- Jana Fabijanić je jazz pjevačica i marketinška stručnjakinja koja je kroz profil Bontonista pokazala da bonton nije zastarjeli skup pravila, nego alat za bolje odnose, više samopouzdanja i kvalitetniju komunikaciju u digitalnom dobu
- Dok društvene mreže često potiču grubost i podjele, Jana tvrdi da su pristojnost, empatija i poštovanje danas potrebniji nego ikad te objašnjava zašto je njezin profil u nekoliko mjeseci privukao desetke tisuća pratitelja
- Jana nam je otkrila kako se nosi s negativnim komentarima i zašto mladi trebaju bonton više nego što misle, a sastavila nam je i mini bonton za 21. stoljeće
Dok skrolamo kroz beskrajne rasprave na društvenim mrežama, komentare pune netrpeljivosti i svakodnevnu utrku u kojoj gazimo jedni preko drugih, pokušavajući stići do cilja, bonton se na prvi pogled može činiti kao relikt nekih prošlih vremena. Kao nešto što pripada starim priručnicima, svečanim večerama i generacijama koje su odrasle u znatno drugačijem svijetu. No, možda nam baš zato danas treba više nego ikad. Jer bonton nikada nije bio samo pitanje pravilnog držanja pribora za jelo ili odabira odgovarajuće čaše za vino. U svojoj suštini, bonton je način na koji pokazujemo poštovanje prema drugim ljudima. On je sposobnost da budemo obzirni, da ne stvaramo nelagodu drugima i da vlastito ponašanje prilagodimo zajednici u kojoj živimo.
Ljubaznost se danas često doživljava kao slabost, dok grubost društvo vidi kao znak snage, no Jana Fabijanić odlučila je otvoriti jedan potpuno drugačiji prostor i krenuti mijenjati svijet nabolje, jednu po jednu lekciju. Inspirirana atmosferom u društvu koja je, kako sama priznaje, sve više zabrinjava, ova je jazz pjevačica i marketinška stručnjakinja odlučila stvoriti Bontonistu - Instagram profil koji je u svega nekoliko mjeseci okupio više od 20 tisuća pratitelja i dokazao da tema lijepog ponašanja ne samo da nije ni zastarjela ni dosadna, već je, štoviše, prijeko potrebna.
Foto: Matej Rebernišek
“Kao da smo pomalo izgubili kompas. Ljubaznost se počela smatrati slabošću, a zapravo je upravo suprotno. Jak čovjek je ljubazan, brižan i zaštitnički nastrojen - prema svima oko sebe, a ne samo prema nekima. Ima li išta muževnije od pristojnog, stabilnog i uzemljenog muškarca koji je obziran prema ženama? Ili ženstvenije od žene koja je povezana sa svojom nježnom, a istovremeno snažnom i iscjeljujućom prirodom? Među ljudima je previše netolerancije, grubosti i podjela. Vjerujem da moramo ponovno krenuti od osnova - od poštovanja i pristojnosti jednih prema drugima”, ističe Jana.
Način na koji se odnosimo prema ljudima oko sebe uvelike određuje kvalitetu društva u kojem živimo. Nekada se bonton učio i u školi. Postojali su predmeti poput domaćinstva i građanskog odgoja, a određena pravila ponašanja smatrala su se dijelom opće kulture. Danas se mnogi ljudi ne snalaze ni u situacijama koje bismo mogli nazvati minimumom društvene pristojnosti. Neki možda nisu imali priliku naučiti takve vještine, iako često mislimo da je riječ o nečemu što se uči kod kuće. Nažalost, nije uvijek tako, a tome svjedoči i sve grublji način komunikacije kojem svakodnevno svjedočimo, osobito na društvenim mrežama. Ljude često iznenadi koliko toga zapravo ne znaju o bontonu, ali upravo zato mislim da je ova tema danas relevantnija nego ikad. Nisam očekivala da će Bontonista privući toliko pažnje, ali očito je da postoji potreba za razgovorom o lijepom ponašanju, međusobnom poštovanju i kulturi ophođenja”, priznaje.
Jana kaže da je njezin interes za bonton krenuo vrlo prirodno. U obitelji u kojoj je odrasla lijepo ponašanje nije bilo nešto o čemu se posebno raspravljalo, nego nešto što se jednostavno podrazumijevalo. Naravno, kao i svako dijete, mnogo je puta morala čuti 'molim', 'hvala', 'izvoli' ili 'ispričavam se', prije no što su te riječi i navike postale dio njezine svakodnevice, no s vremenom je pristojno ponašanje prestalo biti pravilo koje slijedi zato što mora i postalo dio njezine osobnosti.
“Djeca uče promatrajući odrasle. Upijaju obrasce ponašanja, oponašaju ih i usvajaju kao nešto normalno”, objašnjava. Upravo zato je često iznenadi kada je ljudi pitaju kako zna toliko pravila bontona. Prva joj je reakcija, priznaje, pomisliti: “Pa zar to ne znaju svi?” No vrlo brzo shvati da stvari koje su nekima bile sastavni dio odgoja drugima nikada nisu bile predstavljene. To se posebno, kaže, vidi u svakodnevnim situacijama. “Mnogi ljudi ne znaju određena pravila upoznavanja, ophođenja ili ponašanja za stolom. Ne zato što su nepristojni ili imaju loše namjere, nego jednostavno zato što ih tome nitko nije podučio.”
Upravo zato bonton za nju nikada nije bio skup strogih pravila koja ograničavaju ljude, nego alat koji im olakšava svakodnevni život. Kada poznajemo osnovna pravila ponašanja, imamo manje nesigurnosti i dilema. Lakše se snalazimo u društvenim situacijama, bilo da je riječ o upoznavanju novih ljudi, odlasku u restoran, odijevanju za određenu prigodu ili odabiru prikladnog poklona. Baš zato ona bonton ne vidi kao pitanje forme, nego kao način da budemo obzirniji jedni prema drugima. Jer, kako kaže, svrha lijepog ponašanja nije impresionirati druge, nego zajednički život učiniti ugodnijim.
Ako je suditi prema interesu koji je izazvala Bontonista, bonton se vraća na velika vrata. Jana priznaje da prije nekoliko godina možda ne bi bila toliko sigurna u takvu tvrdnju, no danas, kaže, vidi vrlo konkretne dokaze da ljudi ponovno traže sadržaje koji se bave lijepim ponašanjem, međuljudskim odnosima i kulturom ophođenja. “Ljudi očito traže odgovore na pitanja koja im se svakodnevno pojavljuju, a za koja često nisu sigurni postoji li uopće ‘pravilno’ rješenje”, kaže.
Zanimljivo je, dodaje, da mnogi bonton i dalje doživljavaju kao pomalo zastarjelu temu, sve dok se s njom ne susretnu. Tada vrlo brzo shvate koliko je zapravo prisutan u gotovo svakom segmentu života. Od prvog upoznavanja i svakodnevne komunikacije, preko poslovnih sastanaka, pa sve do ponašanja za stolom ili na društvenim mrežama, bonton je mnogo više od skupa pravila iz nekih prošlih vremena, a što potvrđuju i radionice koje organizira kroz Bontonistu. Ljudi na njih ne dolaze zato što žele naučiti napamet pravila ponašanja, nego zato što ih zanimaju konkretne situacije iz svakodnevice. Pritom se, kaže Jana, odlično zabavljaju, puno smiju, preispituju vlastite navike i usput nauče nešto novo o sebi i drugima. U vremenu u kojem su pravila komunikacije često nejasna, a granice između privatnog i javnog prostora sve zamagljenije, bonton mnogima pruža ono što im nedostaje - osjećaj sigurnosti, jasnoće i međusobnog poštovanja.
Jedan od najvećih problema s bontonom jest činjenica da ga mnogi i dalje doživljavaju kao skup strogih, zastarjelih i pomalo uštogljenih pravila koja ograničavaju spontanost. Jana smatra da je upravo to najveća zabluda. “To je krivo shvaćanje bontona jer bonton nisu arhaična uštogljena pravila. Naprotiv. Bonton nam omogućuje da se opustimo. Ukočeni smo kad ne znamo pravila, tada se bojimo”, objašnjava. Po njezinu mišljenju, bonton nema veze s elitizmom, snobizmom ili, kako kaže, 'glumljenjem finoće'. Puno ga je točnije promatrati kao oblik društvene inteligencije - sposobnost da u različitim situacijama ne stvaramo nelagodu drugima, ali ni sebi.
Iza mnogih pravila koja se na prvi pogled čine nevažnima ili pretjerano formalnima zapravo se kriju vrlo jednostavni i logični razlozi. “Ona manja pravila koja nam naoko nisu jasna tu su zato da nam život bude ljepši i raskošniji”, kaže Jana. Ljude koji tvrde da takve stvari nisu važne često pita bi li im bilo svejedno piju li vino iz staklene ili plastične čaše. Odgovor je gotovo uvijek isti. “Ipak nije, zar ne? Sve ima svoj razlog.” Jer bonton, kako ga ona vidi, nije odricanje od uživanja nego upravo suprotno - način da uživamo više, svjesnije i s više poštovanja prema trenutku i ljudima koji nas okružuju.
Iako se neka pravila s vremenom mijenjaju, njihova suština ostaje ista. Većina pravila bontona opstala je upravo zato što iza njih postoji dobar razlog. Jana to objašnjava vrlo jednostavnim primjerima: ne ližemo nož zato što se možemo porezati. Ustajemo starijoj osobi u tramvaju zato što znamo da je mnogima teško stajati. U oba slučaja radi se o istoj stvari - zaštiti čovjeka. Zbog toga vjeruje da su najvažnija pravila bontona zapravo bezvremenska. “Mijenjaju se okolnosti, tehnologija i društvene navike, ali suština ostaje ista - poštovanje tuđeg dostojanstva”, ističe. “Nije stvar u tome da znamo pravilno postaviti stol ili odabrati odgovarajući pribor za jelo, nego da razvijamo svijest o ljudima oko sebe. Bonton je pitanje suosjećanja i brige. Ako to izgubimo, izgubili smo sve.”
Iako mnogi bonton zamišljaju kao nešto nepromjenjivo, zapisano u starim priručnicima i trajno uklesano u kamen, Jana upozorava da je njegova priroda upravo suprotna. “Bonton je živ sustav pravila koji se mora prilagođavati vremenu u kojem živimo. Dovoljno je pogledati koliko se naš svakodnevni život promijenio u posljednjih dvadesetak godina. Ubrzani razvoj tehnologije doveo nas je u potpuno nove situacije u kojima često nismo sigurni kako se ponašati. Treba li nekoga nazvati ili mu poslati poruku? Koliko je pristojno čekati s odgovorom? Kada je prihvatljivo poslati poslovnu poruku? Što je primjereno na društvenim mrežama, a što nije? Moderni bonton treba definirati takve stvari”, smatra Jana.
Promjene su vidljive i u nekim tradicionalnim pravilima. Nekada su, primjerice, žene ostajale sjediti tijekom upoznavanja, dok danas i žene ustaju. Društvo se promijenilo, odnosi među ljudima postali su ravnopravniji, a neka pravila koja su nekad imala smisla, prirodno su se prilagodila novim okolnostima. Isto vrijedi i za stroga pravila odijevanja, oslovljavanja ili ponašanja između muškaraca i žena. Danas živimo u opuštenijem društvu pa su mnoga od njih izgubila prvotnu svrhu ili su dobila novo značenje. S druge strane, pojavila su se potpuno nova područja za koja stari priručnici bontona nisu mogli ponuditi odgovore - od ponašanja na društvenim mrežama i korištenja mobitela do komunikacije putem poruka i online sastanaka. Kada nismo sigurni kako postupiti, dovoljno je, ističe Jana, postaviti si jedno jednostavno pitanje: pokazujemo li svojim ponašanjem obzir prema drugoj osobi? “Ako je odgovor da, vrlo smo blizu dobrom bontonu.”
Jednako je tako, smatra Jana, pogrešno vjerovati da je bonton isključivo odraz kućnog odgoja i nešto što ili imamo ili nemamo. Iako prve obrasce ponašanja usvajamo u obitelji, bonton nije privilegija ljudi koji su imali sreću odrastati u okruženju koje ga njeguje “Bonton se itekako može naučiti”, naglašava. Povlači paralelu s drugim životnim vještinama koje smatramo sasvim normalnima. Kao što učimo strani jezik, voziti automobil ili koristiti računalo, tako možemo naučiti i pravila pristojnog ponašanja. Dapače, upoznala je mnogo ljudi koje smatra iznimno pristojnima, a koji nisu odrasli u obiteljima koje su posebnu pažnju posvećivale bontonu. Ono što ih razlikuje jest činjenica da su ta znanja kasnije svjesno usvajali kroz obrazovanje, promatranje i osobni razvoj. “Mislim da je važnije imati želju pokazati poštovanje prema drugima nego poznavati svako pravilo. Pravila se uvijek mogu naučiti. No obzirnost, empatija i spremnost da učimo ono su što bonton pretvara u nešto mnogo više od pukog poznavanja protokola. Odgoj nam daje temelje, ali bonton je vještina koju možemo razvijati cijeli život. Uostalom, priznaje kroz osmijeh, upravo je zato nastala i Bontonista. “Ona je tu da i mene osobno podsjeća na pravila pristojnog ponašanja. Treniramo se i učimo cijeli život.”
Ako postoji nešto što je Janu istinski iznenadilo nakon pokretanja Bontoniste, onda je to razina interesa koju je projekt izazvao u vrlo kratkom vremenu. Iako je vjerovala da postoji prostor za razgovor o bontonu, nije očekivala toliko reakcija, komentara, rasprava i angažmana. Posebno je raduju poruke pratitelja koji joj pišu da su zbog nekog videa promijenili naviku, naučili nešto novo ili počeli više razmišljati o tome kako se odnose prema ljudima oko sebe. Upravo u takvim trenucima, kaže, vidi stvarnu vrijednost onoga što radi.
No možda ju je još više iznenadilo nešto drugo - koliko su ljudi željni razgovora o ovim temama. S vremenom je shvatila da bonton nije samo pitanje pravila ponašanja i da se iza svake rasprave o tome tko prvi pruža ruku, kako se ponašati za stolom ili što je pristojno u određenoj situaciji, vrlo brzo otvaraju puno šire teme. Razgovara se o poštovanju, odgoju, empatiji, međuljudskim odnosima i vrijednostima koje oblikuju svakodnevni život.
S druge strane, negativne reakcije nisu je posebno iznenadile. Društvene mreže danas su prostor u kojem se mišljenja izražavaju brzo, glasno i često bez mnogo zadrške. To nije specifično za bonton, nego za gotovo svaku temu koja uspije privući veću pažnju javnosti. Ipak, ni takve reakcije ne smatra potpuno beskorisnima. Upravo su joj one pokazale koliko su pitanja pristojnosti, međusobnog poštovanja i društvenih normi zapravo važna. Da nisu, ne bi izazivala toliko emocija. Zato je danas uvjerenija nego ikad da je razgovor o bontonu potrebniji nego što mnogi misle. “Ovo je malo gruba analogija, ali ljudi su nekad kao bijesni psi - reže na susjeda dok su iza zatvorenih vrata, ali kada se vrata otvore, prave se da ne vide susjeda.”
Iza takvih reakcija, smatra, često se krije nešto mnogo dublje od same nepristojnosti. Kako bi to objasnila, koristi još jedan zanimljiv primjer. “Znate kad ljudi najviše psuju u prometu? Onda kada netko gotovo izazove nesreću pa se preplaše. Iza bijesa i grubosti uglavnom se krije strah.” Slično je, vjeruje, i u online prostoru. Ljudi često reagiraju burno na stvari koje ne razumiju ili koje u njima izazivaju nelagodu. Ponekad se čak vrlo strastveno bune protiv najosnovnijih pravila pristojnosti, no Jana smatra da razlozi za to često nemaju mnogo veze sa samim bontonom. “Možda ih maltretiraju roditelj, supružnik, šef, a na kraju i država i sustav, pa se bune na krivom mjestu.” Zbog toga pokušava zadržati određenu dozu razumijevanja. Svjesna je da mnogi ljudi danas žive pod velikim pritiskom, stresom i osjećajem frustracije. Ipak, ističe kako upravo zato ne smijemo odustati od osnovne kulture ponašanja. “Minimum kulture je zakon, inače nastaje kaos, a on će se reflektirati na našu osobnu štetu.” A kada sve drugo zakaže? “Block je pola zdravlja”, dodaje kroz smijeh.
A tko su ljudi koji joj se najčešće obraćaju za savjet? Jana kaže da su to uglavnom osobe koje su dovoljno znatiželjne i otvorene da priznaju kako uvijek postoji prostor za učenje i osobni razvoj. Mnogi joj kažu da nisu bili svjesni koliko toga ne znaju o bontonu dok nisu počeli pratiti Bontonistu. Pitanja koja dobiva iznimno su raznolika. Neka su vrlo praktična, neka zabavna, a neka iznenađujuće detaljna. Ljude zanima doslovno sve - od ponašanja za stolom i pravila upoznavanja do odijevanja, komunikacije i brojnih svakodnevnih društvenih situacija. Ponekad su, priznaje, pitanja toliko specifična da i nju samu zabavljaju. “Smijem li srkati škampe dok ih jedem?” ili “Čemu služi mala rupica na platnenoj salveti u restoranu?” samo su neka od onih koja redovito stižu u njezin inbox.
Velik interes pokazuju i roditelji. Mnogi se raspituju o radionicama bontona za djecu jer osjećaju da su današnje generacije pod snažnim utjecajem interneta i društvenih mreža te da im je potrebna dodatna podrška u razvijanju socijalnih vještina, komunikacije i kulture ponašanja. No, ono što Janu posebno intrigira jest svojevrsni paradoks bontona - za njega su najzainteresiraniji oni koji su već dovoljno samokritični da preispituju vlastito ponašanje i žele biti bolji. Zato kroz osmijeh priznaje da bi najviše voljela doprijeti do jedne sasvim drugačije publike. “Najviše bih voljela da mi se jave oni koji stvaraju otpor prema bontonu.”
Jedna od stvari koja ju je posebno ugodno iznenadila jest spremnost ljudi da otvoreno postavljaju pitanja o temama koje mnogi smatraju osnovama kulture ponašanja. “Mislim da mnogi pretpostavljaju da su bonton već naučili kod kuće. Međutim, vrlo često se pokaže da postoje pravila za koja nikada nisu čuli ili da se neka pravila razlikuju od onoga što se prakticira unutar njihove obitelji. To posebno dolazi do izražaja na radionicama za djecu gdje često čujem rečenicu: 'Ali mi to kod kuće radimo drugačije.'”
Takve situacije vidi kao priliku za učenje, a ne za ispravljanje ili kritiziranje. Djeci objašnjava da bonton ne učimo zato da bismo prosuđivali tuđe obitelji ili navike, nego da bismo upoznali društveno prihvaćene standarde ponašanja koji vrijede izvan okvira vlastitog doma. “Svaka obitelj ima svoje navike, ali bonton nas uči pravilima koja vrijede izvan našeg doma”, objašnjava.
Ponekad radionice donesu i simpatične obrate pa djeca nakon njih odu kući i roditeljima prenesu nešto novo što su naučila. Takvi joj trenuci, priznaje, uvijek izmame osmijeh i upravo u njima vidi jednu od najvećih vrijednosti bontona. “On ne briše individualnost niti obiteljske običaje, nego ljudima daje zajednički jezik ponašanja koji olakšava svakodnevne odnose i snalaženje u različitim društvenim situacijama.”
A kada govorimo o snalaženju među ljudima, Jana vjeruje da bonton ima mnogo veći utjecaj nego što većina pretpostavlja. “Ljudi često misle da je bonton prvenstveno vezan uz pravila, a ja ga vidim kao alat koji nam daje sigurnost u društvenim situacijama. Kada znamo kako se predstaviti, kako nekoga upoznati, kako se ponašati za stolom ili na poslovnom sastanku, prestajemo se opterećivati pitanjem jesmo li nešto pogriješili. Umjesto da razmišljamo o tome radimo li sve ispravno, možemo se opustiti i biti svoji.” Zato bonton, smatra Jana, ne utječe samo na dojam koji ostavljamo na druge ljude, nego i na način na koji doživljavamo sami sebe. On gradi osjećaj sigurnosti i samopouzdanja jer nam daje uvjerenje da ćemo se znati snaći u različitim okolnostima. Bonton nije tu da nas sputava, nego da nam olakša život. Jer kada poznajemo pravila igre, ističe Jana, puno je lakše igrati.
Kada govori o mlađim generacijama, Jana vrlo svjesno izbjegava zamku u koju mnogi upadaju - onu da današnje mlade automatski proglase nepristojnima ili nezainteresiranima za osnovna pravila ponašanja. “Mislim da današnje generacije nisu manje pristojne, nego odrastaju u bitno drugačijim okolnostima”, kaže. Ipak, priznaje da postoje izazovi, a najveći među njima je privući pažnju u svijetu u kojem se velik dio komunikacije odvija preko ekrana. Djeca i mladi danas odrastaju uz mobitele, društvene mreže i neprekidan protok informacija, zbog čega ponekad toliko usmjere pažnju na sadržaj na ekranu da ne primjećuju ljude i situacije oko sebe. No ono što ju ohrabruje jest činjenica da mladi vrlo često reagiraju bolje nego što odrasli očekuju. “Kada ih se na to ljubazno upozori, mnogi vrlo brzo pokažu razumijevanje i spremnost na promjenu.”
Po njezinu mišljenju, problem nije u tome što su mladi manje zainteresirani za međuljudske odnose, nego u tome što se dio odgoja koji su nekada preuzimale obitelj i lokalna zajednica danas preselio na internet i društvene mreže. Upravo zato smatra da je razgovor o bontonu, komunikaciji i međusobnom poštovanju važniji nego ikad prije. “Nisam protiv bunta, ali vjerujem da se pristojnost i poštovanje prema drugima ne bi trebali promatrati kao nešto staromodno protiv čega se treba buniti.” Štoviše, uvjerena je da su te vrijednosti danas potrebnije nego ikada. Posebno bi voljela vidjeti više mladih muškaraca na svojim radionicama. Razlog nije samo lijepo ponašanje, nego mnogo šira slika. “Mnogim bi mladim muškarcima nekoliko sati bontona više pomoglo u ljubavnom životu nego nekoliko sati u teretani.”
Iako je trenutačno više fokusirana na radionice i edukativni sadržaj, Jana primjećuje da se sve više ljudi raspituje za konzultacije jedan na jedan. Teme koje ih najviše zanimaju vrlo su znakovite: samopouzdanje u društvenim situacijama, upoznavanje novih ljudi, poslovni bonton i ponašanje za stolom. Drugim riječima, upravo ona područja u kojima se ljudi najčešće osjećaju nesigurno i u kojima žele ostaviti dobar dojam. Zanimljivo je da se iz tih razgovora rodila i jedna sasvim nova ideja - poklanjanje bontona. Iako još nije imala mnogo prilika realizirati takav koncept kroz poklon-bonove, reakcije ljudi pokazale su da interes postoji, a što Jana ne smatra osobito neobičnim. “U vremenu kada već imamo poklon-bonove za masaže, putovanja i edukacije, ne vidim zašto ne bismo poklonili i vještine koje pomažu cijeli život.” Jer za razliku od mnogih poklona koji nas razvesele na nekoliko dana ili tjedana, znanje kako se osjećati sigurnije među ljudima, kako komunicirati s više samopouzdanja i kako graditi kvalitetnije odnose nešto je što ostaje cijeli život.
Naravno da si nismo dopustili propustiti priliku da Janu zamolimo da sastavi i jedan mini bonton za 21. stoljeće, a u fokusu se nisu našli ni raspored pribora za jelo, ni pravila za svečane večere. Njezin suvremeni bonton prvenstveno se odnosi na tehnologiju i način na koji komuniciramo u digitalnom svijetu.
1. Ne gledajte u mobitel dok vam netko govori. Pokloniti nekome punu pažnju danas je znak velikog poštovanja.
2. Odgovarajte na poruke ili pozive u razumnom roku. Ne morate biti dostupni 24 sata dnevno, ali pristojno je javiti se kada ste u
mogućnosti.
3. Ne razgovarajte na zvučnik u javnom prostoru. Cijeli tramvaj ili kafić ne mora sudjelovati u vašem razgovoru.
4. Poštujte tuđe granice i vrijeme. Nije pristojno očekivati trenutni odgovor na svaki poziv ili poruku.
5. Poštujte svoje vrijeme i privatnost! Ne morate uvijek biti dostupni, osim ako niste kardiokirurg. Ne morate svakome biti na raspolaganju.
6. Provjerite informaciju prije nego što je podijelite ili komentirate. Digitalna odgovornost također je dio bontona.
7. Ne omalovažavajte ljude iza ekrana. Ono što ne biste rekli nekome u lice, nemojte pisati ni na internetu.
8. Ne razgovarajte na mobitel u društvu. Budite prisutni. Ako morate obaviti telefonski razgovor, nakratko se udaljite i vratite se kada završite.
9. Prilagodite način komunikacije osobi s kojom razgovarate. Neki vole poruke, neki telefonski poziv. Pristojnost je pronaći način koji odgovara objema stranama. Ljudima starijima od nas dajemo prednost da izaberu način komunikacije.
10. Muškarci, nakon susreta sa ženskom osobom, prvi joj se javite porukom.
“I za kraj, budite ljubazni prema ljudima od kojih nemate nikakve koristi i uvijek budite ljubazniji nego što se u tom trenutku osjećate. To je možda jedno od najvažnijih pravila svakog stoljeća.”
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.