Pitali smo mlade ljude što je njih najviše plašilo kada su bili djeca, a neki odgovori stvarno su nas iznenadili i nasmijali!
Većina strahova i fobija koje imamo nastali su u djetinjstvu, a neki od njih su nam danas smiješni. Činjenica je da su nam stariji nekako uvijek usađivali neki strah kako bismo bili dobri. Tome svjedoči to što djeca istinski vjeruju kako postoje vještice, vampiri, duhovi... Ok, o duhovima bi se dalo raspravljati. Ali kao djeca vjerovali smo u sasvim bizarne i neobične stvari koje danas ni u kojem slučaju ne bismo percipirali kao strah. Pitali smo milenijalce da podijele svoje strahove s nama i neki su nas dobro nasmijali!
"Moja prijateljica, a ujedno i susjeda, Kristina bila mi je kao sestra, čak su svi mislili da to i jesmo jer smo u 1. razred zakoračale u istim sandalama. Četiri smo godine svakog dana pješačile tri kilometra do područne škole i toliko nazad (netko bi nas povezao ako bi baš pljuštala kiša!). Na tom putu najviše smo se bojale pasa. Znale smo trčati kada bi samo jedan od njih zalajao, a strah je, koliko pamtim, započeo kada je jedan od pasa trčao za nama. Bilo je još strahova - da ne padnemo u grabu punu fekalija (a Kristini se to dogodilo pa smo se morale vraćati doma) i otkako je ona u gornjem dijelu pidžame došla u školu, bome sam pazila što ujutro oblačim. I bojala sam se da se u ulici nitko neće pojaviti za igranje - a uvijek se pojavio! Što sam mislila? Mislila sam da će me pas pojesti, nemam pojma. Inače, danas jako volim pse, ali ponekad osjetim strah, kad je neki opasan u pitanju."
Instagram @haileybieber
Hrvoje Vujanić (22) - student
"Najluđi strah bio mi je vjerojatno lik Ernesta iz onog starog crtića Ernest Vampir. Volio sam ga uvijek gledati, ali me na kraju uvijek uplašilo ono njegovo ustajanje iz lijesa i buljenje u kameru. Mislim da sam nekoliko puta čak imao i noćne more zbog toga."
Privatni album/Olja Runjić
Miran Jozić (27) - fizioterapeut
"Nisam baš imao velike strahove u djetinjstvu budući da sam odrastao pored groblja. A jedini strah vežem baš uz to. Dok smo bili u osnovnoj školi, društvo iz ulice i ja često smo se zezali na račun duhova. Naravno da nismo vjerovali u njih. Ali jednom smo se igrali ispred kuće u kojoj je dan prije umrla starica i kako su tada tek izašli mobiteli s kamerama, snimali smo sve živo. Kasnije kada smo pregledavali snimke, vidjeli smo obris te starice. Više nam ništa nije bilo smiješno i nakon toga nismo ni smjeli prići njezinoj kući, zaobilazili smo je u širokom luku."
"Kada sam bila u osnovnoj školi, negdje treći, četvrti razred, brat je jednu večer došao kući pijan (on je tada bio srednja škola). Toliko sam se uplašila da sam cijelu noć sjedila pokraj njegovog kreveta i provjeravala diše li. Tada sam mislila da se od pijanstva može umrijeti i gotovo sam ja umrla od straha (ha-ha). Dan danas to prepričavamo u obitelji i smijemo se"
Life&style
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.