Pronaći Ok stan za Ok stanarinu u Zagrebu je, ali i u mnogim drugim našim gradovima, posljednjih godina gotovo pa nemoguća misija. A kad i pomisliš da si nešto pristojno pronašao, često se pokaže da su gazde hm...prilično čudni likovi
Ako si u posljednje vrijeme pokušavala unajmiti stan, onda znaš da to nije nimalo lako. Cijene stanova su posljednjih godina jako skočile što stvara probleme svakome tko je u potrazi, pa nerijetko ljudi pristaju na lošije stanove čija im je cijena prihvatljivija. Uz stanove ponekad dolaze i stanodavci koji na svaki način pokušavaju zagorčati život svojim podstanarima, a takve su i priče ljudi iz nekih dijelova Hrvatske koji su nam odlučili ispričati svoja iskustva, anonimno, iz razumljivog straha. Ok, znamo da i podstanara ima svakakvih, ali ova tema ipak je posvećena 'gazdama'.
"Doslovno mi je kopala po rublju"
''Živjela sam u kućici u dvorištu zgrade gdje je živjela stanodavka. Njen balkon je gledao na moju terasu. Starija žena, dane je provodila zaustavljajući mene i svakoga tko bi došao i ispitivala bi sve. Rolete sam držala spuštene, na balkon izlazila vrlo rijetko i nekako se to dalo izdržati. Cijela stvar je izmakla kontroli kada me jednog dana nazvala i rekla: "Bok! Čuj, ja sam malo kopala po tvojem vešu, kak' to da ga imaš tak puno? Meni je to sumnjivo, si sigurna da je to sve tvoje?". Moram li uopće reći da sam istog dana kupila oglasnik i rekla da se selim čim prođe otkazni rok?''- priča nam 26-godišnjakinja iz Zagreba.
"Poplava za poplavom"
''Prošle godine smo cimerica i ja pronašle stan na Trešnjevci, na osmom katu od ukupno 16, cijena je bila zadovoljavajuća, a i stan je izgledao relativno pristojno. Sve se činilo OK. Razmišljam o kupnji vlastitog stana pa sam gazdaricu pitala ima li namjeru prodavati stan na što je ona rekla da o tome nije razmišljala i da možemo o tome porazgovarati. Cimerica i ja smo potpisale ugovor na godinu dana i uselile. Prvo pranje rublja rezultiralo je poplavom stana jer stroj za pranje rublja nije radio, a mi nismo bile upozorene. Nekoliko dana nakon poplave, sa stropa u WC-u počela je kapati voda što se pretvorilo u tuš sa stropa koji je poplavio cijeli WC. Zidovi su nam počeli pucati, što zbog vlage što zbog nekvalitetne gradnje. Gazdarica, koja nije živjela u Zagrebu, rekla je da ne može doći do Zagreba da bi probali riješiti taj problem te da zovem predstavnika stanara koji također nije ništa poduzeo po tom pitanju. Prošlo je 5 mjeseci od toga i bila je veljača i ispitni rokovi, a nama je uslijedio poziv da je stan prodan i da se moramo iseliti u roku od mjesec dana. Iako smo potpisale ugovor na godinu dana, on je štitio samo najmodavca od prijevremenog prekida ugovora, a mi smo usred godine u roku od mjesec dana trebale pronaći stan što je skoro pa nemoguća misija. Od gazdarice smo dobile objašnjenje da se njoj više ne da brinuti o stanu i da joj je lakše prodati ga'' - ispričala nam je 22-godišnja studentica svoje iskustvo.
"Čim smo uredili stan, izbacio nas je"
Svoju zagrebačku priču koja se dogodila prije četiri godine s nama je odlučio podijeliti i student:
''Uselio sam se u stan u Trnskom koji je izgledao toliko strašno da mi je mama jedva dopustila da se uselim, ali sam morao brzo pronaći stan pa mi se ovo činilo kao dobra ideja. Stanodavac mi je otpočetka bio sumnjiv, pomalo nametljiv, no nisam se obazirao. Cimer je bio u konstantnom sukobu s njim, ali nikad nisam pitao zašto. Dogovor je bio da najmodavcu plaćamo režije nakon što ih osobno izračuna.Sve je bilo OK dok nisu počele stizati opomene i upozorenja pred ovrhu. Shvatili smo kako on račune nije plaćao, a što je još gore, ulazio je u stan kad nas nije bilo te nam je gasio kućanske aparate poput hladnjaka bez da smo znali (a to smo shvatili tek kad nam se hrana pokvarila).
Stari cimer se iselio, a kad se novi uselio, odlučili smo malo srediti stan (pobojati zidove i urediti namještaj) jer sam do tada spavao na potrganom dvosjedu, a cimer na polomljenom krevetu koji je stanodavac ''popravio''. Zbog visokih cijena najma nismo mogli promijeniti stan, ali smo gledali ponude i tako naišli na slike našeg stana uz oglas da je spreman za useljenje. Dan nakon što smo vidjeli oglas, gazda mi je poslao poruku da imamo rok od 9 dana da iselimo, a na pitanje zašto, odgovorio je kako je stan sad uređen te vrijedi više i da je našao ljude koji će ga više plaćati. Tako smo cimer i ja morali tražiti novi stan, a on nam nije ni platio ni zahvalio za uređenje. Štoviš, dan prije nego što smo iselili promijenio je bravu na vratima.''
''Imala sam stanodavku koja je redovito nenajavljeno dolazila u posjete i nakon nekog vremena smo cimerica i ja primijetile da ako joj ne otvorimo, pokušat će sama ući otključavanjem zaključane brave. Ne znamo koliko joj je to puta pošlo za rukom kad nas nije bilo, ali nakon jedne situacije više joj nije palo na pamet. Naime, ja taj dan nisam otišla na faks i bila sam strašno iscrpljena i odlučila prespavati jutro, usput stavivši u uši čepiće jer smo živjele kraj Branimirove ulice i stalno se čula buka tramvaja, vlaka i općenito prometa. Rolete su bile spuštene, u stanu potpuni mrak, a gospođa je uz sve to i nakon mog neodgovaranja na kucanje (jer nisam čula) zaključila kako nas nema i ušla u stan. Mene je probudio nagli bljesak svjetla jer je u sobi bio mrkli mrak, a kada sam se kao zombi ustala i obratila joj se iz tog mraka, šokirala se. Nije znala što reći i dok sam se ja snašla, već je bila vani i pravila se kao da se ništa nije dogodilo. Nakon te scene sam joj složila poruku s objašnjenjem kako njezino ponašanje nećemo više tolerirati. Otad mi se nije više nikada obratila niti se pojavila'', prisjetila se djevojka iz Zagreba.
"Izbacio nas je zbog nečistog pretinca za deterdžent u perilici za rublje"
Da nisu samo ljudi u Zagrebu imali problema sa stanovima govore i iduće priče. Studentica iz Zadra ispričala nam je svoje iskustvo kako bi pomogla drugima:
''Stanodavac se na početku činio kao razuman, pametan pa čak i drag čovjek, a ispao je užasan. Svakih božićnih i uskršnjih praznika te ljeti bi nas izbacio van na određeno vrijeme kako bi njegovi sinovi mogli živjeti u tom stanu, među našim stvarima, a nerijetko ne bi počistili te su zaboravljali zatvoriti balkon kad bi odlazili pa bi se stan danima hladio na buri i nismo ga mogle po povratku ugrijati više dana. Iako bi rekao da će nam smanjiti režije taj je mjesec kad su oni tamo, redovno bi bio slučaj da su računi veći pa i kada bi nam ih smanjio, iznos ne bi bio nešto previše reduciran. Kad sam ja ušla u stan, nisam imala pojma da je dogovor takav da će njegovi sinovi dolaziti, i kad sam rekla da ne mogu napustiti stan za vrijeme Uskrsa, jer nemam slobodne dane, a imam dva posla te kako će meni doći netko u posjet, stanodavac je odgovorio da trebam izaći tada iz stana inače 'letimo van i ja i moja mačka i sve stvari iste sekunde'.
Kako su mi lokacija i cijena stana ipak odgovarale te je u Zadru jako teško naći novi smještaj, morala sam pristati i otići u Airbnb, za, naravno, znatno veću cijenu. Na samom kraju, iz stana smo cimerica i ja izbačene na sljedeći način. Napustile smo stan na dogovoreno razdoblje preko ljeta, spakirale stvari kako ne bi smetale njegovim sinovima dok budu boravili tamo za vrijeme odmora, oribale sve površine, priredile čiste posteljine, generalno očistile stan i ostavile neke stvari u sobi koja se ne koristi. Nakon nekoliko dana u uz vrijeđanje kako smo neuredne izbacuje nas van. Razlog, citiram "zbog nedovoljne čistoće pretinca za deterdžent u perilici za rublje". Uzeo nam je svakoj po pola pologa zbog te nečistog pretinca!"
"Podstanari bi trebali zvati samo kad gori stan"
Iz Splita dolazi ovaj slučaj: ''Cimerica i ja smo živjele u stanu u kojem smo dijelile ulaz s gazdaricom koja je tada imala 60-ak godina. Sve se činilo super do prvog računa za struju koji je za nas dvije iznosio 650 kuna. Kad smo tražile da vidimo brojilo, ispostavilo se da ona 'slučajno' nije očitala naše brojilo. Nakon toga je krenulo sustavno maltretiranje koje je trajalo 8 mjeseci. Plaćanje stanarine je bilo 10-og u mjesecu, ali bi nam ona svakog 9-og u mjesecu prijetila da će nas sutra izbaciti iz stana ako joj na vrijeme ne platimo (iako smo svaki mjesec redovno plaćale). Jednom prilikom nam nije radio internet u stanu i trebalo je resetirati ruter, koji je u njenom stanu. Budući da smo mi studentice, internet nam je prijeko potreban i zvale smo je da ga resetira ako je doma. Nije bila, došla je s kave i rekla „meni je prija rekla da bi me podstanari trebali zvati samo kad gori stan, a ne me maltretirati zbog gluposti“.
O špijuniranju neću ni pričati jer je to bio normalan dio dana, znala je tko nam, kad i na koliko dugo dolazi. Jednom prilikom, dok smo mi bile u stanu, pozvonio nam je prijatelj na vrata, ona je otvorila i on je pitao jesmo li cimerica i ja doma, na što mu je ona odgovorila nismo i zalupila vratima. Mojoj mami je rekla da previše koristimo veš mašinu jer ona vidi da nam se stalno suši odjeća. Na dan iseljavanja, nije nas ni pozdravila, srećom pa ima normalnu kćer s kojom smo obavile zadnje režije i vratila nam je polog. Deset minuta nakon što smo otišle iz stana, zvala nas je na mobitel i pitala „Di su moje kvačice za robu?“, „A di mi je fen?". Nema hvala. Nema doviđenja. Samo je poklopila slušalicu. Nakon nje sam si rekla da mi nije bitno da je stan najnovije uređen, da nema veze lokacija i nikakve sitnice, samo da je stanodavac normalna osoba".
"Čekali smo klima-uređaj 9 mjeseci. I nismo ga dočekale"
Bivša studentica je podijelila svoju priču iz Šibenika: '' Nije nas nije bilo dva tjedna u prosincu prošle godine i za taj mjesec nam je račun za struju iznosio 1200 kuna, a za vodu 500 kuna jer su gazde gradile kat na kući i sve režije su nama došle, i to je sve bilo ispisano na papiru bez računa. Ulazili bi nam bez najave, a u stanu smo živjele nas tri cure. Bilo nam je dosta hladno i imale smo nepostavljenu klimu u stanu koju gazda nam je 9 mjeseci obećavao postaviti, ali ništa od toga. Kad smo cimerica i ja došle pogledati drugi stan, gospođa je rekla da možemo useliti, ali da će ona i njezina prijateljica živjeti s nama. I moj kolega je imao isto zanimljivo iskustvo. On i cimer su gledali stan, a stanodavka im je rekla da ne smiju kuhati, pušiti te da svaki vikend moraju doma te da im broji korake ( jer živi ispod) pa im samo jedna osoba dnevno smije doći u goste.
"Novcem koji smo dale za režije nisu plaćali račune"
Također su nam se javile i dvije djevojke iz Rijeke sa svojim pričama te se nadaju kako se drugima neće dogoditi njihova situacija: ''Prve godine uselila sam s dvije frendice u jedan stan na Korzu. Stanodavka je predložila da joj dajemo novac za račune, a ona će ih plaćati, na što smo naravno pristale jer smo mislile da je bolje tako nego da mi stalno idemo na poštu i vodimo brigu o tome. Računi od struje bili su fiksni, oko 200 kuna mjesečno, a u svibnju bi stanodavka tražila obračun struje i tada bismo plaćale razliku. Obračun je stigao i bio je oko 1300 kuna. Bilo nam je sumnjivo, pa je moja mama je nazvala HEP gdje su rekli kako računi nisu plaćani par mjeseci''- rekla nam je 22- godišnjakinja.
"Tužili su me da sam im uništila stan sušenjem veša"
Druga djevojka nam je ispričala nekoliko svojih 'riječkih' iskustava, a ovo su samo neka od njih. ''Stan u kojemu sam bila je bio pod kreditom, popola na nevjenčani bračni par koji se rastajao. Žena je bila za to da ostanem u stanu, gospodin je redovno svakih 15 dana (kada bi se oni posvađali) prijetio da imam 10 dana da se iselim. Kada sam napokon odlučila iseliti van, nekoliko dana nakon isteka roka za iseljenje je promijenio bravu. Sva sreća pa sam sve stvari iznijela van. Polog nikad nije vraćen. Uselila sam u drugi stan na Drenovi po zimi, u prizemlje privatne kuće gdje su stanodavci bili na katu. U roku 15 dana stan je popljesnivio jer je izolacija bila loša. Iselila sam se u najkraćem roku iako sam po ugovoru imala još skoro mjesec dana plaćeno.
Uskoro su počele na moju adresu stizati kuverte od odvjetnika pod prijetnjama tužbom kako sam ja njima uništila stan od sušenja rublja u interijeru. Nakon dva mjeseca su odustali od svog nauma. Nakon toga uselila sam na Marinice, ponovno u prizemlje privatne kuće. Grijanje koje je bilo isključivo na klimu nakon par dana mi je zabranjeno nakon 22 sata jer gazde ne mogu spavati od buke. Gospodin je redovno zavirivao kroz balkonska vrata u moju spavaću sobu i gledao spavam li i što radim u donjem rublju. Kad sam se pobunila, rekao je da imam 10 dana da iselim. Idući stan je bio ispod ZTC-a. Stanodavac nije priznavao tarife po kojoj HEP naplaćuje struju i RiStan vodu i komunalije, već je to računao po nekoj svojoj tarifi. Nakon što sam iselila iz tog stana, još dvadesetak dana su me zvali i govorili da sam im ukrala posuđe iako sam imala svoje otpočetka.''
"Uživao je u stanu dok smo bile na praznicima"
Cimerice iz Pule su također odlučile ispričati svoju priču:
''Dotični sve samo ne gospodin je bio ugledni doktor iz Pule. Dok smo za uskršnje praznike bile kod kuće, ušao nam je u stan i kopao nam po stvarima, premjestio je namještaj po stanu te je spavao u krevetu od jedne cimerice čiju je posteljinu uništio čikovima cigareta. Kad smo se vratile s praznika primijetile smo da su nam namještaj i stvari ispremještani. Meni su nedostajale jedne gaćice. Iduću noć nam je ušao u stan u ponoć i vidljivo šokiran što nas je zatekao, počeo je vikati zašto smo se vratile ranije, da smo rekle da se vraćamo kasnije. Kad sam mu rekla da smo mi platile taj stan i da se možemo vratiti kad želimo, rekao mi je da bi se mi mogle vratiti na kolodvor s kojeg smo došle. Počeo je izmišljati razloge zašto je u stanu i dizati ton na nas. Rekle smo mu da nije prikladno vrijeme za dolazak u stan i ako ima što za reći neka dođe idući dan. Rekao je da smo mi obične svinje i naši roditelji također. Nakon sat vremena psihičkog maltretiranja uzela sam mobitel i rekla mu da otiđe ili ću nazvati policiju, nakon prepirke napokon je otišao. Preselile smo se odmah dok smo našle novi stan, nismo ni čekale da nam istekne stanarina.''
"Ni u Bruxellesu nije puno bolje, gazda me je pozvao u krevet"
No da se takve stvari ne događaju samo u Hrvatskoj, potvrđuje i priča 23-godišnje studentice koja je stažirala u Bruxellesu. Odlučila je podijeliti priču jer mnogo Hrvata završi baš kod tog stanodavca kad dođu u Belgiju.
''Stan sam dijelila s kolegom koji je također bio stažist, pa sam na neki način imala mušku zaštitu. Radi se o starijem čovjeku koji daje u najam stanove i najčešće se radi o mladim ljudima koji su došli na mjesec, dva i trebaju siguran smještaj (u Bruxellesu je teško naći smještaj samo na kratko). Dobila sam par upozorenja da je dotični stanodavac čudan i da ga treba izbjegavati. No nisam očekivala da će nam provaljivati u stan dok nas nema - srećom samo je uzeo tablete protiv bolova. Jednom sam bila sama u stanu predvečer i izležavala se u krevetu, a u tom trenutku stanodavac je ušao u stan (s drugim ključem). Srećom da u tom trenu nisam spavala, no nije bi bilo baš ugodno vidjeti njega kako ulazi u stan bez najave. Zadnji dan kod predaje ključeva, dobila sam otvorenu ponudu od njega da odem s njim u krevet. Naravno, meni je skoro pozlilo od toga i srećom je kolega bio sa mnom i odmah ga je istjerao iz stana.I dan danas osjetim gorčinu čim ga se sjetim.''
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.