Brođanka Ines ispričala je za miss7 kako se udala za Amerikanca, je li se uspjela prilagoditi na američki način života i što joj najviše nedostaje iz Hrvatske
"Na zadnjoj godini studija odlučila sam putem programa 'Work and Travel' iskoristiti priliku za odlazak u Ameriku i tako sam se krajem svibnja 2014. našla u Marylandu. Ondje sam se zaposlila u velikom hotelskom lancu Hyatt i već u prvom tjednu upoznala kolegu koji će ubrzo nakon toga postati i moj suprug. On voli reći da je to bila ljubav na prvi pogled i apsolutno se slažem s njim. Naime, već nakon prve večeri koju smo proveli u dugom razgovoru znala sam da je poseban (ali nisam znala da će mi upravo ta misao u potpunosti preusmjeriti život). Tako sam se već nakon dva mjeseca našla u situaciji da na njegovo pitanje odgovorim s velikim DA i bez imalo dvojbe pristanem biti njegova supruga. Bilo je to ono što oboje silno želimo iako u tom trenutku uopće nismo razmišljali o tome kako ćemo to ostvariti.
Nakon zaruka proveli smo dva mjeseca u Lijepoj našoj u kojoj se on još jednom zaljubio - ovoga puta u našu kulturu, hranu, ljude i običaje. Međutim, tada nažalost (ili na sreću) nije postojala opcija da ostanemo u Hrvatskoj pa sam se ja preselila u njegov rodni grad Maryland u kojemu živimo i danas. Ono što je zanimljivo i što svima kroz smijeh prepričavamo je da sam svojim prijateljima u Bostonu nekoliko godina prije toga rekla da ne dolazi u obzir da ikada dođem živjeti u Ameriku. A roditeljima sam te iste godine rekla da se ne planiram skoro udati. Da, da - nikad ne reci nikad!
Naše prvo vjenčanje, ono američko, bilo je skromno. Tek nekoliko prijatelja i njegova obitelj. A onda smo, dvije godine kasnije, imali tradicionalno slavonsko vjenčanje u Hrvatskoj na kojemu je bila prisutna moja obitelj i puno prijatelja iz svih krajeva svijeta. Zbog toga često kroz šalu govorimo da malo tko ima čast vjenčati se za istu osobu dva puta. We did it!
Kad je u pitanju postupak za dobivanje američkog državljanstva, moram priznati da to definitivno nije jednostavan proces. Čitaj: puno vremena, puno dokaza i jako puno novaca. Nakon što smo ispunili cijeli bunt papira, morali smo proći i intervju u kojemu smo morali dokazati da se uistinu volimo. Tada sam dobila dozvolu za rad pa zelenu kartu (koju sam već dva puta morala obnoviti) i u konačnici trebam dobiti i državljanstvo koje se može dobiti tek nakon pet godina života u Americi.
Američki život u puno je pogleda drugačiji od onog hrvatskog. Osobno sam imala velika očekivanja i proživjela nekolicinu 'filmskih' trenutaka. Primjerice, New York za vrijeme božićnih praznika kada grad toliko bliješti da u pola noći misliš da je podne, kao i one tipične 'Sam u kući' scene. Ili proslave na kojima sam upoznala brojne glazbenike i neke poznate ličnosti. Amerika zaista nudi nove prilike, puno toga je moguće ostvariti i prilično je jednostavnije nego u Hrvatskoj. Ali nije sve tako bajno. Veliki broj ljudi ovdje radi i po nekoliko poslova pa često nemaju vremena za život. Pokušala sam nekim Amerikancima objasniti što znači 'fjaka', ali mislim da će im to u svakom pogledu ostati nerazumljivo. Kava 'to go', 'drive thru' ručak, 'drive thru' sladoled, žurim na treći sastanak danas... Pa brojni sati provedeni u automobilu, na telefonu, na laptopu... I ljudi ovdje ne hodaju! Mjesecima su me čudno gledali i pitali se: 'Tko je ova i zašto toliko hoda?'. Tu se onda javlja nostalgija za mojom domovinom, ispijanje kave s frendovima i buljenje u prazno.
No, ono što me posebno oduševljava u ovom dalekom svijetu je to što su Amerikanci nevjerojatno ljubazni i strašno pozitivni. Objašnjavam si to tako da su prezauzeti poslom pa nemaju vremena za svakodnevno kukanje susjedima o tome kako život nije savršen. Ovdje će svatko pomoći koliko može, stranci me nerijetko pozdravljaju s 'Dobar dan!' i pritom nisu napadni i do sada nisam čula nikakve negativne komentare. To je ono što mi baš nikako ne nedostaje iz Hrvatske!"
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.