- Serija 'Černobil' podsjetila nas je na teške posljedice nuklearne katastrofe koja je uzrokovala mnoge smrti i niz opasnih zdravstvenih problema
- Jedna od preživjelih je Janina Scarlet koja je tada imala tri godine, a zbog radijacije je krvarila, imala napadaje i stalne migrene
- "Ne diraj je, zarazna je", "Jesi li radioaktivna?", "Svijetliš li u mraku?" samo su neke od šala koje su joj izgovarala djeca kad se godinama kasnije iz Ukrajine preselila u New York
Popularna mini-serija 'Černobil' oduševila je gledatelje diljem svijeta, ali i izazvala vrtlog emocija. Više od trideset godina nakon katastrofe, mnogi se prisjećaju toga teškog razdoblja koje je imalo globalne razmjere. Janina Scarlet te je 1986. godine bila trogodišnja djevojčica koja je živjela u Ukrajini, a zdravstvene probleme koje je joj je uzrokovala černobilska katastrofa osjeća još i danas.
"Ne diraj je, zarazna je", "Jesi li radioaktivna?", "Svijetliš li u mraku?" samo su neke od šala koje su joj izgovarala djeca kad se godinama kasnije iz Ukrajine preselila u New York, otkrila je Janina za Women's Health. Sve što je itko devedesetih mogao povezati s Ukrajinom bila je eksplozija u Černobilu.
"Oboljela sam"
"Bilo je to oko 280 kilometara od moga rodnog grada Vinice i samo nekoliko mjeseci prije mog trećeg rođendana. Ne sjećam se puno o događaju, ali su mi pričali da je u vrijeme eksplozije vladao osjećaj zbunjenosti koji se dva tjedna kasnije, kad se saznalo što se dogodilo, pretvorio u brigu", započinje svoju priču Janina.
Ukrajinska je vlada svoje građane obavijestila o situaciji tek kad su druge zemlje shvatile da nešto nije u redu pa im preporučila terapije jodom da se spriječe moguće zdravstvene komplikacije zbog emisije radioaktivnog joda iz Černobila. "U tom smo trenutku već tjednima svi bili izloženi radijaciji samo zato što smo izlazili iz kuća, pili vodu i jeli sirovo voće, a sve to bilo je otrovano. Nakon šest mjeseci, ljudi su počeli obolijevati. Ja sam bila jedna od njih", rekla je Janina.
Djetinjstvo u bolnici
"Kad bi se vrijeme promijenilo, moj bi nos neprestano krvario i imala sam neizdržive migrene praćene napadajima. Bila sam u bolnici toliko puta da sam se pitala hoću li uopće preživjeti djetinjstvo." Samo nekoliko godina nakon černobilske katastrofe puno je mladih obolijevalo od raka i ubrzo umiralo. "Mama moje najbolje prijateljice bila je jedna od njih. Rak joj je dijagnosticiran sa 35 godina i uskoro je preminula. Bila sam prestravljena."
"Oči su mi bile crvene"
Janinu su jednog dana, zbog migrene, iz škole poslali kući. Njezini roditelji po nju nisu mogli doći, a budući da je živjela blizu, kući je hodala. "Kad sam došla do vrata jedva sam se mogla kretati, a imala sam i problema s vidom. Isprva nisam mogla gurnuti ključ u bravu, a kad sam ušla i pogledala se u ogledalo, krvne žile su mi iskočile, oči su mi bile crvene i toliko me boljelo da sam se onesvijestila."
Razmišljala sam o samoubojstvu
Janina se s obitelji 1995. godine preselila u SAD, prvenstveno zbog progona Židova koji je tada u Ukrajini još uvijek bio na snazi. Dotad se učestalost njezinih napadaja smanjila, ali su joj migrene ostale. No, dok joj se zdravlje poboljšavalo, njezin je društveni život bio gori. Iako je engleski još učila, razumjela je grozne komentare drugih učenika. "Nikad se nisam osjećala usamljenije, bila sam izolirana i u velikoj boli. Tada sam razmišljala o samoubojstvu", priznala je Janina za Women's Health.
S vremenom su stvari postajale bolje, osobito nakon što je kao 13-godišnjakinja pogledala film X-Men. "Gledala sam mutante koji su, kao i ja, bili izloženi radijaciji. Osjećala sam povezanost s njima. Tada sam prvi puta shvatila da nisam žrtva, nego borac."
Kasnije je Janina krenula na satove psihologije, a danas je to njezina struka. Radi u San Diegu, a kao psihologinja služi se idejom superheroja kao načina da ljudi prebole svoje traume. Traume ipak osjeća i danas, svaki put kad doživi migrenu ili napadaj od kojih boluje još uvijek. O Černobilu je pak otvorenije počela govoriti tek sa 31-om godinom.
"Danas mi je puno lakše pričati o tome. I čim više pričam, lakše mi je. Međutim, gledati seriju 'Černobil' znači prisjećati se strahota kroz koje su mnogi oko mene prolazili. Teško je, bolno i emotivno."
Dosad je Janina ipak skupila hrabrosti pogledati samo prvu epizodu jer prisjećanje na grozne trenutke iz mladosti uistinu nije lako.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.