Život 16. lipnja 2018.

Prosvjed protiv cijene goriva za mene nije prošao nimalo mirno

Šet minuta i nije vječnost, pomislila sam kad smo prijateljica i ja odlučile podržati prosvjed protiv poskupljenja bezina i zaustavile automobil. No, neki vozači počeli su nam trubiti, ali posebno se istaknula jedna muška figura. Ne pretjerujem kad kažem da je čovjek bio ekstremno agresivan, uistinu me nije štedio

Jučer sam s poslom završila dovoljno rano da vikend otvorim već poslijepodne. Namjeravala sam otići na opuštajuće druženje s prijateljicom. Prema običaju, pokupila me nakon posla i krenule smo u laganu vožnju, a na radiju smo slušale kako inicijativa Stop rastu cijena goriva planira zaustaviti promet između 17 i 17: 10 sati. Iz inicijative, koliko smo shvatile, smatraju kako cijena goriva ne bi smjela prelaziti 9 kuna. Na svjetskoj razini, očito, cijene nisu toliko visoke, a mi ovu skupoću dugujemo hrvatskom poreznom sustavu. 
"Joj, samo da ne zapnemo u prosvjedu", bila je, iskreno, moja prva misao. Nemam ništa protiv mirnog prosvjeda, ali ne mogu se pohvaliti da sam neki preveliki aktivist. Imam principe, imam stavove, ali imam i previše posla da bih javno podržala svaki pojedinačno. U svojoj domeni, u svom uskom krugu djelovanja, učinit ću što mogu, ali to vremena malo što imam radije ću provesti sa svojim najmilijima. 

 | Autor:
Prijateljica i ja već smo prošle Črnomerec kad smo uočile kako u desnoj traci Ilice stoji automobil inicijative, već je tekla četvrta minuta prosvjeda.  Auto je izgledao simpatično, iz njega je treštala glazba i bio je prekriven navijačkim rekvizitima. Naš automobil kretao se lijevom trakom, a prijateljica i ja uočile smo kako se auti iz našeg smjera ne žele zaustaviti i ignoriraju prosvjed. 
"Ma daj, ovih šest minuta neće nas ubiti. Zaustavimo se, netko mora presjeći. Za nama će se zaustaviti i drugi", predložila sam. Bila je to moja prilika da podržim jedan dobar cilj. Svi mi plaćamo gorivo i svi osjetimo kako nam novčanik postaje sve tanji i tanji. Prijateljica se složila i zaustavile smo se, a samim time zaustavile smo i promet lijevom trakom. Prosvjed je tekao mirno, šest minuta uistinu nije vječnost. Realno, toliko znamo provesti i na dva semafora. 

 | Autor:
Ipak, moj potez nije se svidio svima. Ljudi iz nekoliko automobila iza počeli su trubiti, ali posebno se istaknula jedna muška figura.  Prvo je negodovao, potom fizički signalizirao svoje očito neslaganje sa mnom, a stvar je eskalirala u nizu uvreda koje mi je uputio. Ne pretjerujem kad kažem da je čovjek bio ekstremno agresivan, uistinu me nije štedio. Nisam ja tip koji se skriva pred bahatom agresijom, ali mojoj prijateljici nipošto nije bilo svejedno. Uspaničarila se, a ja sam pokušavala balansirati između nje i muškarca očito željnog pažnje i iživljavanja.
U cijelom tom kaosu, vrijeme je isteklo i prosvjed je završio. Svima mirno, osim nama, čini se. Blago uzrujane, nastavile smo vožnju prema podsljemenskoj zoni.

"Je l' ovo onaj lik iza nas?" - nakon dobrih deset minuta prijateljica je uočila vozilo iza nas. Okrenula sam se i ugledala istog onog mrguda kako vulgarno gestikulira iz auta. Zgrozila sam se, a potom opet čula njegov glas. Otvorio je prozor samo da bi nas nastavio vrijeđati. Uvrede su ovaj put bile još kreativnije, imao je čovjek vremena da razmisli. Otišao je toliko daleko da sam neke uvrede čula prvi put. Bogat vokabular, što jest jest. Prijateljica je pritiskala gas kao luda, čak je i promašila našu konačnu destinaciju. U strahu od brutalnijeg sukoba, nije joj palo na pamet da se zaustavlja. Ja sam naumila zvati policiju. Tek što sam zgrabila mobitel, između našeg i njegovog auta, srećom, našao se autobus. Tek onda smo luđački požurile i nakon nekoliko minuta, vrludajući uličicama, potpuno smo ga izgubile iz vida. Otišao je, ispario zajedno sa svojim pećinkim nastupom. 

 | Autor:
Na koncu, ne muči mene on kao individua niti imam duboke traume od našeg susreta. Bilo, prošlo, ne ponovilo se. Međutim, muči me činjenica da nije bio spreman potrošiti šest minuta na potencijalno društveno korisnu stvar, ali bio je apsolutno spreman juriti za nama gotovo petnaest minuta, samo da bi nam pokazao rapsodiju vulgarnih gesti i prostota koje poznaje.  Ne mogu se ne zapitati koliko ih je jučer bilo spremno na to. Prilika je bila savršena za disperziju odgovornosti. Naravno, sve je uvijek tuđi problem, nikad naš, iako i nas lupa po džepu pa se na kavama žalimo kako država ne valja i svijet se konča.  Isto tako, prilika je bila sjajna i za odbacivanje civilizacijskih maski. Računa se, prosvjed je (koji, doduše, organizatori smatraju mirnim i čine sve da takav ostane) samo takva prilika za biti perfektna seljačina, pogotovo ako auto nasred puta zaustave dvije žene.  

 

Komentari 0