Beauty 21. travnja 2021.

"10 godina sam skrivala ožiljke, a onda sam jedan dan samo odlučila pokazati svoje keloide"

Lana Biželj
Instagram@howimettyourmother.
Powered by:
  • Čak 1.9 milijardi ljudi u svijetu ima kožne pobleme koji mogu ostaviti traga ne samo na koži, već i na čovjekovo mentalno zdavlje
  • Kako svojoj koži dati najbolji mogući tretman koji zaslužuje te pronaći duševni mir i istinski zavoljeti svoje tijelo najbolje zna Lana Biželj
  • Influencerica je za miss7 ispričala svoj put ka psiho-fizičkom oporavku. Od djevojke koja nikako nije prihvaćala činjenicu da ima neizlječiv kožni poremećaj, izrasla je u samopouzdanu mladu ženu koja danas s ponosom pokazuje svoje ožiljke i svakodnevno inspirira žene na isto - da zavole svoju kožu

Samopouzdanje se gradi postepeno i dolazi s godinama. Katkad je mladim ljudima teško prihvatiti sliku koju vide u ogledalu, a kako se osjećaju zbog određenih fizičkih nesavršenosti na licu i tijelu, najbolje razumiju oni koji su i sami prošli isto. 29-godišnja influencerica Lana Biželj godinama vodi borbu s keloidima, a za miss7 je iskreno ispričala svoj put ka oporavku kože, ali i uma - što joj je sve prolazilo kroz glavu svakodnevno, što je sve pokušala kako bi se riješila keloida, jesu li je zbog kožnih problema zadirkivali u školi, kako se nosila s pogledima okoline te koji su joj proizvodi uistinu pomogli. 

Kada su počeli tvoji prvi problemi s kožom?

Nisam imala posebnih problema s kožom dok se nisu počeli pojavljivati keloidi. Do tada, imala sam samo prištiće po leđima i licu koji su mi se činili kao najveći problem na svijetu.

Na društvenim mrežama otvoreno pričaš o mnogim temama, pa tako i o keloidima. Možeš li pojasniti našim čitateljicama što su to keloidi i kada su se počeli pojavljivati?

Keloid je ožiljak koji nastaje kao posljedica pretjeranog umnožanja vezivnog tkiva na mjestu zacjeljivanja oštećene kože, tako da svojom veličinom i oblikom prerasta granice prvotne rane. Radi se o poremećaju fiziološkog (normalnog) zacjeljivanja rane u kojem su poremećeni anaboličko/katabolički procesi nakon čega ožiljak nastavlja nekontrolirano rasti. Moj prvi keloid pojavio se nakon teške operacije slijepog crijeva, uslijed komplikacija. Nakon dugog vremena provedenog u bolnici, otvorene rane i otvaranja iste dva puta, iz ožiljka je s vremenom počelo rasti živo meso. Imala sam 12 godina. Četiri godine kasnije, nakon što mi je mama preminula, uočila sam prvi keloid na prsima, navodno psihosomatska posljedica traume koju sam doživjela.

Kako si prihvatila vijest da se radi o kožnom problemu koji nije izlječiv?

U principu, nisam bila ni svjesna da je riječ o nečemu za što medicina nije otkrila konkretan lijek. Postoje određene metode koje pomognu nekim ljudima, ali svaki slučaj je individualan. Ni ne sjećam se kada i kako je izgledao moj prvi posjet dermatologu, ali znam da je mjesecima kako je vrijeme prolazilo, ožiljak na prsima postajao sve veći, da bi danas dosegao razinu od 7 centimetara, uz još 19 drugih po tijeluU početku, nisam odustajala od misije da ih se riješim kako god. Prošla sam plastične kirurge, injekcije kortikosteroidima, laser, kreme protiv ožiljaka, ali novi su konstantno nastajali, dok su stari rasli. Mislim da je bilo potrebno nekoliko godina da doista prihvatim da ih se očito nikad neću riješiti. Jednostavno nisam mogla. Nisam željela prihvatiti.

Tek nakon osam godina borbe protiv keloida, kod privatne dermatologice sam otkrila da sunce pospješuje njihov rast, no opet, preporučene su mi injekcije ili kreme s kortikosteroidima, ali uspjeh nije garantiran. Efikasna metoda jednostavno ne postoji. Skrivala sam se odjećom i nisam dozvoljavala da ijedan proviri kako ga netko ne bi vidio. Posjet bazenima gdje su bili svi moji prijatelji nije dolazio u obzir. Osjećala sam se samo, posramljeno, nesigurno i ranjivo.

Jesi li se zbog svojih problema s kožom osjećala manje vrijednom?

Da. Punih deset godina. I to već duže vrijeme ispravljam psihoterapijom. Jer kad se skrivaš 10 godina, ni proces izlječenja nije lak. Navikla sam na to da si nikad nisam „dovoljno dobra“. Da ne zadovoljavam nametnute standarde ljepote i nikad neću. Odlazak na plažu ili seksualni odnosi bili su toliko teški za moju psihu da sam redovito odijevala majicu i skrivala kako se nijedan ne bi vidio. Osjećala sam gađenje prema samoj sebi. Ako bi slučajno provirio, osjetila sam svaki pogled, a svaki komentar bolio je kao udarac koljenom u trbuh. Samopouzdanje mi je bilo na nuli, iako je prezentacija uvijek bila na vrhuncu.

Jesi li se tijekom odrastanja, a i sada kad si već izgrađena osoba, susretala sa začuđujućim pogledima i neprimjerenim komentarima okoline i koliko je okolina utjecala na tvoje samopouzdanje?

Malo je reći da mi je kvaliteta života bila narušena. Komentari ljudi su postajali sve gori, bez obzira na nekolicinu bliskih mi ljudi koji ih gotovo nisu ni primjećivali. Čula sam samo loše. Dok se god ja nisam s njima pomirila, problem je samo rastao, a ja sam “kopala” samu sebe dublje i dublje. Teško je objasniti uopće koliko jedna takva više-manje estetska stvar može utjecati na život jedne djevojke u razvoju, dok sluša iz dana u dan rečenice: “Gade mi se tvoji keloidi”, “Jel’ se ti drogiraš da imaš to po tijelu?”, “Nemoj ih pokazivati na javnim događanjima, nije lijepo”.
Ljudi možda nisu ni svjesni koliko se zagledaju u nešto što im je strano i koliko to može dotući osobu koja je već ionako nesigurna zbog svega što je prošla s ožiljcima. Mislim da što smo nesigurniji, više toga čujemo i vidimo, možda čak i intenzivnije. Najteže je bilo kroz tinejdžerske godine dok još ni nemamo izgrađenu sliku o sebi i gradimo je na temelju onoga kako nas društvo prihvaća i što nam društvo kaže. Moja slika o meni izgrađena je na temelju takvih komentara. Osjećaj manje vrijednosti bio je konstantan. I kasnije, u odraslijoj dobi je znalo biti pogleda i komentara, no unazad tri godine, otkako sam ih prihvatila i saživjela se s njima, doživim ih, ali im ne dopuštam da dođu do mene.

Danas prštiš samopouzdanjem i zadovoljstvom. Pretpostavljamo da si vjerojatno puno radila na sebi iznutra. Kada i kako si postigla da te ne diraju neprimjereni komentari okoline i da se osjećaš predivno u svojoj koži, bila ona savršena ili nesavršena?

I tada sam prštala samopouzdanjem na prvu, radim i takav posao u kojem će te „pojesti“, ako nemaš stav, no iznutra je bilo potpuno suprotno. Bilo je potrebno puno suza, sati psihoterapije i rada na sebi da dođem do razine na kojoj sam sada. 2017., nakon nekoliko mjeseci provedenih u blagom stanju depresije, sa završenim fakultetom i bez posla, taman nakon prekida veze, odlučila sam potražiti pomoć psihologinje. Njezin prvi zadatak bio je da nabrojim 10 stvari koje volim i 10 koje ne volim na sebi. Nabrojala sam 12 koje ne volim i jednu koju volim. Prošlo je prvih 10 mjeseci, a pomak nisam vidjela. Željela sam odustati. Sve do jednog jutra 2018. godine kad sam donijela vrlo brzu i ishitrenu odluku – kupit ću haljinu u kojoj mi je vidljiv keloid na prsima. Koliko god površno zvučalo, to je bio trenutak u kojem me napokon prelomilo.

Odluka zapravo nije bila brza, a ni ishitrena. Iza nje su stajali sati i sati razgovora i rada na sebi. Iza nje je stajala potpuna promjena mindseta i slike koju sam stvorila o sebi. Koju sam stvorila zbog komentara, pogleda i vrijeđanja. Taj dan, bio je trenutak kad sam i javno prelomila sve s čime sam se borila godinama. Taj dan, bio je dan kada sam ponovno počela živjeti i disati drugačijim, punim plućima. Kupila sam haljinu i javno ispričala svoju priču o njoj. Naišla sam na puno podrške i u tom trenu, počela sam i na Instagramu raditi ono što radim danas – širiti svijest o bitnim temama, govoriti na glas ono što mislim i boriti se za ono što želim. I još uvijek ima dana kada se osjećam grozno u svojoj koži, ali ta stanja danas budu prolazna, jer u srcu znam što osjećam prema sebi.

Najvažniji korak u liječenju keloida je prevencija. Što si sve isprobala kako bi poboljšala svoje stanje kože i koji proizvodi su ti u tome najviše pomogli?

Isprobala sam sve metode koje su postojale - plastične kirurge, injekcije kortikosteroidima, laser, kreme protiv ožiljaka, ali ništa od toga nije pomoglo. I ništa ni neće pomoći da se smanje postojeći keloidi dok god medicina ne otkrije lijek kako se boriti protiv njih, no ono što mogu i što radim je da sam potencirala brigu o svojoj koži kako mi ne bi nastajali novi. Naime, svaki novi keloid koji mi danas nastane, on nastane od prištića, operacije ili traumatične ozljede u kojoj sam „poderala“ kožu. Budući da barem nastanak prištića, pravilnom njegom o koži mogu svesti na minimum, krenula sam koristiti Lipikar i Cicaplast linije od La Roche Posaya budući da mi je koža tijela izrazito dehidrirana, a iz dehidracije su mi često izbijali i prištići po donjem dijelu leđa, ramenima i rukama. Posljednjih nekoliko mjeseci vidim veliki pomak u elastičnosti i hidratiziranosti kože, a samim tim mi i prištići puno manje izbijaju.

Možeš li reći da ti se promjenom njege kože promijenila i kvaliteta života?

Sigurno, uz unutarnji, psihički rad na sebi, njega kože mi je dala određenu sigurnost, samouvjerenost i opuštenost. Mislim da ne postoji samo jedan određeni segment pomoću kojeg ćeš dobiti kvalitetniji život, uvijek je tu nekoliko faktora. Unutarnji rad na sebi dolazi prije svega, ali bez onog vanjskog, ne mogu se postići ni rezultati, a ipak, koliko god da prihvaćamo sebe, težimo uvijek onoj najboljoj verziji sebe, izvana i iznutra. Barem bi trebali i time sam se uvijek vodila. Danas više nemam problem s time što ću odjenuti s obzirom na to gdje mi se nalaze keloidi, nemam problem otići na bazen, ni najnapućeniju plažu. Neću si više uskraćivati stvaranje uspomena zbog nečeg što imam na koži.

Postoji li nešto što bi voljela promijeniti kada su u pitanju koža lica i tijela?

Ne mogu reći da bih. Vjerojatno da ste me pitali prije nekoliko godina rekla bih i keloide i celulit i strije, ali doista ne. Mislim da se cijeli svijet napokon pobunio protiv nametnutih standarda ljepote i onog što smo kroz život smatrali savršenim. Dosta nam je i imam osjećaj da se događa svojevrsna revolucija u kojoj se globalno mijenja svijest o tome što je „lijepo“ i što bi „trebalo biti“ i kako bi „trebali izgledati“. Sve što ne mogu promijeniti - prihvatila sam, a sve s čim nisam zadovoljna i mogu promijeniti – radim na tome. I tako je sa svim u životu. Promijenila sam način života, puno više pazim na prehranu, treniram 4-5 puta tjedno i ne biram prečac za nešto za što znam da mi pozitivno utječe na cijeli život, a ne samo na kožu. Da postoji efikasno i sigurno rješenje za smanjivanje keloida, možda bi i posegnula za njim, ali trenutno ni ne razmišljam o tome.

Kako izgleda tvoja dnevna beauty rutina?

Skincare je nešto čemu posvećujem koliko god vremena treba jer me doista veseli, pogotovo kad znam da mi koža vraća sve što joj ja dajem. Prije svega, prehrana i suplementi koje pijem su temelj lijepe kože. Svakodnevno pijem vitamin C sa cinkom, ceramide, hijaluron, te kapsule pune antioksidansa za zdravlje kože na suncu.

Rutina njege kože tijela je svako jutro nakon treninga odmah tuširanje, pa tek onda jelo, i tuširanje je uvijek s vrlo nježnim La Roche Posay Lipikar gelom za tuširanje koji mi ne dehidrira dodatno kožu i smiruje mi svrbež keloida. Ako mi se pojavi alergijski kontaktni dermatitis (što zna od nekih proizvoda koji sadrže parfeme ili alkohol), tretiram kožu La Roche-Posay Cicaplast kremom, a ostatak La Roche-Posay Lipikar mlijekom za tijelo koje je gusto, hrani, a brzo upija i nije masno. Jednom do dva puta tjedno radim i piling tijela.

Koža lica ujutro ide čišćenje gelom za čišćenje lica, La Roche Posay termalna vodica za lice, pa na tako vlažnu kožu ostatak rutine – tonik, vitamin C, hijaluronski serum, krema za lice, okoloočna krema i uvijek La Roche-Posay SPF 50 Anthelios. Noćna njega je duplo čišćenje lica s uljnim, pa gel čistačem, termalna voda, tonik, salicilna kiselina, hijaluronski serum i noćna krema za lice. Jednom do dva puta tjedno radim piling, nakon kojeg uvijek stavim hidratantnu masku za lice, a jednom mjesečno idem i na mehaničko čišćenje lica kod kozmetičarke.

LRP ambasadori | Autor: Pr/ Iskon Pr/ Iskon Ambasadori kampanje La Roche-Posay #KOŽAJEVIŠEODKOŽE

Koliko je po tvom mišljenu važna redovita i pravilna njega kože?

Izrazito je važna. Ako se doista volimo i brinemo o sebi, pazit ćemo na sebe i psihički i fizički. Koža nam prva govori o tome kakav način života živimo, ona je naš najveći organ i imamo ju tu cijeli život. Zašto zanemariti našeg najvećeg životnog suputnika? Što nam to govori o ljubavi prema sebi?

Što bi savjetovala našim čitateljicama koje trenutno nisu zadovoljne stanjem svoje kože?

Mislim da nisam mjerodavna osoba koja bi trebala dijeliti konkretne savjete u vezi toga. Pogotovo jer neće za sve vrijediti isti savjet. Bitno je samo zapamtiti da zdrava koža prvenstveno dolazi iznutra, a za vanjske stvari, najbolje je posavjetovati se s vašom kozmetičarkom koja će znati što vam je potrebno s obzirom na vaš tip i stanje kože. Nemojte slijepo vjerovati preporukama jer svaka koža ima svoju priču i vodi svoju politiku. Educirajte se, učite o sastojcima i vidite na koje bi mogli reagirati, a koji bi bili idealni za vaš tip i stanje kože. Olakšajte si koliko možete. A mentalno – vjerujte mi, nijedno stanje nije nepromijenjivo. Već promjenom stava prema sebi, mijenjate i pogled na svoje stanje kože. Čak i ako imate neko trajno stanje za koje ne postoji trenutno rješenje, niste sami u tome sigurno. Ima još ljudi koji razumiju vaše borbe, nose se s njima u istom trenu kao i vi ili su ih prošli. Samo unutarnjim radom na sebi možete postići velike rezultate. Energija, karizma i stav je ono što nam se najviše vidi na licu, pa je shodno tome, razvoj sebe ono u što trebamo najviše i ulagati, a to će svatko za sebe najbolje znati na što se odnosi.

Jednako kao što svakodnevno zadovoljavaš svoje potrebe za hranom i pićem, neka ti prijeđe u naviku svakodnevno voditi računa o svojoj koži. Zapamti da se iz kože ne može pobjeći i stoga neka tvoja dnevna rutina započne i završi upravo onako kako smo ti prethodno opisali proces njege kože. Pruži svojoj koži tretman kakav zaslužuje, jer #KOŽAJEVIŠEODKOŽE.

 

Pogledaj video kampanje #KOŽAJEVIŠEODKOŽE s našom Lanom: 

Komentari 0