelle Hirsch (1986.) njemačka je novinarka francuskih korijena. Studirala je povijest umjetnosti, teatrologiju i filozofiju u Münchenu i Parizu. Osim što radi kao slobodna novinarka, piše kratke priče i prevoditeljica je s francuskog. U Hrvatskoj je njezinu knjigu "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta" objavila izdavačka kuća Fraktura, a mi donosimo 10 odlomaka iz ovog publicističkog hita, deset dana zaredom. 

Antibebi-pilula Enovid

1957.

Priča o prvoj kontracepcijskoj piluli Enovid tvrtke Searle & Company, koja je 18. kolovoza 1960. službeno puštena u prodaju u Sjedinjenim Američkim Državama, povezana je s dva događaja. Prvi se odigrao u New Yorku, gdje je 1951. na jednoj svečanoj večeri Margaret Sanger, osnivačica savjetovališta Planned Parenthood (koja je, usput rečeno, bila i uzor Williamu Moultonu Marstonu za Wonder Woman), između glavnog jela i deserta biologa Gregoryja Pincusa iznebuha upitala: “Što mislite, koliko bi koštao razvoj kontracepcijske pilule?” Čime je dala poticaj za istraživanje i za konačni proizvod.

Drugi je bilo objavljivanje brošure od osam stranica, lijepa imena Buntovnica, gotovo četrdeset godina prije, 1914. Sanger, koja je već u ono doba znala da je pravo glasa, doduše, važno, ali da će žene istinski biti slobodne tek kad budu imale kontrolu nad svojim tijelom, a posebno plodnošću, tom se brošurom bori protiv neznanja kojim se mlade žene htjelo držati u podređenom položaju i zalaže za seksualni odgoj djevojaka. Navodno je pojam “kontrola rađanja” prvi put upotrijebljen u ovoj buntovnoj knjižici. Nažalost, izašlo je svega nekoliko brojeva prije nego što je taj list postao žrtvom tzv. Comstockova zakona kojim se zabranjuje širenje informacija o kontracepciji. Kad je Sanger poslije u Brooklynu otvorila prvu kliniku za kontracepciju na svijetu i ženama davala ne samo savjete nego i konkretno dijafragme, protiv nje je podignuta tužba u senzacionalnom procesu. Na netom spomenutoj večeri 1951. to se zacijelo činilo kao daleka prošlost. Planned Parenthood tada je već nekoliko godina legalno i uspješno savjetovao žene u SAD-u, a već iduće godine tu su organizaciju i koncept planiranja obitelji pro-širili i na druge zemlje. Unatoč tome Sanger je i dalje sanjala o kontracepcijskoj piluli koja bi pouzdano štitila žene od neželjene trudnoće, a te večeri pridobila je i gospodina Pincusa, koji se udružio s ginekologom Johnom Rockom, pa je tako Enovid prvi put pušten na tržište 1957.

Kein & Aber AG Zürich – Berlin / Fraktura

Ali ne kao kontracepcijska pilula. Enovid se u početku prodavao kao lijek protiv akni i menstrualnih tegoba, a aspekt kontracepcije bio je nuspojava. Čak i kad su konačno otvoreno priznali da je to “antibebi-pilula” (što su neki smatrali “grubo uvredljivom” kombinacijom riječi), isprva se propisivala samo udanim ženama, i to samo onima koje su već imale djecu. Žene nisu samo tako htjeli osloboditi njihove “prirodne” uloge, tako da će pilula tek potkraj šezdesetih godina zaustaviti baby boom. Časopis Stern već je 1961., kad je u Saveznoj Republici Njemačkoj u ljekarne stigla prva njemačka verzija pilule Anovlar, pisao da je to “povijesni dan”. Što je bilo točno. Bila je to revolucija za žene. Možda najvažnija u povijesti. Žene do tada nisu imale mnogo izbora ako su željele imati spolne odnose, ali ne i djecu. Mogle su birati između apstinencije, spužvi umočenih u krokodilski izmet i umetnutih u vaginu te amuleta za sprečavanje trudnoće. Mogle su se oprati u već spomenutom bideu, objasniti muškarcu da kondom nije nimalo “kastrirajući” niti je napad na njegovu muškost te se nadati da će on to shvatiti. Mogle su čučnuti i kihnuti ili odgoditi problem, a u najgorem slučaju taj kratki trenutak zaborava platiti vlastitim životom tijekom ilegalnog pobačaja.

Zahvaljujući ovoj maloj piluli podati se nekome više nije sinonim za potencijalnu životnu opasnost. Seksualnost sada više nije nešto u čemu bez posljedica i bezbrižno mogu uživati samo muškarci, nego i žene. Prvi put u povijesti čovječanstva seksualnost i plodnost više nisu bile nužno isprepletene, a strah da će se pokrenuti nešto nepovratno više nije bio sveprisutan. Danas je to teško zamisliti, ali osjećaj slobode zacijelo je bio nevjerojatan. Između ostaloga i zato što ženama njihovo tijelo konačno više nije neprijatelj. Više nije bilo nešto, kako je jednom rekla književnica Annie Ernaux, što bi ih izbacilo iz utrke i spriječilo ih da napreduju. “Voljeti seks” i “imati ambicije” više nisu suprotnosti. Prve godine preko ljekarni je prodano četiri stotine tisuća bočica Enovida. A kad je cijena 1963. godine snižena, broj korisnica porastao je na 2,3 milijuna i stalno se povećavao do 2000-ih. Na veliku žalost Crkve. Stoljećima se ljudima, posebno ženama, propovijedalo da je seks grijeh koji treba počiniti samo radi začeća djeteta, a sada je ova bočica poništila sav taj mukotrpni ideološki rad. Papa Pavao VI. u svojoj je enciklici Humanae Vitae 1968. osudio kontrolu rađanja uz pomoć kontracepcije jer ona potiče izvanbračne spolne odnose i pridonosi “slabljenju moralne discipline”. Je li bilo tako? Svakako! I to je bilo dobro. Kvragu s moralnom stegom, koja je ionako vrijedila samo za žene.

Nažalost, povijest ove pilule ima i svoju mračnu stranu. Nakon što su Sanger i njezina prijateljica, biologinja Katharine McGormick, potaknule Pincusa i Rocka da se pozabave temom kontracepcije, znanstvenici su već ubrzo zaključili da tijelu treba simulirati trudnoću kako bi se spriječila “nova”, što je na kraju dovelo do umjetne proizvodnje hormona progesterona. Koje je trebalo testirati na nekome. Sada dolazimo do manje lijepog dijela priče. U Sjedinjenim Američkim Državama 1950-ih nisu htjeli ni čuti za kontracepciju, nije dolazilo u obzir da Amerikanke posluže kao pokusni kunići, ali ako bi to bili stanovnici drugih zemalja, to ne bi bilo problem. U ono je doba eksplozivna stopa nataliteta u Portoriku, koji je bio američki prekomorski teritorij, predstavljala toliko velik problem da se nije zaziralo ni od prisilnih sterilizacija, pa se ispitivanje pilule u usporedbi s time činilo benignim. Vjerojatno se tada mnogo žena dobrovoljno prijavilo jer su se nadale izbjeći sterilizaciju, ali nisu imale pojma u što se upuštaju. Nisu bile obaviještene ni da sudjeluju u studiji ni da očekuju nepoznate nuspojave. Tri su žene umrle od previsoke doze hormona, mnoge su patile od depresije, mučnine i drugih “nuspojava”, koje su se poslije pometale pod tepih. Ali to ne umanjuje važnost pilule. Samo nas podsjeća da se oslobođenje jednih žena, nažalost, vrlo često događa na račun drugih žena.

Prevela: Ines Meštrović