Cimet rolice ili bule baka je naučila raditi davnih dana u Švedskoj, a njezin recept traže svi koji ih probaju
- Cimet rolice jedna su od najobožavanijih slastica za hladne dane zahvaljujući cimetu kojeg povezujemo s jeseni i zimom
- Šveđani ih jedu tijekom cijele godine, redovito tijekom fike i uz doručak, a u Švedskoj ih je još davnih dana naučila pripremati i moja baka
- Ona ih, baš kao i ja, neumorno peče kad god ih netko poželi, a požele ih svi, i oni koji dolaze u goste, i susjedi, i mi domaći
Otkad znam za sebe, oni hladniji dani u godini nezamislivi su mi bez bula. Tako svi mi u obitelji zovemo omiljena slatka peciva koja ostatak Hrvatske poznaje kao cimet rolice, a koje moja baka neumorno peče kad god ih netko poželi. A požele ih svi, i oni koji dolaze u goste, i susjedi, jednako kao i mi domaći.
Izvornog naziva kanelbullar ili u našoj verziji jednostavno - bule, baka je naučila pripremati još davnih dana kada su ona i djed živjeli u Švedskoj, a za razliku od jezika koji je s godinama, iako ga još uvijek govori, malčice zakržljao, recept za bule nije nikada uspio izblijediti jer ih je u životu vjerojatno napekla na desetke tisuća.
Negdje s početkom studentskih dana i sama sam ih poželjela naučiti peći, a nakon nekoliko prvih nespretnih tura, s vremenom sam i sama postala pravi ekspert za njih jer ih se, baš kao ni bakinih, nitko ne može zasititi. Najslađe su friško ispečene pa se, kad god ih radim, svi sjate oko zdjele u koju ih ubacim nakon pečenja, nestrpljivo čekajući da se ohlade dovoljno da mogu uživati u njima bez da opeku jezik, a prava je rijetkost da prežive noć. Štoviše, najčešće se razgrabe u prvih sat dva nakon pečenja, koliko god ih ispekla.
Što se samog recepta tiče, moram spomenuti da originalno u tijesto ide kardamom, iako ga moja baka nikada nije dodavala, a motaju se ili u one klasične pužiće ili u ružice kakve radimo baka i ja. Šveđani tradicionalno u njima uživaju za vrijeme fike, poznatog švedskog odmora od posla uz kavu, ali i uz doručak, i nipošto nisu rezervirane samo za hladne mjesece. Ispečene se mogu i zamrzavati pa vaditi po potrebi, no to dakako vrijedi samo za one slučajeve kada se ne uspiju pojesti, a što se u pravilu nikada ne događa. I koliko god vam možda količine potrebnih sastojaka zvučale megalomaski, vjerujte mi da s količinom bula ne možete pretjerati.
Sastojci
Nekakve točne gramaže je doista teško reći jer je jedna od prvih stvari kojima me baka naučila da se bule rade odokativno, prema osjećaju, ali za nekakvih pedesetak bula, koliko ih ja najčešće pripremam, a što je otprilike upola manje od količine koju sprema moja baka, potrebno je:
- otprilike 1 kg glatkog brašna
- 2 suha kvasca
- 2 jaja
- malo šećera
- malo soli
- otprilike pola litre mlijeka
- dva prsta maslaca
Uz to je potreban otprilike još jedan maslac za premazivanje tijesta, cimet, šećer te jedno jaje za premazati bule kada ih se namota.
Priprema
1. U dovoljno velikoj zdjeli pomiješamo sve suhe sastojke (brašno, nekoliko prstohvata soli i šećera te kvasac), a zatim im dodamo dva jaja te zagrijano mlijeko u koje smo dodali maslac.
2. Dobro izradimo tijesto koje se ne smije lijepiti i u pravilu je nešto mekše od tijesta za kruh te ga ostavimo da miruje. Idealno, kada se tijesto digne, pretuče ga se još jednom, no nije nužno.
3. Tijesto razvaljamo na lagano pobrašnjeloj podlozi u veliki pravokutnik, a zatim ga u potpunosti premaženo maslacem koji je omekšao na sobnoj temperaturi, te nakon toga obilato pospemo cimetom, a zatim i šećerom. Kada kažem obilato, to znači obilato toliko da cijela podloga mora biti smeđa od cimeta te zatim posipana šećerom.
4. Tijesto po dužini preklopimo na 3 dijela (prvo jednu trećinu dužine preko sredine, a zatim i drugu preko te dvije) tako da cijelo bude usko i dugačko te u 3 sloja.
5. Tijesto režemo na otprilike 2 cm debele trakice koje zatim motamo u ružice. Smotati ih je vrlo jednostavno, lijevom rukom držimo jedan kraj trakice, dok drugi frčemo oko njega.
6. Složimo bule na papir za pečenje, premažemo ih žumanjkom s malo ulja te jos malo pospemo šećerom (Šveđani ih originalno posipaju krupnim šećerom, ali može i obični).
7. Pečemo ih na 160 stupnjeva otprilike 20-30 minuta, dok poput peciva ne narastu i ne dobiju onu lijepu zlatnu boju.
8. Čekamo dok se ohlade da ih kušamo, odolijevajući prekrasnom mirisu cimeta koji će obaviti cijelu kuću.