Jesam li jedina? Mislim da mi postavljanje granica i govorenje 'ne' uništavaju život

• Postavljanje jasnih granica kako bi nam život bio lagodniji, nešto je što su mnogi od nas morali naučiti. No, gdje je granica tih granica i mogu li nam one polako početi 'uništavati' život? 
• Magazin The Cut ima izuzetno kvalitetnu rubriku pisama čitatelja na koja odgovara s puno mudrosti i duha i, vjerujemo, doista pomaže
• Ovoga puta, to je pitanje čitateljice koja smatra da je malo pretjerala u postavljanju granica i govorenju 'ne' i da joj zbog toga život postaje monoton

Pitanje:

Sama sam i, prema mnogim tradicionalnim mjerilima, život mi ide odlično. Moj je kalendar organiziran po bojama. Jutra su mi pomno isplanirana. Vikendi su ispunjeni svim onim aktivnostima koje bi navodno trebala raditi kako bi bila najbolja verzija sebe – trčanjem u grupi, tečajem keramike, odlaskom u muzej nasamo nakon kojeg slijede večera i knjiga, nedjeljnim resetom i druženjem s prijateljicama. Izgradila sam život na koji sam iskreno ponosna i jako ga čuvam.

No u posljednje vrijeme brine me da ga možda čuvam previše. Kažem „ne“ piću nakon posla ili spontanom pozivu na izlazak jer to nije u kalendaru. Svake večeri idem u krevet u određeno vrijeme kako bih osigurala dovoljno sna, a broj sati spavanja pratim na pametnom satu kao da polažem neki ispit koji moram proći. Svako se jutro budim u određeno vrijeme kako bih odradila trening, što znači da večer prije, bez obzira na sve, mora završiti u točno određeno vrijeme. To, naravno, znači da je spontano treće piće u baru (na kojem bih možda napokon mogla upoznati nekoga) otpisano prije nego što je uopće došlo na stol. Imam zdrave granice s obitelji i na poslu, a iako pomno pratim baš sve, čini mi se da negdje usred tog stalnog optimiziranja propuštam ono bitno –- druženje s ljudima, ali i jednostavno uživanje.

Prošli mi je tjedan jedan muškarac započeo razgovor dok sam obavljala svakodnevne obaveze. Umjesto da se prepustim razgovoru, shvatila sam da razmišljam: O, zbog njega ću zakasniti na tržnicu, iako je odlazak na tržnicu nešto što volim, ali definitivno nije hitna obaveza. Taj sam susret sada u glavi ponovila više puta nego što bih htjela priznati. Zašto mi se toliko žurilo po trešnje? Nemam pojma. Za sve imam određeno vrijeme, a nekako nemam vremena za ono za što tvrdim da želim.

I cijela moja ekipa prijateljica funkcionira na isti način. Sve smo uspješne žene koje kažu da želimo izlaziti i upoznavati nekoga, a zapravo nijedna od nas ne izlazi na spojeve. Nađemo se na večeri, koju smo, naravno, rezervirale tri tjedna unaprijed, i svaki put vodimo isti razgovor. Nitko nikoga ne upoznaje, nitko nema vremena. Pročitale smo iste savjete o tome kako čuvati svoj mir i postaviti granice te ih se sve držimo kao da su pravila. Pretvorile smo svoje živote u prekrasne, savršeno zatvorene tvrđave.

Te su nas granice trebale zaštititi od zbunjujućih odnosa i muškaraca koji nas zavlače, kao i od onih koji se danima ne javljaju. I istina je, mislim da su nas granice spasile od mnogih slomljenih srca i uzalud potrošene energije. Ali sada se brinem da smo možda toliko zaštićene da više ni ne možemo doći do zaljubljivanja ili barem do nekog neočekivanog susreta i flerta. Ne želim da se jednog dana osvrnemo na ovo razdoblje života i shvatimo da nemamo nijednu priču za ispričati jer smo bile toliko usredotočene na produktivnost i sigurnost.

Moodboardi i TikTok videi neprestano govore ženama da budu zaigrane i spontane, ali ja nemam pojma kako to napraviti! Što radiš kada si si postavila toliko granica da više nema mjesta za spojeve?

Odgovor

Dok sam čitala tvoje pismo, zamišljala sam te kao junakinju romantične komedije – konkretno, kao Mary koju Jennifer Lopez glumi na početku filma Wedding Planner. I ona ima savršeno organiziran planer, posložen po bojama. Olovka njezina malog BlackBerryja neumorno klika dok sve zapisuje s maksimalnom učinkovitošću. Savršeno je odjevena, svaka vlas joj je na mjestu, a manikura joj je uvijek besprijekorna. Izvrsna je na poslu, odlična prijateljica i uzorna kći. A s obzirom na to koliko joj je uredna punđa, jednostavno znaš da će do trećeg čina neki muškarac unijeti dovoljno kaosa da joj pokvari frizuru i život i to nabolje.

Budući da su romantične komedije nekad voljele nježno 'kažnjavati' uspješne poslovne žene, trebali bismo osjećati sažaljenje prema Mary. Trebali bismo shvatiti da je njezin kalendar složen po bojama zapravo samo paravan za usamljeni život uz smrznute dijetalne obroke i tko zna što sve ne. Ali ništa u tvom životu zbog mene ne izaziva sažaljenje. Zapravo, prilično ti zavidim. (Zdrave granice? Reci mi kako!) A opet, veselim se tvom trećem činu u kojem će ti kosa biti potpuno razbarušena.

Iako pohvaljujem tvoj raspored, tvoje granice i predanost održavanju živčanog sustava u ravnoteži, zvuči kao da nisi samo postavila toliko granica da više nema mjesta za spojeve – nego si ih postavila toliko da više nema mjesta ni za život! Ni za uživanje! Ni za onu dozu životnog kaosa koja je ponekad neugodna, ali itekako vrijedna! Ne mislim da je rješenje baciti pametni sat u more. I ne mislim da se trebaš prepustiti nekoj unaprijed definiranoj TikTok verziji 'zaigranog života'. Nijedna krajnost – ni potpuna optimizacija ni potpuni kaos – nije potrebna baš uvijek. Svaka od njih ima svoje vrijeme. Jedno razdoblje traži od tebe da živiš gotovo poput Bryana Johnsona, dok drugo traži da više prostora daš svojoj hedonističkoj strani.

Moja najdraža uspomena iz 2026. dogodila se odmah na početku godine. Na Staru godinu otišla sam na koncert Robyn s grupom prijatelja s kojima inače ne izlazim. Blago rečeno, oni su apsolutni profesionalci za tulume, raveove, koncerte, festivale i sve što spada u tu kategoriju. Sve su unaprijed isplanirali – kada i gdje se nalazimo na večeri, gdje idemo na piće i po što između večere i koncerta, koje ćemo točno stvari uzeti i u koje vrijeme kako bi sve djelovalo baš kada treba. Imali su čak i dogovoreni znak rukom kako bi se pronašli u masi. Sve je bilo organizirano s gotovo vojnom preciznošću.

No čim je koncert počeo, oglasio se protupožarni alarm, zaštitari su Robyn brzo odveli s pozornice, a ja sam se počela panično osjećati. To je lako moglo potpuno pokvariti večer, ali moj je prijatelj to primijetio, izveo me iz gužve, donio mi vodu, sjeo sa mnom na klupu i pitao želim li da ostane sa mnom ili mi je bolje da se sama malo smirim. Kada sam rekla da želim biti sama, rekao mi je da mu se javim kada budem spremna da se vrati. Kada sam bila spremna, vratio se po mene i poveo me natrag u gužvu do ostatka ekipe, a ja sam potom plesala kao da sutra ne postoji.

Možda sve ovo zvuči pomalo patetično, kao što to često biva s trenucima prosvjetljenja pod utjecajem MDMA-a, ali dalo mi je novu životnu mantru: napravi siguran prostor za kaos.

U mom je životu bilo mnogo razdoblja – nakon prekida, usred burnouta i u raznim drugim trenucima kada sam se morala oslanjati na rutinu kako bih ostala stabilna, kada mi je nedjeljno planiranje tjedna bilo ključno za mentalno zdravlje i osnovno funkcioniranje. Struktura mi je tada bila stvarno potrebna kako bih zaštitila sve ono na čemu sam u tom trenutku radila iznutra. A onda su postojala i razdoblja kada sam morala popustiti stisak i pustiti malo nepredvidivosti u svoj život. Čak i kada bi ta nepredvidivost završila katastrofalno, uvijek sam imala čvrstu točku u svom strukturiranom životu kojoj sam se mogla vratiti. Mogla sam izdržati kaos jer je „posuda“ koja ga je držala bila dovoljno čvrsta. Danas mi je životni poklič: Prostor za kaos postoji, idemo! I to posuđujem tebi.

Čini se da je postojalo razdoblje u tvom životu kada ti je ovakav pristup maksimalnoj optimizaciji itekako koristio. Ali zvuči kao da ti je sada postao prepreka životu za koji sama priznaješ da ga želiš. Ne govorim ništa posebno revolucionarno, ali spojevi će biti kaotični, pogotovo u 2026. U nekom trenutku netko ti se neće javiti. Netko će te zbuniti. Netko bi te čak mogao povrijediti. Možda zvuči apsurdno reći 'pusti sav taj kaos u svoj život zbog jednog spoja', ali zato ti savjetujem da razmisliš o tome da malo popustiš kontrolu u svim područjima života, a ne samo kada je riječ o dejtanju. Dopusti da ti dani općenito postanu malo nepredvidiviji.

Počni malim koracima. Napravi male ustupke na putu prema potpunoj spontanosti. Upiši u kalendar večer za kaos s posebno spontanom prijateljicom – dogovorite se da krenete s jedne lokacije, a zatim jednostavno vidite kamo će vas večer odvesti. (Optimizacija + spontanost!) Reci 'da' pozivu u posljednji trenutak i prihvati rizik da ćeš zbog toga sutradan biti umorna na treningu. Donesi nekoliko odluka koje bi te mogle izbaciti iz ravnoteže. Možeš vjerovati da znaš kako se ponovno vratiti sebi.

Možda vas zanima Jesam li jedina? Ljubomora moje prijateljice mi je gotovo uništila vjenčanje Life&style