Zaboravljena heroina: Priča o Eileen Gray, snažnoj sili koja je redefinirala svijet dizajna

• Eileen Gray bila je hrabra vizionarka koja je prkosila pravilima svog vremena, postavivši temelje modernizma i redefinirajući svijet dizajna
• Njezina kuća E-1027 postala je ne samo remek-djelo moderne arhitekture, već i simbol slobode i jednakosti
• Eileen Gray, iako tijekom života podcijenjena, danas je prepoznata kao pionirka čiji su rad i nepokolebljiva vizija zauvijek promijenili arhitekturu

U vrijeme kad su svi arhitekti forsirali oštre i ravne linije, jedna se žena samosvjesno i hrabro opirala trendovima. Eileen Gray radila je oble i nježne forme u eri kutova oštrih kao sječivo. Nekoliko godina prije Le Corbusiera dizajnirala je geometrijski oblikovane sjedalice. Premda nije bila arhitektica, projektirala je zgradu zbog koje su svi zinuli od čuda.

PR “Njena je kuća E-1027 remek-djelo arhitekture. Iako se nisam uvijek slagao s njenim stavovima, neosporno je bila ispred svog vremena”, kazao je Le Corbusier. Bila je jedna od rijetkih žena u dotad posve muškoj profesiji. Danas izaziva divljenje kao umjetnica, arhitektica, dizajnerica interijera i pokućstva, ali i kao feministica i hrabra žena koja se nije plašila slijediti svoju zvijezdu. Njen biograf Peter Adam opisao ju je kao neustrašivu inovatoricu, čija se vizija i hrabrost ogledaju u svakom njezinu djelu. Eileen Gray rođena je 1878. godine u Irskoj. Rođena u aristokratskoj obitelji kao Kathleen Eileen Moray Smith, odrasla je na raskošnom obiteljskom imanju. Imala je sretno djetinjstvo, koje je jedan njezin biograf opisao kao “dugo sunčano ljeto koje su ispunjavali dani provedeni s konjima uz rijeku i branje velikih grana rascvjetalog cvijeća za kuću”. Kao slikar pejzaža, otac je prepoznao kćerin talent i dao joj podršku. Upisala je Slade School of Fine Art u Londonu, gdje je stekla temelje u crtanju i slikanju. Ondje je radila s japanskim majstorom po imenu Sugawara, koji ju je podučavao lakiranju, ali hrabrio i u korištenju vlastitih osjećaja u dizajnu. Te lekcije Eileen Grey nikad neće zaboraviti. Školovanje je nastavila u Parizu, na École des Beaux-Arts, gdje se upoznala s mnoštvom umjetničkih pokreta. Počela je raditi kao dizajnerica, razvijajući namještaj koji će postati vrlo prepoznatljiv zbog funkcionalnosti i elegancije. Gray je sferu interesa ubrzo proširila na dizajn interijera, stvarajući radove koji su odražavali posvećenost funkcionalnosti i estetici. Pariški stan Juliette Lévy, jedan od njezinih ranih projekata, privukao je pozornost cijele tadašnje kulturne elite, u kojoj je bio i slavni književnik James Joyce. Upotrebljavajući luksuzne materijale poput bjelokosti i krzna, Gray je kombinirala elemente art décoa s modernističkim pristupom. Njezin jedinstveni namještaj, poput stolice Bibendum i kreveta Pirogue, već je tada nagovještavao avangardni stil koji će s vremenom obilježiti njezinu arhitekturu. Philippe Garner, ekspert za dizajn, kazao je, zadivljen, kako “Eileen Gray nije bila samo pionirka modernizma već i netko tko je dao dušu funkcionalizmu”. A onda je 1914. godine došao Prvi svjetski rat. Hrabra žena ostavila je svoje prebogate klijente i postala – vozačica hitne pomoći na ratištu! Četiri godine provela  je u ratu. Kad je sve bilo gotovo, nastavila je ondje gdje je stala. Povratak je bio težak.

PR “Tijekom 1920-ih 1 1930-ih-ih Eileen Gray nije mogla postići veći uspjeh”, piše njezina biografkinja Patricia O’Reilley.

“Pravi razlog je bio taj što je, kao neizmjerno slobodna žena, zapamtila savjete svoga japanskog učitelja i nije dopustila da slijedi tuđi plan. Dok su drugi dizajneri smatrali da su sobe prostorije s četiri zida i vratima, Eileen Gray uopće nije vidjela kakve to veze ima sa životom. Dizajnirala je mali jednosobni stan za prijatelja, spustila strop i osmislila velike paravane. Njezin prijatelj želio je da stan bude malo skrovište za njega. Umjesto toga, postao je pariški eksponat. A onda je uslijedila i njezina poznata kuća u Roquebruneu.

PR ”Eileen Gray do ove faze postala je bliska Le Corbusierova prijateljica. Veliki arhitekt uvijek je bio u blizini i hrabrio je; njezina kuća u Roquebruneu na jugu Francuske bila je takav uspjeh da su umjetnici i arhitekti dolazili iz cijelog svijeta da bi je vidjeli. A bila je to prva kuća koju je projektirala. Arhitekti su bili zapanjeni činjenicom daje netko mogao napraviti takav rad bez ikakvog obrazovanja u arhitekturi. Kuća je opisana kao “virtuozna demonstracija svih njezinih sposobnosti”. Rad na kući E-1027. započela je 1926. s Jeanom Badovicijem – rumunjskim arhitektom, kritičarem i svojim ljubavnikom. Kuća je smještena na Azurnoj obali u Roquebrune-Cap-Martinu. Zamišljena je kao sklonište od gradske užurbanosti. Bio je to važan eksperimentu modernističkoj arhitekturi. Njeno ime nosi šifru koja spaja inicijale njihovih imena: „E“ označava Eileen, dok brojevi „10“, „2“ i „7“ predstavljaju redni broj njihovih inicijala u abecedi.

“Arhitektura mora biti u službi čovjeka”, govorila je. Ova se filozofija ogleda u svakom aspektu kuće osmišljene tako da je naglasak na funkcionalnosti i skladu prostora. Podignuta na pilotima, ta se građevina vizualno uzdiže visoko iznad tla, dok prozori od poda do stropa stvaraju osjećaj povezanosti s prirodom. Otvoreni plani zamišljena organizacija prostora omogućuju prirodno osvjetljenje i ventilaciju, dok pažljivo dizajnirani namještaj – uključujući kultni stol E-1027 s podesivom visinom – spaja estetiku i praktičnost. Jean Badovici joj se divio i kao ženi i kao umjetnici:

PR “Eileen je umjetnica s nepogrešivim osjećajem za proporciju i sklad”, kazao je. “Ona uspijeva spojiti poeziju prostora s racionalnošću dizajna.” Njihova suradnja stvorila je kuću koja je nadmašila sva očekivanja, postavši jedno od najvažnijih djela urbanističkog modernizma. “Eileen Gray redefinirala je način na koji razmišljamo o prostoru i objektima. Njena elegancija i inovativnost i danas inspiriraju”, kazala je arhitektica Zaha Hadid. Ipak, uspjeh kuće nije prošao bez kontroverzija. Le Corbusier bio je fasciniran njezinim dizajnom, ali je 1938. godine bez njezina dopuštenja oslikao murale na zidovima kuće. Dodao joj je masu slikarija u stilu koji kombiniraju Picassa, Matissea i Braquea, vodećih zvijezda u slikarstvo toga doba. Gray je ovaj čin doživjela kao narušavanje svoje umjetničke vizije. Kritičar Joseph Rykwert kasnije je izjavio kako su “Le Corbusierovi murali narušili suptilnost koju je Gray unijela u taj prostor”. “To je bio”, zaključio je, “napad na njezin rad.” Ova epizoda bila je više od priče o arhitektima – ona je simbolizirala borbu za prepoznavanje žena u arhitekturi, koje su prečesto bile – a i danas su, iako mnogo manje – zasjenjene dominantnim muškim figurama. Nakon E-1027, Gray je nastavila raditi na projektima koji su odražavali njezinu posvećenost funkcionalnosti i estetici. Kuća Tempe à Pailla iznad Mentona predstavlja daljnji razvoj njezine arhitektonske filozofije, s naglaskom na logičnu organizaciju prostora i interakciju s prirodom. Unatoč izazovima i predrasudama s kojima se suočavala kao žena u pretežno muškoj profesiji, ostala je vjerna svojoj viziji. “Njezina arhitektura uvijek je bila izraz života”, istaknula je kritičarka Beatriz Colomina. E-1027 zbog toga danas nije samo arhitektonsko remek-djelo već i simbol borbe za ravnopravnost žena u arhitekturi.

PR “Eileen Gray bila je pionirka čije ideje i djela inspiriraju generacije”, kazala je Zaha Hadid. Ona nije promovirala samo inovacije u dizajnu, već i ideju jednakosti – njeni radovi nisu pravili razliku između spolova, već su nudili udobnost i funkcionalnost svima. Gray se, bez obzira na cijenu, odbijala prilagoditi patrijarhalnim normama i očekivanjima. Njena je karijera postala inspiracija i za mnoge žene koje su željele postići uspjeh u kreativnim profesijama. Pokazala je da žene mogu probiti stakleni plafon u umjetnosti i dizajnu. Njezin rad i životni put ukazuju na ključne vrijednosti koje su danas osnova feminističkog pokreta: ustrajnost, samopouzdanje, kreativnost i pravo žene na stvaranje i oblikovanje svijeta oko sebe. Svojim životom i radom poručila je ženama da imaju smjelosti tražiti svoj put, koji ipak nije bilo lako proći.

“Bila sam zadivljena njezinim diskretnim, ali katastrofalnim vezama s muškarcima i ženama: ljubavnom vezom s pjevačicom u noćnom klubu i prekidom veze s rumunjskim arhitektom Jeanom Badovicijem, ali i ogorčena na stanje E-1027, ljubavnog gnijezda koje je stvorila za Jeana Badovicija”, piše njezina biografkinja O’Reilly, pa nastavlja:

PR “Bila sam fascinirana njezinim elegantnim stilom života u Parizu, odbijanjem korištenja titule na koju je imala pravo; njezinim ormarom dizajnerske odjeće, ručno rađenim svilenim donjim rubljem, savršeno njegovanim noktima i oštro podšišanom kosom. Divila sam se njenoj hrabrosti i sposobnosti da se upusti u nove pothvate – vozila je kola hitne pomoći tijekom Prvog svjetskog rata; učila letjeti i putovala je svijetom. Unatoč njezinoj povučenosti i slabljenju vida, njeno zanimanje za svijet oko nje nikada nije jenjavalo.

”Eileen Gray preminula je 1976. godine, ali njezina ostavština živi kroz njezine radove. Vizija prostora koji služi ljudima i nadahnjuje ostaje trajna inspiracija za arhitekte i dizajnere. “Arhitektura je umjetnost koja treba služiti životu”, rekla je jednom. ”Eileen Gray bila je tiha, ali snažna sila u modernističkoj arhitekturi”, kazao je arhitekt Richard Rogers. Dizajner Andrée Putman tvrdi da su “njezini radovi remek-djela gdje se umjetnost, arhitektura i dizajn susreću u savršenoj harmoniji.”

Profimedia Foto-graf Cecil Beaton tvrdi da je Eileen Gray “unijela poeziju u arhitekturu i dizajn, stvarajući djela koja su istodobno moderna i izvanvremenska.

”Njezini radovi, poput glasovite stolice Bibendum i stola E-1027, postavili su nove standarde u dizajnu, kombinirajući funkcionalnost s estetikom. Zapravo su redefinirali pojam dizajna koji može biti istodobno praktičan i otmjen. Kuća E-1027 postala je simbol ove filozofije jer je predstavljala prostor u kojem žene mogu živjeti autonomno, funkcionalno i kreativno, oslobođene društvenih normi koje su ih obvezivale i pritiskale. Iako je tijekom života bila suočena s ozbiljnom marginalizacijom, osobito od muškaraca arhitekata, do kraja je ostala dosljedna svojoj viziji. U svojem dobu zanemarena, danas je priznata kao žena koja je dala ključni doprinos razvoju moderne arhitekture i dizajna, ali i ravnopravnosti spolova.

Profimedia

Ovaj članak, a i brojne druge pročitaj u tiskanom izdanju miss7 magazina koje te čeka na kioscima!