Prošlog je mjeseca, našu novinarku Anamariu, Mastercard iznenadio VIP putovanjem na 71. Filmski festival u Cannesu, a mi smo jedva dočekali da nam iz prve ruke potvrdi je li tako lako i jednostavno biti zvijezdom crvenog tepiha!
Prva asocijacija na Azurnu obalu oduvijek mi je bio Cannes. A prva asocijacija na Cannes - onaj savršeni crveni tepih na ulazu u Palais... Sjećam se kad sam kao klinka gledala reportaže iz Cannesa i mislila si "kako se ove ljepotice na crvenom tepihu sigurno osjećaju kao prave princeze u svojim raskošnim toaletama, dok se zavodljivo kreću u smjeru fotografa koji neumorno izvikuju njihova imena i škljocaju fotoaparatima sto puta u minuti - ja to nikad ne bih mogla!".
Nekoliko godina kasnije, gledala sam Ivanu Nanut koja u Cannesu nakon Naomi Campbell intervjuira Jane Fondu i pomislila "kako ovi novinari fakat žive život" i odjednom pronašla motivaciju za kolokvij iz Uvoda u novinarstvo. Prošle je godine "domaćica" festivala bila Monica Bellucci, a svatko tko me imalo zna potvrdit će da je ona moj vječni girl crush i jedina žena na svijetu koja mi je od glave-do-pete SAVRŠENA. Samim time, totalno je suludo da sam još prošle godine gledala izvještaje i fotke iz Cannesa i napravila mentalnu zabilješku "kako je festival u Cannesu, uz američke Oscare, jedini filmski događaj o kojem sanjam", a 365 dana kasnije - pogodi tko vadi putovnicu za Francusku?! Poanta ovog iscrpnog uvoda? Snovi su neprocjenjivi, a za sve ostalo tu je Mastercard...
Hello Cannes!
Put iz snova
Kad mi je početkom svibnja, moja urednica Vedrana najavila da pripremim putovnicu za Cannes jer nas je Mastercard, kao partner festivala, ove godine odabrao kao jedine predstavnike hrvatskih medija koje vodi na ekskluzivan, neprocjenjiv, VIP experience na filmski festival - iskreno, nisam pojma imala što to znači! Kao, genijalno, obožavam putovanja, ali što ćemo zapravo tamo raditi? Mastercard je odlučio da trebamo iz prve ruke saznati, vidjeti i upiti kako je to biti zvijezdom Filmskog festivala u Cannesu. Let avionom, privatni vozač, soba u prvoklasnom hotelu doslovno(!) preko puta Palaisa, večere u luksuznim restoranima, šminka, frizura, toaleta, PhotoSession, crveni tepih,... Realno, još je samo falilo da mi daju ulogu u nekom filmu - jer ostalo je sve bilo na razini pravih pravcatih zvijezda!
Kad si VIP, onda si VIP
Kako do Cannesa ne postoji direktan let, odnosno nemaju aerodrom, letjeli smo do Nice u kojoj nas je dočekala pratnja, limuzina i privatni vozač. Polusatna vožnja do Cannesa u autu u kojem te sjedalo masira, a vrlo vjerojatno i čita misli bila je već dovoljan znak sam po sebi da će ovaj događaj biti i puno više od onoga što sam zamišljala. Cannes je tipični gradić na Azurnoj obali, lijep iz svakog ugla, svake ulice, svakog doba dana, svakog Gucci, Fendi, Prada izloga... Mogu ga usporediti primjerice s našom Opatijom. Ali na steroidima.
U Cannesu je sve fancy!
Naš je hotel bio smješten tik do Palaisa de Festivals - takoreći simbola Cannesa, gdje se već 71. godinu za redom odvija najveći filmski festival u svijetu. Smješten na glavnoj Canneskoj ulici, poznatoj La Croisette (srećom pa ne možeš čuti moj porazno loš francuski naglasak), smjestio se i Hotel Barrière Le Majestic, hotel s pet zvjezdica koji je blago rečeno najluksuznije hotelsko zdanje kojem sam se ikad približila.
Ako Francuzi nešto dobro rade, onda je to - hrana!
Po dolasku u hotel, dočekala nas je cijela svita koja nam je detaljno objasnila cijeli plan i program za filmski festival, prema tome odmah ću reći kako zvijezde i nemaju tako puno slobodnog vremena za izležavanje uz bazen kao što sam mislila... Tu su fittinzi za haljinu, fotkanje na više lokacija, sastanci s frizerima, vizažistima i naravno - večera za koju se ponovno treba tip-top srediti! Jer ruku na srce, niti jedna slavna cura ne želi da ju paparazzi ulove nespremnu...
Crveni tepih iz prve ruke, ovaj, noge...
Dan koji smo se spremali za crveni tepih bio je ludnica od jutra do večeri. U principu, zvijezde očito cijeli dan prate raspored jer upravo je tako izgledao moj dan. Od buđenja i doručka, prvog fittinga za haljinu, odlaska na frizeru, pa na ručak, pa makeup, pa treba pokupiti haljinu, pa prvi PhotoSession... Tijekom boravka u hotelu i trčanja s jedne lokacije na drugu, naletjela sam na brojna poznata lica iz svjetske filmske industrije. Jako je smiješno kada na terasi hotela totalno neočekivano naletiš na Vanessu Paradis koja onako totalno francuski, ležerno ispija čašu šampanjca i pali jednu cigaretu za drugom. Nakon što su me paralelno "sredile" vizažistica i frizerka - obukla sam svoju dizajnersku toaletu (ne brini, Mastercard se pobrinuo da ipak ne izađem na crveni tepih u Zari!) i shvatila da sam spremna za crveni tepih. Iako se Palais nalazi doslovno preko puta našeg hotela, kao svaka prava zvijezda ipak sam na crveni tepih stigla u automobilu, pardon - limuzini! Prije samog odlaska, dobili smo detaljne upute i "pravila ponašanja" na festivalu, od kojih mi je možda i najveći šok bila činjenica da je na crvenom tepihu strogo zabranjeno korištenje mobitela. Da, zaboravi na selfie sa stepenica Palaisa...
Jedno od najčešćih pitanja koje su mi moje kolegice i prijateljice postavljale bilo je: "Pa kako ta velebna dvorana izgleda iznutra?!"; ok, lažem najčešće je bilo "I?! Jesi vidjela Cate?!". Kao prvo, da vidjela sam Cate Blanchett ("domaćicu" ovogodišnjeg festivala), taman je stigla na crveni tepih iza nas - i da, izgleda čarobno, fantastično, elegantno, savršeno, nikad bolje. Kao drugo, Palais de Festivals je veličanstven i potpuno mi je jasno zašto se toliko zvijezda iz godine u godinu vraća u Cannes.
Take me back!
Možda i nerado priznajem, ali zvjezdani tretman koji sam dobila u Cannesu svakako je nešto na što bi se jako lako mogla naviknuti. Kad te svake minute u danu maze i paze, kad se osjećaš glamurozno na svakom koraku, kad je sve oko tebe tako čarobno i magično, a još je u zraku i ta neopisiva festivalska energija. Zapravo, stvarno se i osjećaš kao da si dio filmskog seta! A kako svemu lijepom jednom dođe kraj, tako sam se i ja odjednom zamišljeno našla u vožnji prema aerodromu, dok na radiju svira francuska šansona od koje ne razumijem ni riječi i razmišljam o tome kako Mastercard stvarno ima najbolji slogan na svijetu, jer ipak su "neke stvari u životu neprocjenjive"...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.