Anto Magzan: "Boja je suvišna"

Tko je Anto Magzan?

Prije svega – fotograf. I to ona vrsta fotografa koja ne želi raditi samo za dnevni tisak, nego voli crno-bijelu fotografiju. Rekao bih da najviše volim eksperimentirati u crno-bijeloj fotografiji. I po tome sam poznat.

Davor Puklavec/ Pixsell

Zašto baš crno-bijela fotografija?

Boja je suvišna i nije mi potrebna. Jednostavno, nedostatak boje fotografiju čini boljom, jasnije se vidi. Ona je jednostavna, a jednostavnost je ono što volim,. Boja ponekad odvraća pozornost s bitnih stvari.

No, fotografije za izložbu Experiment su ipak u boji?

To se dogodilo jer sam dobio potrebu za eksperimentom. Prvo sam u backstageu Modnog Ormara koji se održavao u Ilici snimio niz portreta glave s pozadinom koju su činila tri zida u različitim bojama. Moram priznati, svidjele su mi se te boje, pa sam radio i kataloge u sličnom stilu. Eksperimentirao sam s bojom jer mi je i prije dvije tri godine rečeno da malo bježim od boje, pa sam je prigrlio.

Anto Magzan

Kako to da ti i Modni Ormar imate tako dugu povijest?

Počelo je tako što sam živio u Martićevoj i hodao uokolo s fotoaparatom. Profesorica Nina Režek me nakon nekog vremena pitala bavim li se fotografijom, jer ona ima jedan projekt i bi li joj se pridružio. Tako sam napravio prvi katalog za njih i tako je krenulo. Traje već 5 godina, a kao fotograf radim 8 godina. Mislim da to govori dovoljno o našoj suradnji.

Koliko ti znači ta suradnja?

Recimo to ovako, ja volim eksperimente. Prvo sam eksperimentirao s bojom, jer svi kažu da bježim od nje. Drugo, na Modnom Ormaru se uvijek naglašava da se radi o eksperimentalnoj modi. Treće, zbog Modnog Ormara sam počeo raditi izložbe. Moje prve izložbe su bile su Ormarom koji mi je omogućio dodatno eksperimentiranje. To je suradnja koja traje i daje.

Anto Magzan

Što kažu oni koji su vidjeli tvoje slike u boji?

Svi su iznenađeni, ali da ću nastaviti u tom smjeru – neću. Kada me traže napravit ću fotografiju u boji, ali ono što ja radim od srca i po nekom svom nahođenju je ipak uglavnom crno bijela fotografija. Ona jednostavnošću pokazuje ono što treba pokazati.

Koja je tvoja najdraža fotografija s ove izložbe?

Nemam najdražu, ali imam načine na koje sam ih snimao. Pet ih je snimljeno zahvaljujući mojoj fotoreporterskoj sposobnosti. Malo sam se okušao u studiju gdje sam slikama dao lepršavost, pokret, skok... Serija do pet fotografija za katalog se svela na traženje vremenskih prilika, neprilika i krošnji drveća. Galašove su bile izazov. Sve su to moje bebe. Za Galaša sam išao snimati u eksterijeru. Nakon što sam odabrao lokaciju i dobro je proučio, našao pozicije, krenulo je fotografiranje, a aja nisam imao pojma što da radi model s rukama, pa sam joj dao da drži drvo. Što drugo mi je preostalo?

Više slika pogledaj u galeriji...