Život

Pitaš se kako je raditi kao konobarica? Evo, sve ću ti ispričati

Njeno ime je Kristijana, studentica je komunikacijskog menadžmenta, ali honorarno konobari već dvije godine. Nije se, priznaje, mogla zamisliti u tom poslu, ali sada je spoznala njegove brojne prednosti i mane

Možeš li reći da si iskusila sve u životu ako barem jednom nisi konobarila? Mislim da ne. Ja sam Kristijana Merdan, studentica sam komunikacijskog menadžmenta, a posao konobarenja tri puta tjedno radim već dvije godine. Nekad nisam mogla zamisliti da ću moći raditi taj posao jer sam maksimalno smotana i šeprtljava i nošenje tacne mi je zvučalo kao noćna mora. Vrlo logično, na popisu potencijalnih studentskih poslova konobarenje je bilo na zadnjem mjestu.   | Autor: privatna arhiva Kristijana Musića privatna arhiva Kristijana Musića Grdno sam se prevarila jer je sada konobarenje ono u čemu uživam te mi je pomoglo da se izgradim kao osoba. Što zapravo znači biti konobar? Znači da su ljubaznost i pedantnost osobine koje moraju biti prisutne svih 8 sati radnog vremena. Osmijeh je najbolji alat. Zapravo otvara zlatna vrata prema tome da te gost voli. Osim što im serviraš kavu, sokiće ili nešto treće, nerijetko se pretvoriš u njihovu majku, oca, prijatelja, psihijatra, savjetnika ili, pak, samo kantu za emocionalno smeće.

 | Autor: privatna arhiva Kristijana Musića privatna arhiva Kristijana Musića Naići ćeš na najljubaznije goste koji će za sobom namjestiti stolce, donijeti šalicu od kave na šank da se ne umaraš, ali tu su i neugodni zbog kojih ćeš se poželjeti zatvoriti u toalet i zaplakati. Jedna djevojka koja je redovan gost uvijek sjedne na terasu, ostavi stvari i uđe unutra da mi kaže što želi popiti kako ja ne bih morala bez veze izlaziti van. Nažalost, ako nemaš jasan i čvrst stav, biti žena konobarica može biti užasno psihički naporno jer nerijetko budeš meta neugodnih komentatora - bilo koje vrste - od fizičkog izgleda pa do toga da zapitaju što ti uopće radiš tu i znaš li uopće skuhati kavu.  | Autor: privatna arhiva Kristijana Musića privatna arhiva Kristijana Musića On the bright side, nakon što jednom kreneš u taj svijet, teško da će te išta moći izbaciti iz takta jer će tvoji živci biti čelični. Bit ćeš spremna na svaku situaciju. Naučit ćeš čitati ljude, njihov govor tijela, unaprijed ćeš moći prepoznati tko što pije, kakav je kome dan, je li došao popiti kavu ili samo razmjeniti koju rečenicu. Razvit ćeš snažnu intuiciju i vještine koje možeš iskoristiti u svakoj životnoj situaciji. Jednom mi se dogodilo da sam upala u ogromnu gužvu, a radim u malom kafiću i smjenu vodim sama. Jedan je gost naručio kavu, ali je i ostalih 15 gostiju naručilo kavu. Dok sam sve to pripremila i donijela na terasu, gospodin je otišao jer nije htio čekati dvije minute da mu kavu donesem na stol.  | Autor: privatna arhiva Kristijana Musića privatna arhiva Kristijana Musića Osim snažne psihičke, trebaš biti i u dobroj fizičkoj spremi. Treba snage u rukama i nogama, a kralježnica bude zahvalna ako imaš dobre tenisice. Ako se zaposliš u nekom od većih kafića s čestim protokom ljudi, spremi se na to da ćeš u 8 sati radnog vremena rijetko naći vremena za odmor te će toalet i potreba za hranom postati sporedna stvar. Ako kojim slučajem završiš u šanku, godišnja zaliha hranjivih krema za ruke ti ne gine jer ćeš zbog pranja suđa imati grozne nokte, suhe ruke i zanoktice iz noćnih mora. Također, dogodilo mi se da, kad su igrale Hrvatska i Engleska, radila popodnevnu smjenu i zapela na poslu do 3 ujutro. Svi su se gosti zajedno veselili i kako da im ne ugodim, kako da im ne točim piće do kasnih noćnih sati?!   | Autor: Thinkstock / Spencer Davies Thinkstock / Spencer Davies Ipak, mislim da je u mom poslu najvažnije biti čovjek. U više sam navrata posuđivala telefon kako bi gosti nekog nazvali, poklonila kavu jer za nju nisu imali ili jednostavno s njima porazgovarala ako nisu imali nikog da ih utješi. Jedna gospođa je iznosila smeće iz ureda kojeg je čistila, zaboravila ponijeti ključ i ostala ispred zaključanih vrata. Bio je siječanj i temperatura je pala ispod nule, a ona je ostala vani i bez mobitela i bez jakne. Trebalo je nekoliko sati da nađemo broj telefona osobe koja bi joj mogla pomoći da uđe unutra, a jedva je prihvatila čaj na moj račun koji sam joj poslužila da se ugrije. Uz sve to, ponekad zafali motivacija za posao, ali sjetim se da ću iz smjene izaći s nešto dodatnog novca u džepu jer će mi barem dvije osobe ostaviti višak. Mislim kako bi svatko trebao biti konobar barem na jedan dan. Na mene je ostavilo snažan utjecaj, očvrsnulo me i sigurno pripremilo za život. Sretna sam što sam se odvažila iskušati se u tom zanatu!

Photo: privatna arhiva Kristijana Musića

Komentari 0