Život 4198 prikaza 30. studenoga 2018.

Što je prijateljstvo: da nije bilo Petre, na znam kako bih završila

privatna arhiva Kristijana Musića.
Powered by:

Zatvorila sam se u sebe, prestala jesti, provodila dane plačući i povraćajući - bila sam u zadnjem stadiju prije anoreksije, a onda je Petra zbog kralježnice pala u krevet, nije mogla hodati - no spasile smo jedna drugu

Dokaz da pravo prijateljstvo opstaje i kada je najteže, imaju Tihana Svržnjak i njena prijateljica Petra. "Upoznale smo se prije dvanaest godina, kada mi ju je moj bratić predstavio kao svoju novu djevojku.", objasnila nam je Tihana. Ona je tada imala svega 10 godina, no druženja s Petrom su se nastavila kada je bratića odabrala za krizmanog kuma. "Iako je među nama desetak godina razlike, mišljenja su nam se uvijek slagala". Provela sam mnoga ljetovanja i zimovanja kod njih; danas su Petra i moj bratić u braku, imaju preslatkog sina Davida, no kako ne žive blizu, morale smo se dodatno truditi da održimo kontakt. No daljina nas nije spriječila u druženju" kaže Petra koja je priču o svom prijateljstvu ispričala za miss7 i Mastercard

 | Autor: privatna arhiva Kristijana Musića privatna arhiva Kristijana Musića

Ovo ljeto dodatno su se zbližile, ali nažalost radi bolesti. Tihana ima upalu želučane sluzi pa joj je svaki obrok postao noćna mora, a borila se i s poremećajem prehrane; "Počelo je prije tri godine kada sam završila srednju školu i odlučila da ću dalje upisati za tehničara nutricionista. Puno ispita i velike muke dovele su me do stanja kada mi je hrana bila velika muka, a bolnice i infuzije spas. Doktorica mi je otkrila da sam zadnji stupanj pred anoreksiju i tu počinje moja životna škola. Zatvorila sam se u sebe, prestala jesti, provodila dane plačući i povraćajući. Zapostavila sam ispite i pokušavala se vratiti u normalan tempo. Kada sam saznala da je Petra također u teškom stanju, znala sam da moramo jedna drugoj biti velika podrška i tu počinje naša aktualna priča." 

I Petra nam je objasnila kroz što ona prolazi; "Početkom srpnja počela je moja borba s bolovima kralježnice. Zbog ubrzanog ritma i stresa moje tijelo jednostavno je reklo "dosta"… Počelo je s jakim bolovima, a onda i s oduzimanjem osjeta u nogama i rukama. Nisam mogla hodati, sjesti, sve što bih primila u ruku, palo bi, glavu nisam mogla podići, a moja leđa su se iskrivila. Od injekcija, bolnice i jakih lijekova oslabjela sam još više, sramim se napisati koliko sam malo kilograma imala. Moj suprug i sin kao i moja obitelj bili su uz mene i kako je tko mogao tako su me svaki dan vozili na injekcije, preglede i sve što je trebalo. Ovisila sam o njima. Bili su to teški dani i to se je jako vidjelo na meni.

 | Autor: privatna arhiva Kristijana Musića privatna arhiva Kristijana Musića Tihana je doznala što je bilo i došla mi je sa svojim momkom i obitelji u posjet. Pričale smo jako dugo i nije ni sekundu razmišljala rekla je "Ja dolazim sutra i ostajem kod tebe". Ostavila je sve obaveze i, da, došla je. Ja sam uglavnom bila u krevetu jer terapije su me jako znale iscrpiti ali ona je svojim smijehom i pozitivnom energijom svaki dan uljepšala. Vraćanje u normalu nije jednostavno, a kad si u takvom stanju to je jako teško. Ali nas dvije smo nekako uspjele... Sjećam se jutra poslije terapije: vozila me na jezero, u Trakošćan na kavu. Iako mi je trebalo dugo da ja dođem do jezera njoj nikad nije bilo problem ni polagano hodati ni popravljati mi hlače. Sitnice su to, ali puno znače… Voda, tišina, ugodna toplina i miris kave… Sreću čine male stvar. Nismo mi prijateljice koje vise 24 sata na mobitelu i pričaju bez veze, naše prijateljstvo je malo jače uvijek smo tu jedna za drugu u najgorim trenucima, znamo da se uvijek možemo osloniti jedna na drugu. Moj oporavak još traje ali puno sam bolje. Sad samo mogu raditi na sebi i zahvaliti i na neki način se i odužiti svima koji se bili uz mene."

Ove prijateljice sada, praktički, ponovno uče jesti i jedna drugoj su podrška u obnavljanju apetita. "Sada je prošlo mjesec dana, otkad mi "normalno" živimo. Papamo i družimo se, provodimo vikende skupa, najviše u shopping centrima. Nas čeka još puno zajedničkih trenutaka i naših malih rituala sa „našim čajem“, ali o tome neki drugi put!", nasmijala se Petra.

Tijekom proteklih osam tjedana missice su se mogle prijaviti na natječaj 'Neprocjenjivo za prijateljice' u kojem smo željeli najboljim prijateljicama omogućiti neprocjenjiva iskustva i tako nagraditi što godinama njeguju jednu od najbitnijih stvari u životu - prijateljstvo. Tako su djevojke osvojile glamping iskustvo u Obonjanu za koji kažu da je "malo skriveno savršenstvo", šoping s prijateljicom, VIP večeru, wine tasting u vinariji Trapan Istri, wellness dan... Nagrade su bile stvarno dobre, priznajemo! Djevojke su nam ispričale kako one njeguju svoje prijateljstvo i što ih to čini posebnima...

Priča broj 2: Julijana i Lucija

Julijana Sajković i njena prijateljica Lucija imaju onu tipičnu priču, ali koja se rijetko kada održi toliko godina. Omiljena zajednička aktivnost im je, kao i brojnim prijateljicama, "peglanje kartica" te su bile presretne kada su saznate da su u našem nagradnom natječaju osvojile upravo šoping sa stilistom. Vjerujemo da će djevojke zaista uživati u ovom neprocjenjivom iskustvu!

 | Autor: privatna arhiva Kristijana Musića privatna arhiva Kristijana Musića

Prijateljice su od osnovne škole, nije ih uspjela razdvojiti niti srednja škola. "Upoznale smo se u 3. razredu osnovne škole na tečaju engleskog jezika. Na prvi pogled mi je djelovala simpatično i odmah smo se počele družiti i to se nastavilo do danas.", kaže Julijana. Toliko vremena provode zajedno da ih roditelji smatraju sestrama blizankama, a kako same kažu njihovo prijateljstvo je "šaka suza, vrića smija"; "Naš najzabavnija avantura, a ujedno i uspomena, dogodila se na maturalcu u 8. razredu u Puli kada sam rasipala crveni lak po tepihu i brzo to trebala ukloniti, ali je Lucija bila tu da spasi situaciju i zavrzlamu". Kao i sve prava missice, vesele se budućim godinama, svojim druženjima i izlascima uz džin tonik, a vjerujemo da će se to i ostvariti jer su kao prst i nokat!

Priča broj 3: Paula i Petra

 | Autor: Ponekad nas najnasumičniji susreti vode do osobe našeg života - u ovom slučaju to je najbolja prijateljica, ali kako same kažu Paula Benko i njena prijateljica Petra koje su se također s pričom o svom prijateljstvu prijavile na natječaj miss7 i Mastercarda, upoznale su se slučajno, a već su četiri godine kao kakav zaljubljeni par! "Naša priča o upoznavanju nije toliko zanimljiva kao što je zanimljiv naš odnos i prijateljstvo. Upoznale smo se sasvim slučajno preko ljudi. Prvo to nisu bila nikakva posebna i intenzivna druženja, ali ubrzo se to promijenilo. Kliknule smo baš kao neki par (smijeh). Nama se čini kao da se poznajemo čitavu vječnost i mislim da ovo prijateljstvo nikada neće ni prestati.", kaže Paula. Tajna njihova prijateljstva je u iskrenosti i dobroj zabavi, no ne kriju da vole identične stvari i dobro se razumiju. Paula je nadodala da je Petri nadimak "Tozla", što je dobila po svim zaslugama, pa kaže kako je ona pravo zlato prijateljstva, njena druga polovica, sestra i osoba koju ne bi mijenjala za ništa na svijetu! 

Priča broj 4: Rosana i Dina

 | Autor: privatna arhiva Kristijana Musića privatna arhiva Kristijana Musića

A da neke priče ne moraju biti pompozne da bi bile prave, znaju Rosana Knežević i njena prijateljica Dina. Kako kažu, njihovo prijateljstvo je prijateljstvo za cijeli život, Dina je njena sestra koju nikad nije imala, imaju puno povjerenja jedna u drugu, uvijek su tu u dobrom i lošem te da je tajna njihova prijateljska uspjeha jednostavno to što su one - one.