• Tražili smo od naših čitateljica da nam se jave ako žele podijeliti neku bitnu životnu situaciju ili naprosto opisati neku zanimljivu priču koja im se nedavno dogodila.
• Dobili smo nekoliko doista intrigantnih iskustava, a javila nam se i Mirjana iz Zagreba (ime je izmišljeno, a pravi podaci su poznati redakciji) sa svojom pomalo nevjerojatnom ispovijesti.
• Nećemo ništa komentirati osim - život je doista prepun iznenađenja. Evo ovako ide njezina priča...

"Moja najbolja prijateljica Julija i ja stanovale smo gotovo osam godina zajedno kad je ona upoznala svojeg 'obožavanog, genijalnog Roberta'. Vjenčanje su počeli dogovarati nakon samo mjesec dana hodanja. Bila sam sretna, doista, beskrajno sretna što je konačno barem ona našla 'onog pravog'. Nisam bila ljubomorna ili zavidna jer je Julija moja najbolja prijateljica i želim joj svu sreću u životu. Naravno, odmah sam pristala biti kuma.

Tih pet mjeseci do vjenčanja Julija gotovo ni o čemu drugom nije sa mnom razgovarala. Niti jednom nisam čula 'kako si ti', 'ima li što kod tebe novog', 'što je s tvojom odurnom šeficom, je li konačno otišla u mirovinu'... Ništa od toga. Samo priče o tome treba li torta imati tri kata, gdje da je naruči, čokolada ili krokant.

SVE ZBOG SVAĐE Iz osvete je zavela supruga najbolje prijateljice. I onda joj je to priznala...

I onda za nju najveća, najuzbudljivija tema: kako da do vjenčanja izgubi ona četiri kritična kilograma oko struka i stražnjice da joj haljina što bolje stoji.

Većina naših zajedničkih prijatelja više je nije mogla niti htjela slušati: "Koga briga u kojem ćeš se autu odvesti do crkve, koga briga kakav će ti biti vjenčani buket, pa vidjet ćemo kad dođemo na vjenčanje"...

Jedino sam ja bila strpljiva. I više od toga. Bila sam uzbuđena gotovo koliko i Julija. Sve do tog fatalnog petka. Našle smo se poslije posla u našem omiljenom baru na piću. Svirala je muzika i ona je naručila pjenušac (ona časti!) da možemo (opet) nazdraviti njezinoj sreći. U redu, navikla sam već da je njezina i Robertova sreća prvo i najvažnije i u mojem životu. Ali te večeri kao da je poludjela. Jedno deset puta mi je ponovila pijano: "Zamisli, udajem se! Ja se udaaajeeem!". Nije bilo dovoljno što je meni to ponovila nego je nazdravljala s pola bara, sa svima koji su prošli pored našeg stola.

A onda je otišla i korak dalje. Počela mi je ponavljati da ću joj ja ostati posljedna frendica bez dečka i kako joj je teško bez mene. Počela me otvoreno žaliti. A onda me i pitala zločesto: "Koliko ti ono već nemaš frajera, skoro dvije godine?'. Poludjela sam. Ali ne toliko kao kad mi je počela najednom tumačiti da ne držim dovoljno do sebe, da sam se udebljala, da se ne šminkam kako treba, da hodam u niskim petama kao njezina mama... Robert joj je kupio najbolji mogući tekući puder (bolje da ne kažem koje marke i koliko košta) i zar ne vidim koliko joj se ten popravio i kako konačno izgleda svježe i koža joj blista...

IZNENADNI ODLAZAK 'Suprug me napustio dok sam kuhala ručak. Otišao je drugoj ženi..."

Slušala sam je, ništa nisam govorila, smiješila sam se, povremeno i nazdravila njezinoj sreći, ali u meni je sve kuhalo.

Sljedeći dan, a bogme niti sljedeća tri dana, nisam uopće s njom razgovarala. Dolazila sam kasno doma, zatvarala se u svoju sobu. Teško je izbjegavati nekog s kime stanuješ, no potrudila sam se.

A onda se vratila kući s posla i počela bjesniti - skoro se i rasplakala. U početku sam se pravila da je ne čujem, a onda je stala na vrata moje sobe i počela vikati da je prolazila pored nekog izloga i slučajno se u njemu vidjela - ne može vjerovati kolika joj je stražnjica! Užasno se udebljala.

Odjednom mi je pala na pamet demonska ideja.

"Ja sam ti kuma i prije vjenčanja učinit ću za tebe ono najvažnije, pomoći ću ti da omršaviš", rekla sam joj vedrog, bezazlenog izraza lica.

"Stvaarnooo, spasit ćeš me, ti si najdivnija prijateljica na svijetu", rekla je i skočila da me zagrli.

Nisam u priči dosad spomenula da sam inače zaposlena kao pomoćnica chefa, glavne kuharice u jednom dobrom zagrebačkom restoranu. I jako volim kuhati. I zato sam i kod kuće, za Juliju i za sebe, uglavnom ja kuhala. Julija i obično jaje na oko upropasti.

Dan za danom pripremala sam posebne večere za 'najdražu prijateljicu, sretnicu koja se udaje'. Sve je izgledalo zdravo i nemasno. Riba s povrćem, puno juha i salata. Julija je bila oduševljena. Ponavljala je da će sigurno sve skinuti do vjenčanja jer ipak ima pred sobom dobra četiri mjeseca i više.

Ujutro sam se dizala ranije i radila doručak. Zdrave zobene kašice (sa šećerom ili sltakim suhim voćem i bananama). Oduševljeno mi je ponavljala da sam najbolji chef na svijetu jer mogu i nemasne, niskokalorične obroke pretvoriti u nešto tako fino.

Naravno da sam varala. U svakom jelu koje sam joj napravila bilo je podosta ulja ili maslaca. Pokoja žlica šećer ili meda. Mljevenih oraha.

Nakon nekoliko tjedana Julija je počela urlati po kući da ona ne zna što je njoj, možda je bolesna - čini joj se da nije izgubila ni dekagram - ne može navući traperice.

ZAŠTO TO RADE Muškarci pokušavaju objasniti zašto su prevarili trudne supruge. I grozno je...

Jedva sam se suzdržala da se ne počnem smijati. Navukla sam masku žalosti i zagrlila prijateljicu (koja me u posljednje vrijeme samo vrijeđala i ponižavala, to svi koji ovo čitaju moraju imati na umu). Rekla sam joj da mislim da bi morala više vježbati, iako dobro znam da riječ vježbanje ne može ni čuti i uvijek se izlvači s puno posla i vremenom potrebnim za 'mojeg Roberta'. A onda sam joj čak rekla da joj se vjerojatno metabolizam navikava na ovu zdraviju prehranu i da kad kilogrami jednom krenu, neće se zaustaviti. Povjerovala mi je jer ja znam sve o hrani, a ona ništa.

Mjesec dana kasnije, na mojoj novoj prehrani, uvjerena da se organizam konačno adaptirao i da su kilogrami počeli padati, Julija se izvagala. Skoro se onesvijestila. Ne samo da nije ništa smršavila već se - udebljala tri kilograma! Moj pakleni plan je funkcionirao.

Predložila sam joj da počnemo skupa vježbati prije posla. Smišljala sam neke vježbe istezanja za koje sam znala da joj neće pomoći da omršavi. Tko joj je kriv što do 29. godine nije naučila baš ništa o nutricionistici i zdravlju.

Mjesec i pol dana prije vječanja dobila je živčani slom. Ne da joj njezina skupa vjenčanica broj 40 nije dobro stajala - nije ju mogla ni navući. Nikako.

Postala je bijesna i razdražena. Posvađala se s Robertom, koji je doista miran, staloženi tip. Kad ga je napala da je ne razumije i tko zna što mu sve rekla, Robert je pobjesnio i otišao. Nastavili su se svađati sljedećih tjedan dana. A onda je Robert otkazao vjenčanje! Noć prije urlala je na stubištu da je i on 'samoživa muška svinja koja je ne razumije' i da ga 'nikad više ne želi vidjeti'. Otkazali su vjenčanje.

Počela me gristi savjest jer su se pomirili tek nakon pola godine. Mislila sam da nisam zavidna osoba, ali ona me baš povrijedila i dopustila sam da me to pretvori u čudovište. Prisjetila sam se kako me uvijek slušala kad sam imala problema na poslu, kad me šefica maltretirala prigovorima i kad sam padala s nogu od posla.

Sve ovo pišem samo da objasnim najvažniju lekciju: osveta nije slatka! Zapamti, jednako tako ranjava i onoga tko se osvećuje. Kao što se kaže, karma je okrutna, sve nam se uvijek vrati natrag."