Lifestyle 2066 prikaza 11. kolovoza 2019.

Spavamo sve manje, a san nam je sve potrebniji! Posljedice nespavanja mogu biti kobne

Shutterstock.

  • Kako je došlo vrijeme kad nikad manje nismo spavali kao i mnoge druge priče, intervjue i puno modnih i beauty trendova pročitaj u miss7 magazinu, koji te čeka na svim kioscima na 276 stranica, za 25 kuna
  • Nikad nismo spavali manje, a posljedice i najmanjeg gubitka sna graniče sa SF scenarijem u kojem stojimo na rubu društvene, zdravstvene i ekonomske provalije.
  • Za miss7 magazin, suradnica Iva Jerković otkriva kako postoji scenarij i za utopiju – u kojoj vrijeme u pidžami podiže primanja, čini djecu inteligentnijom, a nas zdravijima i učinkovitijima

Koliko ste noćas spavali? Velika je vjerojatnost da ćete odgovoriti „premalo“. Ili da ćete krivo procijeniti svoje vrijeme spavanja kao „dovoljno“. S današnjim stilom života, u kojemu dan nikada nije dovoljno dugačak za obavljanje svih obveza, od sna ćemo najprije posuditi vrijeme uz obećanje da ćemo se dobro naspavati tijekom vikenda. No ova pogodba ne funkcionira, kao ni mnoštvo drugih koje vežemo uz spavanje. Uskrata sna dug je koji se ne može vratiti vikend-izležavanjem – kamate u obliku posljedica su previsoke. Pokazuju to najnovija istraživanja utjecaja manjka sna zdravlje, pamćenje, inteligenciju, odnose i općenito društvene prilike. Već i mali manjak ima začudno velike negativne učinke. Evo samo jednog primjera: kod pomicanja sata pri prelasku na ljetno računanje vremena, kada noću gubimo jedan sat sna, broj srčanih udara idućega dana dramatično poraste. Da to nije slučajnost, pokazuje i znanstveni dokaz obrnutog učinka: kod prelaska na zimsko računanje vremena kada dobijemo sat vremena sna više – broj srčanih udara naglo opadne.

Možda vas zanima... Ljetni broj miss7 magazina čeka te na kioscima! Rubrika Lifestyle Lifestyle

Jedan od najstrastvenijih istraživača spavanja u svijetu, neuroznanstvenik i profesor na sveučilištu Berkeley dr. Matthew Walker objedinio je ovakva istraživanja u iznenađujućoj knjizi “Zašto spavamo” koju je u Hrvatskoj nedavno objavila izdavačka kuća Planetopija. Mnoga od navedenih istraživanja proveo je i sam u svojim sveučilišnim laboratorijima i otkrio je činjenice koje bi doista mogle inspirirati neki SF film. Ili film katastrofe, kako se uzme.Već i najmanji nedostatak sna remeti funkcioniranje našeg imunosnog sustava i čini nas podložnijima ozbiljnim bolestima poput raka. No čak i naizgled jednostavni zdravstveni postupci mogu imati nenadane rezultate uslijed neispavanosti. Primjerice, ako se cijepite protiv gripe, no noć prije niste dovoljno spavali, postoji velika vjerojatnost da cjepivo neće djelovati, tj. da se u vašem organizmu neće razviti antitijela. Što manje spavamo, više jedemo – dokazano. S time raste naš rizik od pretilosti, a posljedično i od dijabetesa, no to je samo jedan od naših problema. Što manje spavaju, muškarcima opada razina testosterona, a to ima brojne implikacije na njihov organizam, uključujući i plodnost. No kad istraživanja, crno na bijelo, pokažu da pretjerana budnost uništava naš DNK, možda je vrijeme da promijenimo temu. Postaje previše neugodno.

Društvene implikacije manjka sna još su zanimljivije. Ne treba pretjerano spominjati onu koja utječe na promet i brojne prometne nesreće koje nastaju zbog umora. No to nije jedino mjesto gdje se gube životi. Nevjerojatno je da se gube ondje gdje bi se trebali spašavati – u bolnici. Mladi liječnici na specijalizaciji, koji u SAD-u znaju raditi i do 30 sati odjednom, zbog neispavanosti počine čak 36 posto više ozbiljnih medicinskih pogrešaka, primjerice propišu pogrešnu dozu lijeka ili u pacijentu tijekom operacije ostave kirurški instrument. Jedno novije izvješće u tom je kontekstu pokazalo da su medicinske pogreške treći vodeći uzrok smrti u SAD-u, odmah nakon srčanog udara i raka.

 | Autor: Shutterstock Shutterstock

Društvo na još jedan način podržava neispavanost: ne uvažavajući da doista postoje dokazane razlike u našim biologijama koje pokazuju da su neki ljudi uistinu ranoranioci, a drugi noćne ptice. Društvo, još od industrijske revolucije doslovno maltretira noćne ptice ranojutarnjim ustajanjem zbog posla. U jutarnjoj smjeni, međutim, njihov mozak još spava, što znači da se ne može iskoristiti njihova radna i kreativna produktivnost koja je najveća u popodnevnim satima kada većina ljudi odlazi kući s posla. Istraživanja pokazuju da svaka tvrtka gubi oko 2000 dolara godišnje po zaposleniku zbog njihove neispavanosti i smanjene produktivnosti. Još gore prolaze djeca čije nježne mozgove ozljeđujemo prisilnim buđenjem radi ranog odlaska na nastavu. Njihovi se mozgovi još razvijaju, a dovoljno spavanje (što kod djece podrazumijeva veći broj sati nego kod odraslih), pokazuju znanstveni podaci, doprinosi razvoju inteligencije i sposobnosti učenja te pamćenja, što znači da sadašnjim sustavom koji postoji u većini zemalja svijeta djeci zapravo krademo njihovu budućnost. Izravno im onemogućujemo da razvojem intelektualnih kapaciteta, koji je podržan snom, primjerice upišu fakultete koje žele i u konačnici dovoljno zarađuju dok istodobno obogaćuju društvo. Već sama ova činjenica, ako zanemarimo sve ostale, dovoljna je da poslušamo poziv dr. Walkera na promjene koje bi mogle nalikovati na poziv za uspostavu utopijskog društva. No, imajmo malo povjerenja…

Pa rasprostrimo mapu tog društva: zamislimo radno vrijeme koje je prilagođeno našim individualnim biološkim potrebama spavanja – jedni dolaze na posao rano ujutro, drugi, oni čija su tijela baždarena da prespavaju jutro, stižu oko podne i odlaze predvečer. Sasvim će dovoljno vremena provesti zajedno da mogu raditi na zajedničkim projektima. Produktivnost će rasti, zarada također, a tako i zadovoljstvo životom. I dodajmo jednu crticu ovom aspektu teme: kad Google i slične kompanije ponude posebne ležaljke za spavanje tijekom radnog vremena, čije su slike obišle svijet, to nije nužno briga za umornog zaposlenika, nego inteligentan način da se poveća profit gledanjem tri koraka unaprijed. Google mora da je prepisivao od NASA-e jer su njihovi znanstvenici otkrili da drijemanje od samo 26 minuta na radnome mjestu nudi 34 posto bolje obavljanje zadataka i čak 50 posto veću budnost i pripravnost.

 | Autor: PR PR

Potom zamislite posljedice navedenog radnog vremena: prometne gužve bi se prepolovile, a posljedično i smanjilo ekološko onečišćenje ispušnim plinovima i zagrijavanjem atmosfere. Stres i njegove psihofizičke posljedice također bi se dramatično smanjile, zbog čega bi zdravlje zaposlenika bilo daleko bolje, a broj bolovanja manji. Dr. Walker kaže, kada bi se vratio nacionalni „spavački dug“ svake zemlje, da bi se postotak sredstava iz državnog proračuna posvećen obrazovanju mogao udvostručiti. A taj novac u obrazovanju mogao bi se uložiti u reorganizaciju početka nastave i reorganizaciju službi koje su s tim vremenom povezane (primjerice one koje prevoze djecu u školu). Treba, primjerice, imati na umu da je cirkadijski ritam tinejdžera posve drukčiji od onoga odraslih,, što znači da tinejdžeri ne mogu rano zaspati čak i da hoće (njihov mozak jednostavno je tako ustrojen). Zbog toga rano buđenje za školu njima krade još više sna nego odrasloj osobi. Kada se tinejdžer probudi u 6.30 sati da bi stigao u školu, to je zapravo kao da se odrasla osoba probudi u 4.30. Zamislite koliko biste uistinu mogli naučiti da se svakoga jutra dižete ovako rano. Već i u Hrvatskoj postoje prijedlozi da škola počinje 9 sati ujutro, a u SAD-u je sve više škola koje napuštaju ranojutarnji model. Ono što je otkriveno jest da učenici sa samo 40 minuta duljeg sna postižu mnogo bolje rezultate na provjerama znanja. Ovakav model pridonosi i mentalnom zdravlju mladih jer je poznato da psihički problemi svoje početke imaju u adolescenciji, a manjak sna djecu čini labilnima.

Očita bi posljedica ovakvih promjena bila da bi liječnici imali manje posla pa bi i oni mogli dulje spavati. Već kad smo kod neispavanih doktora, evo jednog kurioziteta: pretjerano duge smjene mladih liječnika osmislio je njihov stariji i uvaženi kolega dr. William Stewart Halsted dok je bio u maničnom stanju te potpomognut redovitim dozama kokaina. Zanimljivo je da unatoč ovoj činjenici liječnici SAD-a ne napuštaju takav model iako su, mora se priznati, europski zdravstveni sustavi ipak nešto napredniji.
No što je sa snom pacijenata u bolnicama? Kada bi se obratilo pažnju na uvjete povoljne za san, što znači da se pacijenti ne izlažu pretjerano jakom svjetlu, da ih se ujutro ne budi prerano zbog različitih pretraga nego da one počnu kasnije u danu, da se isključe svi aparati koji nisu nužni, a proizvode zvukove koji ometaju san, stopa izlječenja bi porasla, a broj dana proveden u bolnici smanjio bi se već zbog same činjenice da san ima iscjeljujući učinak na tijelo. Zbog ovakvih promjena zdravstveni sustav bio bi manje opterećen i manje skup, a ljudi zdraviji.Svi ovi prijedlozi dr. Matthewa Walkera daleko su od realnosti, no ni jedno društvo, ni jedna kultura nije opstala ako je pokušala zaustaviti razvoj. Čini se da daljnji društveni razvoj neće biti moguć ako u njega ne ukalkuliramo i svoju biologiju koja očajnički vapi za snom. Tko zna, možda tako nećemo izrasti samo u pravednije i normalnije društvo nego se i s povećanjem naših psihofizičkih kapaciteta i sama ljudska evolucija nastavi. Nitko nam ne brani sanjati!





 

Komentari 0