- Čini ti se da tvoj Floki razumije svaku riječ koju mu govoriš jer tako te pametno gleda?
- Na stranu komande koje si ga naučila, pas shvaća i više od toga, ali ipak ne tvoje riječi
- Znanstvenici objašnjavaju kako se odvija komunikacija pas - čovjek
Kratki razgovor nakon dugačkog i napornog radnog dana ili pak dugački „razgovor“ o aktualnim problemima u vezi s partnerom: mnoge vlasnice pasa često razgovaraju sa svojim četveronožnim ljubimcima – i sigurne su u jedno: „Moj pas me razumije!“ Međutim, je li to doista točno?
Doktor Sean O'Hara sa Sveučilišta Salford u blizini Manchestera, na tu temu kaže sljedeće: „Rado i često razgovaramo s našim psima, ali nažalost naši psi zapravo ne razumiju ono što im govorimo. Oni uopće ne razumiju riječi, rečenice ili sadržaj, ali mogu dobro naučiti kako povezati riječi koje se često ponavljaju, odnosno povezati radnje s njima.“
Prema našem govoru tijela, tonu glasa itd. mogu „pročitati“ što želimo od njih. Dakle, ako kažeš psu: „Dođi, Floki, idemo u šetnju!“ i pri tome još uzmeš uzicu, četveronožac će trčati direktno pred vrata, jer očekuje da idete prošetati do obližnjeg parka. iz iskustva je naučio što znače riječi "idemo u šetnju".
Ako uzmeš uzicu te u istom tonu kažeš nešto drugo (na primjer: „Dođi, Floki, idemo peći kolače!“), tvoj ljubimac će najvjerojatnije opet veselo otrčati do vrata. Ne vjeruješ? Isprobaj! Jer također je već naučio da uzimanje uzice znači odlazak u šetnju.
A razumije li kad mu govoriš što ti se dogotilo na poslu, u busu ili zašto te dragi naljutio? Da i ne. Pozorno te gleda jer mu se obraćaš. Još će te budnije motriti ako vičeš, krećeš se, lamataš rukama - to je zanimljivo, uzbudljivo, zabavno, a možda i opasno. Psi su vizualni tipovi, reagiraju na naše geste, pokrete, položaj tijela, izraz lica tako da će nerijetko iščitati emociju poput ljutnje ili straha. Neće shvatiti da si ljuta na dragog jer je opet ostavio prljave čarape na podu, ali će osjetiti da si ljuta. Plašljiviji pas može se i povući, mislieći da se ljutiš na njega.
Dr. O'Hara također kaže da imamo tendenciju našim ljubimcima davati ljudske osobine. To i nije neka prednost ako doista želimo razumjeti svoje životinje. Kako bismo bolje prepoznale što žele i kako razmišljaju, trebamo se staviti u njihov položaj te razmišljati iz njihove perspektive.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.