Nego, moram vam ispričati sinoćnju avanturu. Izašla sam sama van. Sjela sam u kafić i poželjela zapaliti šišu. Stol do mene sjeli su neki Meksikanci...
Maša je postala prava Ruskinja. Evo, već sam tu u ovoj ogromnoj zemlji više od dva tjedna, a već sam naučila hrpu ruskih riječi, najnormalnije se sporazumijevam sa svima, počela sam se čak i šminkati kao Ruskinje pa mi nerijetko prilaze navijači iz raznih zemalja i na lošem ruskom mi žele objasniti da sam prekrasna.
Bit ću potpuno iskrena i reći da je Rusija potpuno drukčija od one kakvom sam ju zamišljala. I kakvom je vjerojatno svi vi zamišljate. I to prije svega zbog zapadne propagande. Kao ono, Rusija je skoro kao Sjeverna Koreja, diktatura i policijski sat na ulicama. Zbog toga sada nakon dva tjedna potpuno uživam u svakom dijelu Rusije. U njezinoj ljepoti, znamenitostima, ljudima, raznolikostima... Možda je veći dio Rusije tradicionalan, možda su ruralni dijelovi, pogotovo istočne Rusije, zaostali, ali ovo što sam ja vidjela me je oduševilo.
Pogled na rostovski Kremljin me fascinirao. Rostov sam mi nije baš lijep, ali dio je ruskog Zlatnog kruga što se vidi
Sankt Petersburg je jedan od najljepših gradova u kojima sam bila, a proputovala sam mnogo. Moskva je grandiozna. Nižnji Novgorod, za koji nikad ne bih ni čula da se tamo ne igraju utakmice, je apsolutno prekrasan. Evo, jučer sam stigla u Rostov na Doni i to je vjerojatno prvi grad u kojem sam bila u Rusiji da me nije impresionirao ljepotom.
Malo kulture: rostovski Kremljin na jezeru Nero izgrađen je u 17. stoljeću, a danas je pod zaštitom UNESCO-a
A ima više od milijun stanovnika. A opet, dočekalo me sparno i vlažno ljeto. Težak i vruć zrak, poput onoga u tropskim krajevima, ali meni nekako omiljen.Ljudi na jugu Rusije su opušteniji, temperamentnij, a kažu za Rostov da u njemu žive najraznovrsnije i najljepše žene u Rusiji. I to zbog činjenice da u gradu živi čak 106 nacionalnosti. Wow! I onda kažite da Rusija nije multietnički tolerantna.
Na ulicama se ovdje svašta može kupiti, suvenir je i sat s Putinom. Hvala, ali ne, pomislila sam
E sad, da se probamo vratiti nogometu. Reprezentacija je stigla u Rostov, sutra igramo protiv Islanda. Nebitna utakmica, ali pošto sam imala već sređen aranžman, došla sam direktno iz Nižnjija. Vrućina i sparina sigurno je ošamutila i naše nogometaše, kažu da će sutra na dan utakmice biti čak i do 40 stupnjeva. Bit će pakleno. Ali vjerujem da će biti još gore Islanđanima, koji sigurno teže podnose visoke temperature.
Ovi islandski navijači stigli su u Ladi Nivi - prigodno, dobro su to smislili. Čini mi se da će ovu sparinu podnijeti teže od mene
Hotel u kojem spavaju naši je zatvoren sa svih strana. Prilazi njemu su zablokirani, policija je na svakom koraku, ali uvijek se skupi ljudi koji čekaju hoće li vidjeti nekog od svjetskih zvijezda poput Modrića i Rakitića. Naših navijača nisam vidjela previše, tek tu i tamo.
Hotel u kojem spavaju naši je zatvoren sa svih strana, ali uvijek ima ljudi koji čekaju hoće li vidjeti zvijezde poput Modrića i Rakitića
Nego, moram vam ispričati sinoćnju avanturu. Izašla sam sama van. Našla sam jednu ulicu prepunu kafića. Sjela sam, naručila Martini bianco i poželjela zapaliti šišu. Onu tradicionalnu šišu koja se u Rusiji može naći na svakom koraku. Izabrala sam aromu jagode i doista uživala sama sa sobom. Ali kako je u tijeku Svjetsko prvenstvo, navijači izlaze iz svake rupe. Tako su stol do mene sjeli neki Meksikanci koji su prije nekoliko dan imali ovdje utakmicu.
Sjela sam, naručila Martini i poželjela zapaliti tradicionalnu šišu, koja se može naći na svakom koraku. Izabrala sam aromu jagode
Nisu mi se obraćali u početku ali pošto su mislili da sam Ruskinja i da vjerojatno ne razumijem jezik, samo su me odmjeravali. I u jednom trenutku jedan se ohrabrio i pitao me pričam li engleski. Nakon što sam se predstavila, oni su se oduševili i pozvali me da se pirdružim. Uglavnom, runde su stizale, mi smo se super zabavljali, a onda smo došli na onaj famozni trenutak kad se otkrivaju karte i kad netko od njih mora preuzeti inicijativu i pokušati nešto napraviti.
Meksikanci su prije nekoliko dana ovdje imali utakmicu, a navijači su još bili pod dojmom kad sam stigla u Rostov
Na moju sreću, inicijativu je preuzeo zgodni crni Alcides i pozvao me unutra na karaoke. Kao, u baru se puštaju karoke pa možemo pjevati. Bio je to samo izgovor da odemo nas dvoje sami otpjevati neku pjesmu, ali nismo daleko dogurali. Sjeli smo unutra u separe, on se odmah primaknuo uz mene, a ja sam mu ipak dopustila da me primi za ruku i zagrli. Polako me je mazio po ruci, a nakon što sam mu pogledom dala do znanja da može, Alcides me je poljubio. Bio je to moj prvi poljubac u Rusiji. I neću vam prepričavati što se dalje dogodilo, ali recimo samo da je Meksiko zabio prekrasan pogodak u 90. minuti za pobjedu.
Bit ću diskretna, recimo da je Meksiko zabio gol, ali ja sam se veselila baš poput prave navijačice
Jutros sam se jedva probudila, imala sam dogovorenu jutarnju kavu s jednom hrvatskom ekipom koju sam upoznala u Kalinjingradu. Australci, ako se sjećate. Evo kad završim još par redaka, sklopit ću oči na nekoliko sati, sigurna sam da će večeras biti dosta više hrvatskih navijača pa možda opet bude zabavno u Rostovu. Ovaj put bez meksičkog potpisa. Alcides je otišao u Jekaterinburg...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.