Katarina Rajčić je 27 godišnja zaljubljenica u jedrenje na dasci i matematiku. Ispričala nam je kako usklađuje svoje dvije ljubavi i živi život punim plućima
Katarina je cura iz Šibenika koja živi svoj san. Kad je vidiš na prvu će te osvojiti njezin veliki osmijeh i pozitivna energija kojom zrači. Zgodna Katarina cijeli se svoj život bavi sportom, tako da njena odluka da se posveti jedrenju na dasci nimlo ne čudi. Uspjela je uskladiti studij matematike i hobi koji se na kraju pretvorio u posao. Katarina privodi kraju studij u Splitu nakon što je u Zagrebu završila preddiplomski studij na Prirodoslovno- matematičkom fakultetu, a ova mlada ambiciozna cura vodi i svoju školu jedrenja na dasci u blizini Šibenika, na Jadriji.
Cijeli život se, kako ja to volim reći, amaterski bavim sportom. Kroz godine sam odabrala nekoliko sportova s kojima se želim baviti - jedrenje, penjanje, joga mada su neki moji '' ispušni ventili'' od svakodnevnih obaveza trenutačno su pali u drugi plan zbog silnih obaveza na fakultetu i mojoj školi jedrenja. To što nisam uspjela upisati diplomski studij u Zagrebu pokazalo se kao dobra stvar jer mi je lakše posvetit se svemu kad sam u Splitu. Izgleda da se neke stvari poslože same od sebe.
Moja priča s jedrenjem traje već godinama, a sve je počelo kao ljetni posao. Prije 8 godina počela sam držati školu, kao pomoć starijim instruktorima koji su i mene naučili jedriti. Jako mi se svidjelo kako to sve izgleda i polagano mi se po glavi počela vrtiti želja da jednog dana otvorim i vlastitu školu. Imala sam viziju kako bi ona izgledala i gdje bi se nalazila, ali nisam znala da će tako brzo želje postati stvarnost. Prije 3 godine, uz podršku roditelja otvorila sam svoju školu!
Reakcije meni bliskih ljudi kao što su obitelj, prijatelji i kolege surferi bile su pozitivne što mi je dalo dodatni vjetar u leđa. Dosta njih mi je pomoglo na ovaj ili onaj način podrškom, idejama, čak su neki zasukali rukave i prihvatili se radnih akcija. I na tome sam im svima beskrajno zahvalna. Ne mogu ne istaknuti roditelje, brata i sestru koji su mi bili daleko najveća podrška u svakom smislu.
Naravno, nije sve išlo tako glatko. Najviše glavobolje mi je zadavala birokracija (isprike izuzecima), koja je komplicirana i spora, te je samim time teško doći do potrebnih informacija. Te stvari najviše umaraju i dosadne su. Ali moram naglasiti kako mi odustajanje nikad nije prošlo kroz glavu jer takve probleme shvaćam kao sastavni dio bilo kojeg posla. I to je prošlo i nastao je Mali Viganj - MOJA škola jedrenja na dasci.
Za mene Mali Viganj predstavlja mjesto druženja, zabave i dobre energije. Mjesto koje mi uzima jako mnogo energije, ali vraća deseterostruko. Mjesto za koje imam puno planova. Jedan od tih planova mi je dati sve od sebe da škola zadrži ugođaj koji sad ima i da privuče još više stranaca koji se bave jedrenjem. Lokacija škole zadovoljava sve potrebe i uvjete tako da mislim da ću uspjeti u ostvarenju tog cilja. Pored moje škole postoji i klub jedrenja na dasci koji postoji već mnogo godina i organizira jednu od najpopularnijih regata u Hrvatskoj. Otkad moja škola postoji, ujedinili smo snage pa se ta regata održava upravo na Malom Vignju, na što sam jako ponosna.
Polaznici moje škole su domaći ljudi, stranci, djeca, odrasli, žene i muškarci. Dakle svi, što me iznimno veseli. Prije su prednjačili muškarci i djeca, ali se ta situacija promijenila.
Najvažnije od svega, meni je cilj omogućiti da jedrenje i jedriličari budu svoji na svome kad dođu u moj mali raj. A i svi kojima se tamo sviđa iz bilo kojeg razloga.
Za kraj bi misicama poručila da uživaju u nadolazećem ljetu i da se, ako te moja priča zaintrigirala, okušaš u jedrenju na dasci u jednoj od škola diljem Hrvatske. Možda pronađeš strast za cijeli život.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.