Život 1000 prikaza 16. travnja 2018.

Što ti misliš, je li dječici mjesto na društvenim mrežama?

Instagram Chrissy Teigen.

Pričam neki dan s prijateljicom koja je postala majka prije 6  mjeseci, i kažem joj – daj mi pošalji slike djeteta, da ga vidim. Moja prijateljica ima profile i na Facebooku i na Instagramu, njezin partner također, ali djeteta nigdje. Kakvo osvježenje – moram priznati…

Da, pravo je osvježenje zamoliti nekoga da ti pošalje sliku djeteta, a ne stisnuti unfollow jer ne možeš više gledati savršeno obrađene fotografije malenih stopala s 10 pomno promišljenih hashtagova - koji ne odaju preopterećenost, ali otkrivaju želju za ipak još malo lajkova. Svi smo mi od krvi i mesa, a roditi dijete je uspjeh kakvog do tog trena nisi ostvario. Što fizički, što psihički. Bome jest. Dojenje, hranjenje, mijenjanje pelena, prvi smajl – to su oni super uspjesi, kada mlada mama može povesti bitku i pobijediti i Trumpa i Putina zajedno. Pa kako ne podijeliti sliku svojeg epicentra, dok mirno spava i smijulji se, ili dok pokušava hodati, ili kada ih obučemo u najnoviju kolekciju nekog mega-skupog, skandinavskog brenda… kako?

 

mood

A post shared by Kim Kardashian West (@kimkardashian) on

Ne možemo se samo mi diviti svojoj djeci koja su tako savršena. Još ako su roditelji lijepi i savršeno obrađeni, ljubav frca na sve strane.  A gdje su oni uspjesi o kojima tek ne pričaju ni sa kim - kada bebač prvi put, hm, ispadne/padne/otkotura se s kreveta jer ne znaš da se može koturati, kada bebač popije asfalt jer juri kao manijak, kada bebač upadne u bazen jer si se okrenuo po kremu za sunčanje… to su stvari zbog kojih jedna mama može lako svoje zabljucane pidžame zamijeniti plavo-crvenim trikoom, na kojem piše veliko S. No te uspjehe ne vidimo, a i razumljivo je da ih ne vidimo. Zamisli da stavim sliku klinca koji je friško deknuo na glavu. Krv curi, a ispod slike piše #shithappens #ordinarylife? Ali da. To je realna slika svijeta, i svijet ne čine samo one slike koje su prošle minimalno 4 para očiju, 4 para ruku, par filter servisa i photoshop za kraj.  

 

 

No kada je sve pošlo kvragu u nekim slučajevima? Pobogu zašto moramo biti svjedoci tonama umjetno stvorenih priča, slika i već spomenutih hashtagova na kojima su glavni akteri – malena dječica i njihovi savršeni roditelji? Koju sliku želimo poslati prema van kada stisnemo share? Nisam ja med i mlijeko. Imala sam faze. No, dobro je valjda što su moji početni uspjesi kada je dijete preživjelo dan sa mnom bili prije samog Facebooka i debelo prije Instagrama pa nisam imala šansu za online pljesak u komentarima za kojim bih mogla postati ovisna. A poslije sam zatvorila profile, jer je privatnost postala ili će tek postati Sveti Gral.
Naišla sam na super istraživanje dr.Sarah Schoppe-Sullivan koja se pozabavila poveznicom između društvenih mreža, onoga što od njih dobivamo (malo) i kako utječu na odgoj djeteta.

 

 

Potajno i potiho uspoređivanje naših života s onim drugima, koje vidimo na društvenim mrežama, poznato je da razvija osjećaj depresije. No kada su majke u pitanju, one uz depresiju, kaže dr. Sullivan, razvijaju i dodatni nivo roditeljskog stresa. Ironija svega je da dok traže savršenstvo odgoja vlastitog djeteta, služeći se pritom na podsvjesnom nivou društvenim mrežama kao referentnom točkom, događa se to da odgoj kojeg prakticiraju nije na nivou kojeg žele, očekuju i u konačnici vide dok skrolaju preko slika. Dok brinu o tome što drugi misle o njihovom djetetu (dok na namještenoj slici bere cvjetiće ili samo sisa svoj palac), majkama čitava priča utječe na samopouzdanje i u samom roditeljstvu uživaju manje s malo više stresa nego prije. 
Sada će jasno svatko reći da uživa u roditeljstvu, i da onak' ne moraš gledati fotke djece ako nećeš, i da je to bullshit i da je sve to fake news i da je zato Hrvatska tu gdje jest… ali ne baš. 

 | Autor:
Fascinirana sam također situacijom u kojoj malo tko razmišlja o crnoj strani interneta - ili pedofilima. Znate li da je procijenjeno da su oko 10 posto čovječanstva – pedofili? Velik je to postotak da baš niti na jednog ne naletite uživo, a kamoli na internetu. Za potrebe jednog prosječnog pedofila u Hrvatskoj, dovoljno je da zna tipkati na mobitel, iako se zna da su upravo pedofili iznadprosječno inteligentni. Dovoljno je upisati #2yearsold u pretragu. I pred njima se nalazi čitava paleta tipova dječice. Jedan brzi screenshot i vaša nevina beba upravo se nalazi u mobitelu pedofila za kojeg nećemo pretpostaviti što će raditi s tom slikom. Nadajmo se da neće pogledati sve vaše slike koje objavljujete pod otvorenim profilima jer tako bi možda mogao pogledati i gdje se krećete, gdje živite, ili ne znam, probati otkriti lokaciju preko slike?
Mame. Keep it cool. I pogledajte koji dokumentarac ili pročitajte koje istraživanje na tu temu, prije nego svoje mezimce podijelite s nama ostalima. Ionako svi stišću lajkove strateški, ionako to ništa ne vrijedi, i ionako su ti životi lažni – to svi znaju i sami. Zašto svemu tome izlagati jedno maleno dijete? 

Komentari 0