Sjećaš se plitvičkog hamburgera? Onaj u splitskoj zračnoj luci mu je opaka konkurencija!

Svi se sjećamo tog ljeta 2015. Društvenim mrežama su počele kružiti slike 'bisera' hrvatske ugostiteljske ponude  - “plitvičkog hamburgera”. Iako je od tada prošlo tri godine, živo nam je ostalo u sjećanju da se hamburgerom zvao komad mesa složen između dvije šnite kruha, s listom salate i jednom rajčicom. No, zašto to bi to bio jedini biser domaćih ugostitelja? Ni kriva ni dužna sam se tako zatekla u fast food restoranu Zračne luke Split. Kako sam putovala i presjedala cijelu noć iz Londona za Split, a zadnji obrok mi je bila čaša vina, shvatila sam da imam dovoljno vremena za jedan brzi obrok. 

U kafiću/ restoranu/ fast foodu Kaštel sam tako naišla na cijelu listu street fooda koji uopće nije zvučao loše. Dvojila sam između sendviča s tunom i klasičnog hambija, odlučila se za "pravo meso" poput "prave Slavonke", te sam pitala konobara hoću li pričekati kod šanka ili će mi donijeti. Rekao je da se ne brinem, da se smjestim te će mi kroz par minuta stići hrana. Smjestila sam se između njemačkog para zlatnih godina koji su jeli kroasane, te čeških turista koji su pili samo kavu. 

PR/WhatsApp

Zavalila sam se u naslonjač i čekala svoj dugoželjeni obrok te lagano pijuckala mineralnu iz plastične boce (ne ni plastika mi nije bila dovoljan alarm) te usmjerila pogled na svoju hranu za koju sam pretpostavila da se tek priprema. No, moj šok je bio toliki da sam tek sad shvatila zašto nitko oko mene nije hranu iz ovog fast food restorana: Konobar je iz otvorenog hladnjaka (!) izvadio hamburger koji je izgledao ovako!

privatna arhiva Kristijana Musića

Inače, mislim da mu je cijena 38 kuna, jer sam ukupno platila mineralnu i “fini hamburger” 50 kuna. Ne sjećam se točno, no splitski burger nije mogao koštati manje od 35 kuna! Ako se prisjetimo, plitvički je bio 30 kuna! Prema svim proračunima, imamo pobjednika.

A sada malo o okusu: odlučila sam zagristi malo žemlje koja je bila pregrijana, meso nisam zbog svoje sigurnosti željela zagristi, a narezana rajčica stara barem 5 dana mi je bila jasan znak da dalje od tog jednog griza kruščića ne mogu ići!

Naravno da nisam mogla šutjeti te sam konobaru rekla da još uvijek ima ljudi poput mene koji lakomisleno naručuju hranu, a on se nasmijao, zaključio da sam u pravu i - uzeo mi 50 kuna! I koji je zaključak? 

U svakom slučaju, ja sam ovaj hambi platila i kušala, ali nadam se da ću ubuduće biti opreznija i više neću naručiti ustajalo pecivo sa sjemenkama, starim komadom mesa i raspadnutim prestarim rajčicama za 30 i nešto kuna. Da istu stvar neću platiti samo zato što “nije pristojno” ili jer se u “zračnim lukama i očekuje loša hrana”. Da ću reći ako me nešto muči, ako moj obrok nije u skladu s opisom ili je stravično loše kvalitete. Dok god budemo sjedili i šutjeli, oko nas će se posluživati plitvički i splitski hamburgeri. I neka! Dobar tek nam!