Dok, nažalost, i dalje živimo u dobu gdje ako si previše tetoviran znači da si vjerojatno propalica, pronašli smo djevojku koja ponosno nosi svoje "boje" i razbija baš sve nametnute stereotipe. Ona je Mia Kuleš (27), vlasnica je pole dance studija, uspješna plesačica i povremeni model - upoznaj je!
"Vlasnica sam jednog maaalog pole dance studija na zagrebačkoj Trešnjevci, Pole Heightsa koji je moj drugi dom, moje sretno mjesto i ljubav mog života. Veliki sam zaljubljenik u ples i sport, body mod i imam sreću reći kako živim život po mojoj kreaciji i dijelim ga i s više nego fenomenalnim ljudima!
Moja ljubav prema ukrašavanju tijela kroz tetovaže i modifikacije započela je s mojim ulaskom u pubertet i naravno izborom glazbe koju sam u tom periodu slušala te koja me povezivala s ljudima koji nisu imali predrasude utemeljene na nečijem izgledu. Svi se nekako tražimo kroz te kritične godine, tražimo sebe kroz ljude i vrijednosti koje dijelimo s njima. Bitno je bilo osjećati se prihvaćeno i ne osuđivano zbog boje kose ili piercinga više. Samoj mi je bilo jako teško uklopiti se kroz srednju školu, jer budimo realni, kao i svi, bila sam okružena ljudima različitih interesa i vrijednosti i više nego često sam se osjećala neprihvaćeno, osuđivano i isprovocirano samo zato što sam izgledala drugačije. I ne samo od strane onih s kojima sam dijelila klupe već i samih profesora. Kroz upis na Grafički fakultet i sve poslove koje sam nakon odustajanja od fakulteta radila, bila sam okružena ljudima sličnima meni te se taj osjećaj neprihvaćenosti izgubio makar je najčešći komentar na moju želju za poslom bio "Tko će te takvu zaposliti?" a moj odgovor je uvijek bio isti: "Onaj koji će imati problem s mojim izgledom, a ne cijeniti mene kao osobu i moj rad i bolje da mi nije šef." Tetovaže ne umanjuju tvoju vrijednost kao što te ni ne čine lošijom osobom.
Svoju prvu tetovažu napravila sam na svoj osamnaesti rođendan, apstraktno notno crtovlje s violinskim ključem preko ramena na prsa, ispoštovala sam želje svojih roditelja iako su mi više puta naglasili kako pod njihovim krovom treba postojati red i nisu bili preveliki fanovi body moda, ali sreća je u bila u njihovoj liberalnosti, otvorenosti prema novome i želji da moj brat i ja budemo sretni ljudi. Sve je to padalo u drugi plan, ako smo radili na sebi, svom obrazovanju i gradili sebe i svoj život. Ono kako izgledaš bitno je tebi samome kako bi se osjećao dobro u vlastitoj koži, kakvi god ukusu drugih ljudi bili. Je li bilo neugodnih komentara? Naravno da je. Od ružnih pogleda i komentiranja u mojoj blizini do toga da su mi ljudi znali spominjati roditelje i njihov odgoj do klasičnog "Fuj! Odvratno!" komentara. Jednom mi je jedan "gospodin" rekao u lice kako se vidi da sam bila zlostavljana i da nisam voljena doma. Itekako je bio u krivu, jer je bilo upravo suprotno. Živimo u sredini gdje je onda sve to bilo protumačeno na pogrešan način i tetovaže su se povezivale s kriminalom i buntovništvom, i dan danas zna biti neugodnih pogleda premda je veliki postotak ljudi istetovirano, bio to detalj na gležnju ili prekrivena ruka pa je time daleko prihvaćenije ukrašavanje tijela kroz tetoviranje.
Čovjek postane imun na sve to, ako prestane ružne riječi uzimati k srcu, a i nikada nisam poželjela mijenjati sebe samo zato što nekome nisam ugodna oku. Najdraži komad mi je definitivno cover up lijeve podlaktice koju mi je osmislio i odradio moj drag i apsolutno genijalan prijatelj Mario, ujedno i vlasnik Tattoo i piercing studija Memories koji vodi sa svojom dugogodišnjom djevojkom Ivanom koja je isto tako moja jako draga prijateljica koja je zadužena za ukrašavanje mene kroz piercinge i nakit koji nosim. Onda prsa na kojima je hibrid mačke s krakovima hobotnice okružena ružama za koju je zadužen Filip koji je baš nedavno otvorio i svoj studio Imaginarium u Minhenu i tamo gradi karijeru i živi život kakav je oduvijek htio! I naravno tetovaža mog psa Jaffe koju je u neotraditional stilu izvela genijalna Darja iz Memoriesa! Danas mogu iskreno reći kako sam zadovoljna tetovažama koje nosim i svaka ima priču za sebe, čak i one kojima sam prekrivala one kojima nisam bila zadovoljna. Oduvijek sam voljela upoznavati nove i mlade artiste te često bila i ona na kojoj su se učili i nije mi žao 🙂
Moje pole dance putovanje, koje mi je ujedno promijenilo i život, započelo je početkom 2012. godine kada sam prvi put, potpuno nenadano naišla na video Jenyne Butterfly. Ta potpuna snaga, neopisiva kontrola i mekoća prijelaza oduzela mi je dah te sam nedugo nakon toga upisala svoj prvi mjesec pole dancea. Kako su mi dijagnosticirali skoliozu u ranom pubertetu, što mi je naveliko škodilo zdravlju i otežavalo kroz bol svakodnevni život, prošla sam gotovo dvije godine nošenje kalupiranog steznika do 18 sati dnevno, pole dance je bio idealna kombinacija plesa u kojem sam uživala od djetinjstva i sporta. Tražila sam rekreaciju koja će me dovoljno zainteresirati i zadržati prvenstveno radi zdravlja tijela i onda uma, ali da ću ju pretvoriti u svoj život i ono što me čini istinski sretnom, nisam očekivala.
Početkom 2013. od bivših sam kolega iz Tattoo studia Zagreb, tada sam radila u dućanu u sklopu studija, na poklon dobila tako i svoju prvu šipku te se okrenula sebi u svoja četiri zida i postala samouka. Onda mi je bila dovoljna garaža koju sam pretvorila u svoj kutak i u kojoj je moja ljubav prema ovom genijalnom sportu samo rasla. Krajem 2013. pojavila sam se u kategoriji New Star (kategorija namijenjena za mlade sportaše plesače željne iskustva na bini) na 3. Natjecanje u Sportu i Plesu na Šipci i osvojila broncu te mi se s time ostvario i san instruktorskog posla u Mighty 'M' Stationu gdje sam vodila sve do 2016. godine kada sam ostvarila svoj najveći san te otvorila vlastiti klub Pole Heights! Kao trener i mentor, uz svakodnevni život instruktora, pripremala sam natjecatelje za Pole Theatre i International Pole Show Art Championship! Također sam imala veliku sreću što sam imala prilike učiti od najboljih i meni velikih uzora kao što su Marion Crampe, Natasha Wang, Sergia Louise Anderson, Marlo Fisken, Maddie Sparkle, Michelle Shimmy, Alex Shukin, Magnus Labbe i mnogih drugih.
Zbog svoje mane control freaka koju gledam kao svoju pozitivnu crtu danas, postigla sam puno toga i iz dana u dan sve sam ponosnija time što sam stvorila. Sretno mjesto mnogih djevojaka gdje od svakidašnjih problema dva/ tri/ četiri puta tjedno pobjegnu i uživaju u sebi i drugima, u sportu koji je toliko širok mogućnostima da svaka može naći sebe i stil koji žele njegovati, ondje gdje mogu biti svoje, prirodne i sretne. I ništa od toga ne bi bilo moguće da nisam imala suport kakav svatko sanja, od strane svojih divnih roditelja, prijatelja i moje kolegice Ive - Ive Koštić koja je i dvije godine kasnije moja stijena, koja nikada nije prestala vjerovati u mene i posao koji volim raditi više od ičega! Također sam imala veliku sreću što mi se na treninzima prije tri godine pridružila moja Mia Špoljarić, čiji rast pratim od prvih trenutaka njenih susreta sa šipkom i koja me svojom energijom, dobrotom, fluidnošću i mekoćom na šipci osvojila. Danas je dio mog Pole Heights tima te vodi Poleography radionice. Ponosna sam do neba. Ma i više!
Kakav god mi dan započeo, kad kročim u studio i započnem trening, moje žene (polaznice) su moja sreća i ono što mi svaki dan čini boljim. One MENE čine boljom. Od kada sam u pole danceu i ovom poslu drugačije gledam na ljude, posao, sreću i ono apsolutno zadovoljstvo koje svi lovimo iz dana u dan. Osmijeh i komentar zadovoljne polaznice je ono zbog čega mi srce zatitra i što me ispunjuje. Samo dok stojim nasred te male dvorane i gledam sve te divne žene koje iskreno uživaju u letu. Pole dance je više od sporta, on je emocija i snaga u jednom, vidjeti nekoga tko nema nikakvu pozadinu u sportu i plesu, a ono probudi u njoj nešto što ni ona sama nije znala da ima je jednostavno čarobno. Zato uvijek kažem isto, dođi i probaj, ili ćeš se zaljubiti preko ušiju ili nećeš, ali najbitnije je u tom procesu zaljubiti se u sebe i svoje tijelo, kako god ono izgledalo, jer ono može uz pravo vodstvo - ČUDA! Veliki sam zaljubljenik u rotirajuću šipku, bendy elemente i interesantne i meke tranzicije u plesu, jer je meni letjeti jednako disati!
Mislim da sam i svojim izgledom privukla mnoge djevojke, jer sam im se činila "zanimljivom" i razbila time predrasude o tetovažama i općenito ljudima koji uživaju u body modu, jer sam znala čuti da djelujem hladno ili čak grubo i da iznenadim ljude svojim pristupom i ponašanjem. Mislim da je danas općenito rijetkost moći i imati snage pokazati slabost, ranjivost zapravo, jer ljudi najčešće to krivo protumače ili to iskoriste protiv tebe, jer u takvom svijetu živimo, ali trudim se vidjeti samo one koji će to znati cijeniti i prvenstveno razumjeti. Isto tako je i sa sportom kojim se bavim, možda sam se zato i toliko dobro pronašla u njemu (smijeh)! Normalno je da se ples na šipci povezuje sa striptizom, ali današnji "Pole Dance" mnogo je više od toga. On ujedinjuje elemente gimnastike i akrobatike i onog što ga čini posebnim, plesom. Pole dance je više od sporta, on je mnogima art form. Nastao je kombinacijom kineske šipke i striptiza i zato je danas toliko veliki interes za njime, jer nudi za svakoga ponešto! Ako djevojka želi biti senzualna, ili čak provokativna, na to ima svako pravo, ako želi ukombinirati u sve to možda balet kojim se bavila prije, na to ima svako pravo, ako želi biti jednostavno najjača, na to ima svako pravo. Ovdje predrasude nestaju, barem u naša četiri zida i ono vrijedi dijelili mi dvorani s muškarcima ili ženama, jer svi su i više nego dobrodošli!
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.