Život 02. studenoga 2018.

Nakon ove vožnje Uberom sigurno kupujem sprej za samoobranu

Sanjin Strukić/Pixsell.

Da ne bude zablude - ovo nije antireklama za Uber. Ovo je pohvalu vozaču koji me uspio spasiti od nasilja, od osobe koju bih teško tako uopće nazvala, započinje svoju priču novinarka miss7 Kristina

Vrijeme ludih noćnih večeri je tek pred nama - spojeni vikendi, slavlja koja traju više dana, Martinje, i u slučaje moje priče - Noć vještica. Ne, nisam slavila Noć vještica, nisam se "uništila" kao nikad u životu niti je večer na bilo koji način nalikovala divljem izlasku. Bila sam u penzionerskom izlasku - kino pa nekoliko pića poslije filma. I vrijeme za odlazak kući. Pozvala sam Uber koji me obavijestio da će kasniti 9 minuta, te da je cijena viša zbog povećane potražnje. I doista, mladi gospodin došao je točno u napisanom vremenu. Pozdravim svoju ekipu i krećem prema vozilu koje me čekalo. Za one koji ne znaju kako Uber funkcionira, mali podsjetnik - u aplikaciji ti piše točno vozilo i točne registarske tablice sa slikom i imenom vozača koji dolazi. Dakle, nema greške da se radimo o "mom" vozilu. No, za razliku od moje aplikacije koja je detaljna, vozač ima samo moje ime, kontakt i lokaciju, koja često krivo pokazuje.

 | Autor: Sanjin Strukić/Pixsell Sanjin Strukić/Pixsell

Uglavnom, krenem prema autu, no u tom trenutku prema istom autu kreću žena i muškarac nekoliko godina stariji od mene (slobodna procjena, možda su i moji vršnjaci). Otvaram prednja vrata: "Molim Vas, možete li izaći? Ovo je moj taksi!". Oboje se stresu, vidno uznemireni mojom pojavom. Točnije, mužjak se uznemirio, a žena je blesavo gledala (isprike na mom rječniku, no prema razvoju situacije biti će jasno zašto ih odbijam uvrsiti u razumna ljudska bića ). Ona kaže: "Sori, idemo van". Moj vozač u tom trenutku shvati da sam ja Kristina, a ne mlada dama koja se uvukla u vozilo sa svojom pratnjom. I vozač zamoli par koji kao da je pod utjecajem jednorogove prašine da napusti vozilo, što je žena i poslušala. Međutim, mužjak nije. U trenutku kada sam željela zatvoriti vrata i krenuti, on mi zaustavi auto i počne mi se derući unositi u lice: "Tko si ti? Tko si ti? Tko si ti?" I tako jednom deset puta za redom. 

 | Autor: Getty/Guliver Getty/Guliver

Sada već vidno naživcirana pokušala sam mu objasniti kako je ovo moj Uber koji sam naručila, na što on počne ponavljati da "serem" i da njemu nije jasno "koji mi je k***c?" Kako je vozač primijetio da ovaj mužjak (na žalost ljudskog roda) pred mojim vratima nije pri zdravoj pameti, te da ga je čak njegova "ženka" iz daljine upozorila da me "pusti jer nisam ja nitko, nego samo glupa kuja", lijepim je načinom upozorio "gospodina" da se udalji od vozila da možemo krenutil. No, babun se primio za vrata i ne pušta i nastavlja me vrijeđati. Gledala sam kroz njega, sve do trenutka kada je krenuo RUKOM na mene. Potpuno nepripremljena na obranu (pozdrav mom treneru boksa koji će negodovati nakon ovog teksta ). Srećom, vozač je shvatio da je vrag odnio šalu i naglo pokrene vozilo! Ja sam vrata uspjela zatvoriti, a babun je uspio nogom lupiti po stražnjem dijelu automobila. 

 | Autor: thinkstock thinkstock

Voljela bih reći da sam iz ove priče izvukla neku životnu pouku. Tipa; ne hodaj sama noću, ne budi bahata, izbjegavaj svađu. No, pouku nisam izvukla jer je nema. Napadnuta sam bez razloga, napadnuta sam jer sam se usudila zatražiti nešto što mi je u tom trenutku pripadalo, što je bilo plaćeno mojom karticom i na što sam imala svako pravo. Nisam bila ekscentrična luđakinja koja viče na ljude po cesti, jer joj se prohtije. Samo sam poželjela otići vozilom koje je naručila, ne računajući da su budale svuda oko nas.

 | Autor: thinkstock thinkstock

No, znaš što sam naučila? Da uvijek treba biti spreman! Na svaku situaciju jer ispada da naš mali sigurni Zagreb nije niti više tako mali, niti tako siguran. 

Da će u sred bijelog dana alkoholizirani sin političara pokositi dijete na kolniku, da će luda masa maskiranih muškaraca napraviti maovni napad na civile kod Nacionalne knjižnice, da će moja prijateljica biti opljačkana iste sekunde nakon što podigne novce s bankomata, da ću biti verbalno i gotovo fizički napadnuta od strane muškarca koji svoje komplekse liječi na drugima (možda, u njegovom slučaju nedostatak centimetara - onih vidljivih?).

I da je jedina stvar koja u tom trenutku mogu učiniti - boriti se za sebe. Ne, nisam radikalna, ne želim progovarati o važnosti obrane niti ponoviti koliko su treninzi boksa promijenili mindset jer to je neka druga tema. No, u trenutku kada tvoj život ili život tvojih bližih bude u opasnosti, preostaje ti jedino boriti se. Netko nogama i rukama, netko suzavcem, a netko nekim drugim sredstvom za samoobranu. No znaš što ti neće pomoći? Običan, pristojan razgovor i dogovor - nažalost... 

Komentari 0