Što uopće znači 16:8? Režim prehrane u kojem se uvijek držimo istog pravila - 16 sati u danu se posti, a u ostalih 8 sati se raspoređuju obroci. Na prvu zvuči kao puno gladovanja, ali zapravo uopće nije
Prva stvar koja mi prolazi kroz glavu kad čujem za režim prehrane koji uključuje 16 sati posta svakog dana je - gladovanje. Zvuči neprimamljivo i užasno teško, barem jednom samoprozvanom gurmanu poput mene. Nakon duge i iscrpne istrage nad 16:8 režimom prehrane, zaključila sam da postoji jako puno prednosti koje dolaze sa svakodnevnim postom poput ovog - gubitak kilograma (pogotovo onih tvrdokornih naslaga na trbuhu!), snižavanje razine šećera u krvi, bolja probava, napredak kognitivnog zdravlja i poboljšanje memorije, povećanje energije u tijelu, smanjenje želje za slatkišima i vjerovali ili ne - bolji san! Sada mi već zvuči zanimljivo...
Otkrila sam i da postoji nekoliko različitih režima koji uključuju post; primjerice 5:2 plan (pet dana u tjednu jedeš normalno, a ostala dva unosiš samo 500 kalorija dnevno), naizmjeničan post (gdje mijenjaš periode konzumiranja jako nisko kaloričnih namirnica i cjelovitih obroka) te onaj najpopularniji 16:8 plan, koji mi se uostalom i najviše svidio. U prošlosti sam znala eksperimentirati i s onim 24-satnim postom, ali baš svaki put je neslavno završilo pa sam bila jako znatiželjna hoće li ovoga puta priča biti išta drugačija.
Stručnjaci tvrde kako je umjeren post zapravo dobar za naš organizam i tijelo. Ako stalno jedemo, onda je i naše tijelo stalno u onom stanju "hranjenja", što našem mozgu govori da se ne treba prebaciti na trošenje energije koju čuva, odnosno drugim riječima - sagorijevati masnoće. Također, dobro je da se tijelo kratko odmori od čestog jedenja, jer se tako organizam može fokusirati na neke druge procese u tijelu (izbacivanje toksina, smanjivanje upalnih procesa, regulaciju razine hormona, borbu protiv stresa,...). Osobama koje imaju naviku jesti iz sata u sat, ovaj bi režim došao kao pravi izazov, međutim u mojem slučaju situacija je nešto lakša zbog činjenice da nemam naviku doručkovanja (zbog čega mi je puno lakše pomaknuti svoj prvi obrok u kasnije sate). S pozitivne strane, ovaj režim ne donosi sa sobom nikakve dijete niti ograničenja, prema tome sljedećih sedam dana hranila sam se apsolutno jednako kao i inače, ali obroke sam smjestila u periodu od 10 sati ujutro do 18 sati uvečer.
privatna arhiva Kristijana Musića
Prvi obrok u danu biram nešto "laganiji"
1. dan: Ovo uopće nije teško!
Nikad nisam imala naviku ranog doručka, štoviše, bez problema mogu bez hrane do ručka (da znam, nije za pohvalu, slušam već dosta prodika od mame, bez brige!), zbog čega mi nije problem prvi obrok pomaknuti do cca 10 sati. Tako sam nekako otprilike i zamislila svoj tjedan. Doručak oko 10, međuobrok 12, ručak oko 14, ponovno međuobrok oko 16 i večera prije 18. Prvi dan je prošao glatko, u niti jednom trenutku nisam bila gladna, čak ni navečer - iako sam u raspored ugurala i kasniji trening nakon kojeg nisam večerala. Nisam se pretjerano fokusirala na konzumaciju hrane niti na činjenicu da sam ičime ograničena, ovaj mi je dan prošao glatko i jednostavno. Preživjela 1/7!
2. dan: Kruli mi u želucu...
Danas sam zbog jako zaposlenog jutra preskočila onaj planirani obrok u 10. Nakon toga sam se redovno držala svojeg plana obroka i posljednji sam pojela u 18 sati. Već oko 20 sati osjetila sam glad koju sam hrabro ignorirala jer "nema šanse da već drugi dan posrnem". Mislim da nema goreg osjećaja nego leći u krevet "praznog želuca", gladan... Nisam mogla zaspati od osjećaja gladi, cijelo vrijeme mi je krulio želudac i osjetila sam blagu glavobolju. Pitam se kako sam ikada ikome mogla povjerovati da ću zbog 16:8 prehrane bolje spavati...?
Iako sam sinoć zaspala gladna, probudila sam se skroz dobre volje i s dobrim osjećajem generalno. Nisam bila gladna, ali sam u 10 sati pojela lagani voćni obrok. Nastavila sam laganijim ručkom te nešto konkretnijom večerom - jer sam zaključila da se ipak moram malo bolje najesti u 18 sati, kako ne bih bila gladna navečer. Čak sam se osjećala dovoljno energično da odem na trčanje i nisam osjetila veću glad do kraja dana.
privatna arhiva Kristijana Musića
I vježbala sam ovog tjedna!
4. dan: Osjećam se super!
Danas sam se probudila s toliko puno energije da sam bila iznenađena samom sobom. Do sada sam shvatila kako mi obrok u 10 ujutro zaista treba, jer kada ga preskočim ipak osjećam veću glad pa sam i danas s veseljem pojela prvi obrok. Jesam li spomenula činjenicu da sam se svaki dan počastila i desertom? Najozbiljnije sam shvatila onu "sve se smije jesti"!
Moj problem su naravno - vikendi. Već prve subote, odnosno šestog dana, prekinula sam post jer nisam mogla ne otići na proslavu rođendana i kako (kako?!) ne otići na večeru s prijateljicama? U svakom slučaju, 16:8 mi se sviđa kao koncept načina prehrane, ali izazovno je ako imaš ikakve planove u večernjim satima. Ok, čini mi se da je jednom kad uđeš u krug 16:8 prehrane dalje zaista lako nastaviti ovaj obrazac. Imam puno energije, osjećam se dobro, sve jedem kao i ranije, spavam odlično, čini mi se da malo više pazim što unosim u tijelo jer kao želim jesti dovoljno hranjivo unutar 8 sati, ali sve u svemu sve ide jednostavno i lako. Mislim da i nekako više uživam u hrani. Nisam uopće izgubila kilograme, ali osjećam se nekako lakše i poletnije. Ovo bi trebalo nastaviti... recimo, zauvijek? Post kao takav na kraju svega uopće nije problem, tijelo se navikne, a ako se od njega dobro osjećaš, zašto ne? A u ostalom, pa valjda smijemo "prekršiti" jedan dan u tjednu i uživati u druženju s prijateljicama. Ja znam da ja hoću...
Život
Prvi obrok u danu biram nešto "laganiji"
Life&style
I vježbala sam ovog tjedna!
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.