- Jasno je da donošenje novog života na svijet i prve godine podizanja djeteta također donose i konstantan umor. No ljudi sa strane zapravo ne razumiju zašto smo taaaaaako umorni
- Najčešće se nove roditelje pita spava li beba cijelu noć - kao da je to čarobni ključ da mame i tate budu odmorna i potpuno funkcionalna ljudska bića
- Međutim, svaki roditelj zna da mirna noć nije nikakva garancija, samo mali dijelić onog što ih čeka...
Sasvim smo sigurni da je znanstveno dokazivo da se novopečeni roditelji više nikada (ili barem duži niz godina) neće osjećati kao potpuno funkcionalna ljudska bića. Ili, možda, samo mijenjaju definiciju što znači „potpuno funkcionalan“, tako da to više ne podrazumijeva ništa usko povezano s „odmornim“, kada je roditeljstvo u pitanju. Roditeljstvo je naporno, katkad i baš dosadno i/ili zatupljujuće, puno briga, i uvijek iscrpljujuće. Evo zašto…
1. Nikad ne spavaju cijelu noć. Nikada. Baš nikad…
Spavanje tijekom noći u početku znači spavanje dulje od dva ili tri sata. Kada tvoje dijete prijeđe tu točku, čini se da ljudi zaboravljaju da to ne znači ništa. Roditelji se isprva probude u panici kada ih dojenče ne probudi, pa ih provjeravaju, adrenalin im radi maksimalno, misleći da se zbiva nešto jako krivo. Gurkaju bebu. Zibaju je. Pipkaju. Sve dok ne začuju čujni uzdah. OK, živa je…
Zatim, ili ne mogu ponovno zaspati od svog tog adrenalina ili ne mogu ponovno zaspati jer su probudili svoje dijete. Kako dijete stari, roditelji se probude čujući fantomski dječji plač koji postoji samo u njihovim glavama. Kada prihvate da njihovo dijete može prespavati cijelu noć i misle da su konačno došli do te faze, dijete se počinje buditi usred noći i dolazi u njihovu spavaću sobu, budi se i mokri u krevet, budi se i vrišti: „Trebam vode!“
2. Nema zaustavljanja
Teško je nekome objasniti da nemaš vremena u miru telefonirati, ali to je sasvim realna stvar. Osim ako nisi u kupaonici. Ponekad su roditelji uzbuđeni zbog korištenja kupaonice kako bi se mogli na trenutak opustiti. Sami sa subom. Ponekad se pretvaraju da su na velikoj nuždi ili se tuširaju samo kako kako bi mogli u miru pregledati svoj newsfeed ili pristigle poruke. Osim, naravno, ako nisu od onih roditelja kojima djeca samo upadaju u kupaonicu. Onda stvarno nema utočišta, čak ni pri velikoj nuždi.
Life&style
3. Nema slobodnih dana
Postoje milijuni načina na koje ljudi mogu ispuniti svoje vrijeme i potrošiti svoju energiju, a da nisu roditelji. Svi su iscrpljeni, u to nema sumnje. Međutim, obično postoji način da dobiješ neko bolovanje. Uzmeš si slobodan dan za odmor.
Međutim, roditeljstvo? Biti bolestan je najgore, jer ne možeš biti bolestan. Barem se ne možeš tako ponašati. Hranu još uvijek treba pripremiti i poslužiti, oprati rublje, djecu još treba zabaviti. Roditelji su u osnovi u svakom trenutku na rubu bolesti, jer nikad nemaju priliku ozdraviti. Okrivljujemo svoju djecu što kući donose klice iz škole, ali realnost je da smo i sami vreće patogenog materijala.
4. Mozak je preopterećen
Tu je neprestano brbljanje. Postoji toliko puno „Mama. Mama. Mama. Mama!!!“ i hvatanja stvari ili pokazivanja dok se pitaju: „Što je ovo?“ I bez obzira kakav je odgovor, postoji beskonačna ponuda: „Zašto? Zašto? Zašto? Zašto?“ — a tu su i zahtjevi za pjesmicama i za „Ispričaj mi priču, mama!“
Puno je lažnih telefonskih poziva i razgovora s djecom koristeći prljavu čarapu kao lutku. Ne radi se o tome da je svako pojedinačno pitanje ili izjava toliko loša (nije, zapravo su često prilično zabavna); više je činjenica da je svaka sekunda prepuna beskrajnih slušnih napada i odgovora koje treba dati. Kako djeca stare, mogu izgovoriti manje riječi, ali one koje izgovore obično nisu tako slatke, a problemi koji se pojave mnogo je teže riješiti.
Life&style
5. Ponekad ostatju budni do 2 sata - samo da u miru gledaju Netflix
Naime, ponekad želimo uživati u samoći. Ili u vremenu sa svojim supružnikom. Radeći nešto što volimo i opušta nas. A sjediti kao lijenčina na kauču prekrivenom mrvicama krekerima i pijuckajući čašu običnog crnog vina pored onoga koga voliš, bez potrebe za razgovorom, može biti gotovo jednako lijepo kao gledati zalazak sunca na plaži na Karibima dok držiš margaritu. Zamalo...
6. Stvari postaju fizičke
Nemojte nas tjerati da počnemo s time što trudnoća čini tijelu. Ovdje govorimo isključivo o roditeljstvu. Male ruke počinju mlatarati od prvog dana i nastavljaju tako u nedogled. Prvih nekoliko godina roditelji stalno nose svoju djecu naokolo, dižući dijete od 35 kilograma na jedan kuk, a dijete od 20 kilograma na drugi. Oni nisu poput vreće brašna – uvijaju se, lome, trgaju... Roditelji na podu dnevnog boravka izloženi su malim čudovištima u superherojskim ogrtačima koji skaču s kauča na njihova leđa. Male su ili nikakve šanse da prođeš kroz roditeljstvo bez upale mišića, bruha i bolova u kralježnici.
7. Ima toliko čišćenja
Količina frenetičnog čišćenja tijela i prostorija koje roditelji rade je zapanjujuća. Naravno, svatko treba pospremiti kuću, ali roditelji baš JAKO trebaju pospremiti i očistiti kuću. Saginjanje, odlaganje, saginjanje, pospremanje, odlaganje. Brisanje. Brisanje. Brisanje.
Skupljanje igračaka. Igračke. Igračke. Namotavanje hrpa odmotanog toaletnog papira. Posuđe. Posuđe. Prljavo rublje. Rublje natopljeno tjelesnim izlučevinama. Zamjena prljavog rublja. Igračke. Igračke. Sitni komadi. Povraćanje. Igračke. Igračke. Igračke. Beskrajne zdjele i zdjele napola pune grickalica.
Kako djeca postaju veća, tako rastu i njihove stvari. Tinejdžeri imaju veću površinu od male djece, što znači više prašine, više krugova oko kade. Više tjelesnog smrada. I definitivno više odjeće na podu.
8. Brige na njihovim tijelima
Mnogo je jutara kada se iznenada pojave nove bore i sijede vlasi. Duboke brazde. Guste, čvrste dlake.
Anksioznost opterećuje tijelo, a roditeljima se kroz glave vrti neprestan tok istih. Padanje niz stepenice. Gutanje proizvoda za čišćenje. Udaranje glavama o uglove stolića. GOTOVO pa udaranje glava o uglove stolića. Misli na djecu koju maltretiraju, da su vani kasno navečer, da se druže s pogrešnom ekipom, da se vjenčaju s pravom osobom... Naše jadne male sive stanice eksplodiraju od svog tog stresa.
Roditelji su toliko umorni da ponekad leže na podu. Lice im je uronjeno u tepih. Sada znaš zašto. P. S. Čak i kad su na podu, i dalje su sretni. Samo su previše umorni da bi se nasmiješili.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.