“Stižem za osam dana, draga! Nemoj se prati!” Priča o nastanku legendarnog Chanela No 5

• Bedrena kost, bide, Chanel No5, čokolada s radijem, pisaći stroj Remington, antibebi pilula, bicikl... Ove stvari naoko nemaju ništa zajedničko. Osim...
• Svaka od njih tema je jednog od poglavlja knjige "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta", publicističkog hita Annabelle Hirsch koji je u Hrvatskoj objavila Fraktura
• Ovaj publicistički hit donosi drukčiju povijest žena, kroz predmete, detalje, anegdote koje su im nešto značile i napokon oblikovale njihov život u širem kontekstu. 10 dana zaredom donosimo po jedan odlomak iz knjige  "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta". Danas donosimo priču o nastanku najpoznatijeg parfema na svijetu. Uz mali osvrt na to što se nekad smatralo lijepim mirisom

Što o ženama možemo shvatiti razmišljajući o stvarima koje su im nešto značili tijekom 30.000 godina duge povijesti? Od zarasle bedrene kosti koja je bila, smatraju antropolozi, prva naznaka da smo kao vrsta sposobni brinuti o sebi i drugima, do predmeta, događaja i stavova koji definiraju žene u svijetu danas: menstrualne čašice, prstena Kim Kardashian i pussy hata. "Ovi predmeti ne upućuju na veliku povijest koju prati zvuk fanfara, ili ne baš uvijek, već na detalje, anegdote, stvari koje su postale značajne tek svojom trajnošću i ustrajnošću" napisala je Annabelle Hirsch u uvodu knjige "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta".

Promo

Riječ je o prvoj knjizi njemačke novinarke francuskog porijekla, a sad i spisateljice, Annabelle Hirsch i knjižnom hitu proizašlom iz njezina pera - što se ne događa često s naslovima iz domene publicistike. No tema je očito intrigantna, a kut promatranja (i objašnjavanja) ženskog roda drukčiji. Inovativan i koliko ozbiljan, potkrijepljen činjenicama i znanošću, toliko vuče i na zabavno štivo. Jer što drugo mogu biti priče koje nam o ženama mogu ispričati preša za palčeve, kapa opatice Hildegarde, bide, singerica, desna ruka George Sand, bikini ili značka za Dan žena? 

Hirsch je napravila poptuno subjektivan odabir predmeta. Kako u uvodnom dijelu knjige "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta" objašnjava: "Ovi predmeti ne upućuju na veliku povijest koju prati zvuk fanfara, ili ne baš uvijek, već na detalje, anegdote, stvari koje su postale značajne tek svojom trajnošću i ustrajnošću. Neki od tih predmeta upućuju na širi kontekst, neki su igrali određenu ulogu u određeno vrijeme, neki govore više o nekom trendu, drugi pak o nekoj ženi za koju sam smatrala da je nezaobilazna".

Ponekad dirljive, ponekad duhovite, a ponekad potresne priče o predmetima od prapovijesti do danas pričaju o drukčijoj, dosad zanemarenoj povijesti žena, kroz stvari koje su oblikovale njihov svakodnevni život, slobodu, rad, tijelo i, napokon, identitet žene.

Profimedia Foto: Profimedia; Annabelle Hirsch, autorica publicističkog hita "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta"

Annabelle Hirsch (1986.) njemačka je novinarka francuskih korijena. Studirala je povijest umjetnosti, teatrologiju i filozofiju u Münchenu i Parizu. Osim što radi kao slobodna novinarka, piše kratke priče i prevoditeljica je s francuskog. U Hrvatskoj je njezinu knjigu "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta" objavila izdavačka kuća Fraktura, a mi donosimo 10 odlomaka iz ovog publicističkog hita, deset dana zaredom. 

Chanel n°5

1921.

Garçonnes su možda slobodne, plešu, puše i voze auto, možda su i zabavne, ali, zaboga, vonjaju! Tako nekako ili slično to je formulirala spisateljica Colette. Kao što, nažalost, često biva, negdašnja revolucionarka nije se baš slagala s revolucionarkama koje su došle nakon nje. Ona, koja je dvadeset godina prije svojim knjigama poticala žene da se usude živjeti po svom, teško se nosila s mladim ženama koje su činile upravo to. Nažalost, njezin je podcjenjivački komentar vjerojatno bio točan. Premda je marka O’Dorono u Sjedinjenim Američkim Državama još 1919. na tržište lansirala svoje prve moderne verzije dezodoransa, te male ružičaste i plave bočice tek su nakon Drugoga svjetskog rata stigle u Europu. Na sreću Colette i smrdljivih garçonnes, otprilike u isto vrijeme 1921. u Francuskoj nije proizveden dezodorans, već je kreiran parfem Chanel N°5, ili kako su ga neki pompozno zvali: “miris stoljeća”.

Priča o mirisu prošlosti zaguljena je. Teško nam je zamisliti u kakvim su isparenjima živjeli ljudi prije nas, što im se gadilo, a što im se sviđalo. Napoleon je, primjerice, nakon pobjede u Bitki kod Marenga oko 1800. svojoj Jozefini, navodno, napisao: “Stižem za osam dana, draga! Nemoj se prati!” Dvadesetih godina 20. stoljeća nipošto se ne bi smatralo po- željnim da se žena ne pere osam dana. Rabili su se parfemi, ali su mirisne note bile potpuno drugačije od današnjih. Većina parfema bila je jednodimenzionalna i mirisala na određeni cvijet. Dakle, mirisali ste na ružu ili jasmin, na đurđice ili gardenije. Sve dok jedna žena nije odlučila promijeniti mirisne navike Francuza, a nedugo zatim i svijeta: gospođica Coco Chanel. Kaže se da je nepunih deset godina nakon otvaranja prvog salona u pariškoj ulici Cambon, a šest godina prije “male crne haljine”, poželjela miris koji “miriše kao žena, a ne kao cvijet”. Za nju je to značilo da miris mora biti složeniji od obične ruže, dakle biti primjeren novoj ženi, koja nije uvijek nasmiješena, a s druge strane podsjećati na “svježe opranu kožu”.

Postoji mnogo legendi o nastanku ovog parfema. Jedna od njih kaže da je Coco potkraj ljeta 1920. sa svojim tadašnjim ljubavnikom, ruskim knezom Dmitrijem Pavlovičem, krstarila južnom Francuskom i jednog popodneva završila u laboratoriju također ruskog parfumera Ernesta Beauxa. Beaux je radio kao nos u Rallet & Co., nekadašnjoj dvorskoj parfumeriji ruskog cara, a nakon Revolucije zajedno s parfumerijom njega je preuzeo francuski proizvođač parfema u Grasseu. Još u doba Ruskog Carstva 1913. kreirao je parfem Bouquet de l’Impératrice Catherine II, također poznat kao Rallet N°2, za tristotu obljetnicu dinastije Romanov. Kaže se da je Chanel N°5 varijacija, ili čak kopija te mirisne posvete Katarini Velikoj. Neki kažu da je Ernest Beaux pokušao prilagoditi svoj Bouquet francuskom ukusu i razvio deset različitih formula. Mademoiselle Chanel odabrala je petu inačicu, što je parfemu dalo ime. Ili kako je Beaux to opisao: “Gospođica Chanel, koja je imala vrlo uspješnu modnu kuću, zamolila me da za nju kreiram parfem. Pokazao sam joj seriju mirisa numeriranih od 1 do 5 i od 20 do 24. Odabrala je neke, uključujući i broj 5. ‘Kako da nazovemo ovaj parfem?’ pitao sam je. Mademoiselle je odgovorila: ‘Kolekciju ću predstaviti petog dana petog mjeseca, u svibnju. Neka parfem stoga zadrži svoj broj. Broj 5 mu donosi sreću.’ Moram priznati da se nije prevarila.”

Kein & Aber AG Zürich – Berlin / Fraktura Foto: Kein & Aber AG Zürich – Berlin / Fraktura

Ne, stvarno nije. U Francuskoj kažu da se negdje u svijetu svakih trideset sekundi proda jedan Chanel N°5. Iako je to sigurno pretjerano, parfem je od samog početka bio hit. Svojom neobičnom mješavinom mirisa ruže, ylang-ylanga, sandalovine, jasmina i aldehida (što je bila važna novina!) promijenio je olfaktorni svijet cijelog stoljeća.

Chanel N°5 bio je mirisni pomak paradigme, nakon toga više ništa nije bilo kao prije. “Duh moderne žene” dolazi do izražaja u ovom parfemu, napisao je Vogue u listopadu 1923. Tim više što nije bio poseban samo miris, tajanstven, ali lagan, potpuno drugačiji od skandaloznog mirisa Opium, koji je nekoliko desetljeća poslije kreirao Yves Saint Laurent, nego prije svega i njegova ambalaža. Umjesto cvjetnih vijenaca ili ukrasa, umjesto ljupkih ženskih lica i liričnih naziva koje ćemo obično naći na ambalaži, ovaj je parfem već na prvi pogled odražavao opsjednutost tehnologijom u vrijeme kada je nastao. Zbog četvrtaste bočice činilo se kao da stiže ravno iz laboratorija, a “N°5” također je zvučalo kao neki znanstveni eksperiment. Djelovao je toplo i hladno u isti mah, baš onako kako su moderne žene vidjele sebe. Kažu da su američki vojnici nakon oslobođenja Pariza odmah nahrupili u ulicu Cambon kako bi nabavili nekoliko boca tog mirisa slobode. Najpoznatija Amerikanka koja je nosila Chanel N°5 bila je Marilyn Monroe, a njezina izjava da spava “samo s nekoliko kapi Chanela N°5” koju je prenio časopis Life 1952. ušla je u povijest, ali se možda temelji na nesporazumu. Na arhivskoj snimci koju je negdje iskopala kuća Chanel Monroe je poslije ispričala da su je novinari drsko pitali kako zapravo spava: “U pidžami? Samo u gornjem dijelu? U donjem dijelu? Ili u spavaćici?” Odgovorila je: “Samo s nekoliko kapi parfema Chanel N°5.” I dodala: “Jer je to bila istina. Nisam time htjela reći da spavam gola. Ne. Ali, to je ipak bilo točno.”

Prevela: Ines Meštrović