Sama ideja da svoj iPhone na 24 sata trebam staviti u airplane-mode u meni je već unaprijed stvarala najveću anksioznost ikada. Koliko je to zapravo tužno?
Ok, da raščistimo jednu stvar - ja volim Instagram. I YouTube. I Internet. Nisam ponosna na to, ali mogu provesti sate i sate scrollajući po najrandoom portalima, profilima, fotkama, kanalima i shopping stranicama. I to bez da trepnem. Najčešće se tješim time da mi je to posao, da sam "u kreativnoj potrazi" i da se "inspiriram". Ono što su nekad bili magazini, danas su portali. Ono što su mi nekad bile televizijske emisije, danas su YouTube videa. Doduše, Facebook mi je totalno pase.
Moda
Onda dolazimo i do emaila. Aplikacije koju najviše mrzim. Samo zato što svakim novim otvaranjem ove ikone na mobitelu dobijem 20 živčanih. A voljeni WhatsApp? Viber? Messenger? Koliko puta u danu ih otvoriš? Ja ću ti reći. Previše. I upravo zato mi se izazov "biti offline 24 sata" učinio savršenim. Praktički ni ne pamtim vrijeme "prije mobitela", a kao i svaki drugi pripadnik millennialsa, već sam desetak godina u simbiozi s ekranom i tipkovnicom. Iz praktičnih razloga (čitaj: kao osobi koja radi u medijima apsolutno mi je neizvedivo biti offline u radnim danima), za svoj "day off" sam odabrala - subotu. Naravno da sam u petak navečer na svim društvenim mrežama najavila svoju nedostupnost sljedećeg dana, u slučaju da me netko zatreba. I onda me udarilo - a što ako ja zatrebam njih?
Kako je telefon prvo što pogledam čim otvorim oči, priznajem da mi je bilo neobično probuditi se u subotu jer... što sad da radim? Nakon sat vremena jutarnje kave koju sam provela zureći u sunce na balkonu, dolazim do zaključka da mi je - dosadno. Kad nemaš mogućnost svakih deset minuta otvoriti profile društvenih mreža i scrollati vijestima i postovima u bespućima Interneta, realno - što radiš? Odlučila sam da ovaj eksperiment neće završiti tako beznadno. Odlučila sam iskoristiti dan. Uostalom, koliko često imam opravdan razlog za nejavljanje na telefon i neodgovaranje na poruke?
Od tog trenutka, prepustila sam se svojem offline danu i posvetila se svemu za što inače "nemam vremena". Ako ti kažem da mi kuća nikad nije bila čišća, ne pretjerujem. Ako ti kažem da nikad nisam više uživala u kuhanju, ne lažem. Započela sam knjigu koja mi je mjesecima na "to-read" listi. Možda sam varala, ali slušala sam muziku s mobitela - jer CD nisam ispržila već godinama... A dan bez muzike mi je nezamisliv. Šetala sam. Popila kavu s prijateljicama, jer ih nisam čula cijeli dan - helou?! Ispekla sam kolač. Uhvatila genijalan dokumentarac na TV-u. Presadila biljku. Obavila sezonsko čišćenje ormara. Otišla na trening. Kužiš poantu?
Toliko toga čovjek MOŽE napraviti u jednom danu, ali toliko vremena nam doslovno preleti pred očima, odnosno pod prstima, samo scrollajući i gledajući u ekran bez razmišljanja. Hoću li ponoviti offline dan? Prvom prilikom! Nažalost, u 21. stoljeću jako je teško ne biti dio digitalnog svijeta i društvenih mreža, ali offline vrijeme nam je potrebnije nego što mislimo. Stvarno upoznaš sebe, osjetiš potrebu za hobijima; želiš iskoristiti dan, dobiješ bolji pojam o vremenu, manje se stresiraš, osjećaš se odmorno i opušteno.
Nakon svega, ne mogu se ne zapitati - dolazi li velika količina negativne energije upravo iz naših mobitela i konstantnog online života? Opterećuju li nas društvene mreže? Mislim da da, iako, ruku na srce - to govori djevojka koja je šest puta pogledala Instagram i otvorila 15 Instastoryja tijekom pisanja ovog članka...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.