- Drvene lutke u nakičenim uniformama živih boja viđamo posvuda u blagdansko vrijeme, a kao što znamo, ovom je lutku posvećen je i balet Orašar, isto simbol Božića
- Orašari, od malih figurica koje vješamo na jelku, do dva metra visokih koji krase ulaze u trgovine i kafiće posljednjih su godina postali dio nezaobilazne blagdanske pomame
- No, koliko uopće znam o povijesti ovog lika i zašto ga opće vežemo baš za Božić?
Kako ulazimo u mjesec prosinac, posvuda viđamo drvene lutke orašara. Ovi likovi u vedrim bojama nisu izmišljeni jučer, no kod nas su doslovno eksplodirali posljednjih nekoliko godina. Viđamo ih posvuda, nisu baš ni jeftini, makar se očito proizvode u Kini i ovi koje možemo kupiti najčešće nisu neke kvalitete, ali tako su dekorativni da najvjerojatnije jednog već imamo kod kuće, zar ne? Pa kako je nastao orašar i kako se počeo vezati za najljepše doba u godini? Evo kako je nastala najpoznatija figurica među mnogim drugim tradicionalnim drvenim ukrasima.
Lutke orašara tradicionalni su svečani dar koji se razmjenjuje u Njemačkoj, a datira još iz 15. stoljeća. Mit o njihovom podrijetlu priča priču o usamljenom, ali bogatom njemačkom farmeru koji se mučio s razbijanjem ljuske orašastih plodova. Stoga je u svom selu postavio izazov: tko će smisliti najbolje rješenje za to? Pobijedio je lokalni proizvođač drvenih lutaka, sagradivši lutku s ustima na polugu koja su brzo i učinkovito drobila ljuske oraha.
Lutke su simbol sreće
Naravno, tada su orašari izgledali sasvim drukčije i nisu imali previše veze s Božićem. Dok su gotovo svi orašari prije 20. stoljeća bili prvenstveno funkcionalni, u tipičan božićni ukras krenuli su se premetati krajem 19. stoljeća. U njemačkoj tradiciji, lutke su simbol sreće, odvraćaju zle duhove, a orašari, kao dio njemačkog folklora, služili su kao zaštitnici kuće. Nije stoga čudo kako su se u dobroj namjeri poklanjali onima kojima želimo dobro. Danas se orašari najčešće izrađuju tako da nalikuju vojnicima, a najveći dio njih je prvenstveno dekorativan i ne može otvarati orahe.
Orašari su se često darivali, popularnost im je rasla i proširila se u njemačkoj susjedne europske zemlje. Izvan Europe počeli su se populatizirati nakon Drugog svjetskog rata, kada su se brojni američki vojnici stacionirani u Njemačkoj vratili kući u Sjedinjene Države s njemačkim orašarima kao suvenirima.
Wow! Finjak nam je i ove godine pripremio čarobnu Božićnu bajku, pogledaj samo ove detalje
Orašari kakve danas znamo, kao vojnike s kićenim uniformama i kapama, pripisuju se rezbaru po imenu Friedrich Wilhelm Füchtner koji je stvorio danas tradicionalni model oko 1870. Inspiriran je bio dječjom knjigom njemačkog psihijatra i pisca Heinricha Hoffmana "Kralj Orašar i jadni Reinhold". Upravo njegovi lutci su ušli u u serijsku proizvodnju zbog čega je danas poznat kao "otac orašara" - obiteljski posao u Seiffenu sada vodi osma generacija Füchtnera.
I braća Grimm pisala su o orašaru
Jacob Grimm, najstariji od slavne braće Grimm, također je pisao o orašarima u svojoj raspravi o germanskoj mitologiji, "Deutsche Mythologie", iz 1835. On je opisao kako su drveni orašari rezbareni kao zaštitni likovi snage i moći. Smrknuti orašari simbolizirali su sreću. Pokazujući svoje zube, trebali su štititi domove tjerajući zle duhove. Tradicionalni orašari obično su preuzimali atribute autoriteta, kao što su kraljevi, vojnici, šumski čuvari ili policajci. Tijekom božićne sezone, siromašni su mogli proslaviti svoju tešku godinu rada tako što bi im na njihovu zapovijed razbili orahe.
Gotovo 130 koraka je potrebno za izradu ručno izrađenog orašara kakvi se tradicionalno rade u regiji Ore planina u Njemačkoj. Svaki ima do 60 dijelova koji su izrađeni od lokalnog drva smreke i bukve. Brada i kosa su najčešće zečje krzno. Zatim se izrezbareni dijelovi oslikavaju. Originalni komadi koštaju od 70 eura (oko 525 kuna) naviše. Neki koštaju i mnogo više ovisno o kvaliteti, veličini i marki. Danas ipak, imamo velik izbor orašara koji služe samo kao dekoracija, proizvode se na daleko jednostavniji način i daleko od svoje prapostojbine i puno manje koštaju.
Najpopularniji božićni balet svih vremena
Upravo sada baletne kuće diljem svijeta predstavljaju svoje viđenje klasičnog baleta Petra Iljiča Čajkovskog Orašar, a obitelji posvuda planiraju svoju božićnu tradiciju kako bi ga pogledale. I ne samo veliki zaljubljenici u balet: za mnoge ljude, ovo je jedini put u godini kada bi uopće razmišljaju o odlasku na baletnu predstavu, ali Božić bez Orašara – ne bi bio Božić!
Pa zašto je tako popularan? Da bismo na to odgovorili, morat ćemo se malo vratiti u povijest. Godine 1844. francuski pisac Alexandre Dumas adaptirao je raniju, mračniju verziju priče "Orašar i mišji kralj" njemačkog autora Ernsta Theodora Amadeusa Hoffmanna namijenjenu odraslima, čineći je "sretnijom i prikladnijom za djecu". Majstoru ruskog carskog baleta svidjela se Dumasova nova, lakša verzija priče i odlučio ju je transformirati u balet, naručivši Petra Iljiča Čajkovskog da komponira partituru, sada neke od najprepoznatljivijih glazbenih djela na svijetu.
Kako je djelo koje nema nikakve veze s pričom o jaslicama postalo sinonim za božićno doba? I zašto njemačka romantična kratka priča koju je uglazbio ruski skladatelj koju je na pozornici oživio francuski koreograf sada uživa tako univerzalnu privlačnost?
Razlog je čarobni svijet male djece, roditelja, igračaka, božićnog drvca, snježnih pahuljica i slatkiša, sve postavljeno na "obilnu i savršenu" partituru Čajkovskog, kako ju je nazvao vodeći baletni kritičar Alastair Macaulay. To je vječna maštarija o Božiću koji oživljava na pozornici. Imate djevojku, momka, san, čarobno stablo, svjetlucave snježne pahulje i stvarno složenu koreografiju koju su plesači doveli do nevjerojatnog savršenstva. Što tu ne bismo voljeli?
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.