- Lucia je kći pjevača grupe Cubismo Ricarda Luquea i zagrebačke poduzetnice
- Glumu je upisala tek iz četvrtog pokušaja, a uspješnu vintage trgovinu Komoda otvorila je sa samo 20 kuna u džepu
- Koliko god bilo komplicirano u Hrvatskoj biti zadovoljan svojim poslom i pri lovi, vjerujem da se može, samo je pitanje koliko ćeš raditi, kaže Lucia
Sjedim na klupi na Svačićevom trgu na koji gotovo nikad ne zalazim i čekam. Sunce grije i zapravo je lijep osjećaj samo tako sjediti i čekati. Iza kipa prilazi mi cura kovrčave crne kose u oversize kombinezonu, crnom kožnjaku, vojničkim čizmama i mini ruksakom na leđima. Izgledom kao da je ispala iz nekog spota, prilazi mi i kaže veselo: "Ajde, diži se. Cijeli dan čistim, treba mi kava!"
Lucia Luque Akrap (23) porijeklom je iz Venezuele, ali se već s godinu dana doselila u Zagreb. Kći zagrebačke poduzetnice i bivšeg pjevača grupe Cubismo, Ricarda Luquea, javnosti je poznata iz serije Horvatovi i spotova grupe S.A.R.S.
Lucia je studentica glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Premda se glumom bavi od malena, Akademiju nije uspjela upisati iz prve, a tu joj ni slavni tata nije mogao pomoći ako je nekom to palo na pamet. Za nju ne vrijedi treća sreća jer je glumu upisala prošle godine iz četvrtog pokušaja, ali joj je drago što ju je upisala nešto starija i definitivno zrelija u odnosu na prvi put kad je pokušala s 18 godina.
Gluma kao prvi i jedini izbor
"Izašla sam na svoj prvi prijamni odmah nakon srednje škole na koji me zapravo bilo strah izaći. Čula sam sa svih strana priče kako je teško i u to vrijeme sam se na taj način borila sa strahovima, ignorirala bi ih. Te godine sam upala u uži krug nakon kojeg sam shvatila da to zapravo nije tako strašno. Izlazila sam na prijamne još naredne tri godine i svaki put bila u užem, ali nikako unutra. To me izluđivalo" - prisjeća se Lucia.
Cijelo to vrijeme imala je podršku roditelja, prijatelja i dečka Vida s kojim je u dugogodišnjoj vezi, a koji je također glumac. "Najteže mi je pao treći neuspjeli pokušaj upisa glume kad je moj dečko upao, a ja ne. Mislim, da se razumijemo, bila sam presretna zbog njega, ali sam u isto vrijeme plakala. To je bio baš koma period. Tad sam se počela preispitivati. Glavno pitanje mi je bilo što ću sa životom ako mi gluma nije suđena?“ - prisjeća se Lucia.
Radila sam sve i svašta
Period prije upisa nazvala je kroz smijeh crnom rupom. Nije joj bilo lako podržavati dečka i istovremeno dane provoditi razmišljajući što će dalje, ali ako ste mislili da je doma gledala u zid gadno ste se prevarili. "Uf, ja stvarno s poslovima nisam bila izbirljiva. Već dosta dugo živim s dečkom i uzdržavam se sama. Znala sam što želim raditi u životu, pa su mi periodi između prijamnih bili vrijeme da vidim i isprobam što sigurno neću." - govori Lucia kroz smijeh, pa nastavlja: "Najgori posao definitivno je bio okretanje ćevapa na nekakvom proštenju, ali dosta sam konobarila, radila na recepciji, vodila marketing u hostelu, igrala dječje predstave, radila na radiju, na uličnim festivalima, radila na vjenčanjima i sprovodima i mislim da ću sad prestati nabrajati." - i opet prasne u smijeh.
Hrelić kao inspiracija
"Prošle godine nisam htjela raditi apsolutno ništa. Jedno jutro dok sam razmišljala što volim kako bi smislila u kojem polju ću tražiti posao, sjetila sam se Hrelića koji obožavam od kad sam bila mala. Ne znam koji je bio moj misaoni proces, ali sam odlučila otvoriti svoj dućan. Imam doma hrpu vintage odjeće koju sam skupila kroz godine što je bio super početak. Prijavila sam se na burzu, paralelno slušala predavanja o poduzetništvu u Plavom uredu, raspitivala se okolo o svemu, zaposlila se u second handu da vidim kako to funkcionira i otvorila instagram profil. Nekoliko mjeseci kasnije, dobila sam poticaje, otvorila firmu i napravila stranicu. Čas posla."- govori Lucia opet kroz smijeh.
Komoda je moje dijete u nastajanju
"Imam jako puno ambicija, ali moram ići korak po korak tako da je Komoda za sada samo vintage internet trgovina, ali dajte joj vremena, mutirat će ona kroz godine. Ideja je nastala iz moje ljubavi prema odjeći s pričom, ljubavi prema unikatima i želji za razvitkom održivog razvoja u modnoj industriji i iz želje da budem sama svoja šefica, naravno. Najveća tajna svakog trgovca vintage odjećom je gdje ju nabavlja, pogotovo kod nas gdje je to tržište jako malo. Meni je dugo trebalo da pronađem svoje izvore i oni će morati ostati moja tajna."
Komoda je sad u Beču
Najeći uspjeh koji je postigla s Komodom je ponuda koju je i realizirala, a stigla je iz Beča - "U veljači ove godine dobila sam mail u kojem su me pozvali da budem dio jednog vintage dućana u Beču. Mislila sam da je neki spam, ali sam kroz razgovor shvatila da možda ipak nije. Otišla sam u Beč na razgovor jer sam htjela znati s kim ću poslovati. Velik je to rizik, nisam imala nikakav početni kapital i nemam zaposlenih što znači da ću uz faks sve morati sama. I eto, sad imam dućan u Beču. Iako, moram priznati da je taj dio "sve moraš sama" nemoguć. Da nije bilo Vida koji je ispeglao preko 400 komada odjeće dok sam ja bila na faksu i rješavala administraciju, i da nije bilo mojih roditelja koji su prevezli stvari kombijem dok sam ja bila na gostovanju i djeda koji je napravio police za dućan, ne bih mogla ništa. Imam super obitelj koja podrži svaku moju ideju. Naravno, svatko dođe sa svojim savjetom i prijedlogom, ali to su jedini ljudi čijim savjetima i vjerujem."
Vjerujem da se u Hrvatskoj može
Zanimalo me kako to da u periodu između prijamnih nije probala otići van raditi na što mi je odgovorila vrlo kratko i jasno - " Zato jer se u Hrvatskoj isto može!" - a zatim je nastavila s objašnjenjem - "Znam jezike, plaća je bolja, svi moji prijatelji su već vani… Ali koliko god bilo komplicirano u Hrvatskoj biti zadovoljan svojim poslom i pri lovi vjerujem da se može, ali samo je pitanje koliko ćeš raditi. Može se čak i ako nemaš bogate roditelje koji će ti platiti sve što poželiš. Komodu sam otvorila doslovno sa 20 kn u džepu i normalno je da prvih godinu dana nemaš milijune na računu. Zapravo to je problem ovdje, svi čekaju da im se dogodi uspjeh preko noći, a da prstom nisu mrdnuli. Krive stvari su mladim ljudima usađene možda. Lako je pljuvati po nekom sistemu, a da pri tom nisi dao ništa od sebe da bi uspio u bilo čemu. Ljudi kao da se boje ili srame posla, a ne vidim razlog za to. Uostalom, svugdje je lijepo, ali doma je najljepše."- zaključuje Lucia.
Uspjeh je rizik
Na pitanje tko joj je uzor dala je zapravo logičan odgovor - "Meni je uvijek bilo klišej kad bi pročitala negdje da su nekome roditelji uzor, ali kada se osvrnem, mama mi je poduzetnica, tata umjetnik, a ja kao da sam se nesvjesno ugledala na njih i išla u njihovim smjerovima. Tako da, roditelji." - a zatim napravila preokret u šaljivom smjeru tipičnom za nju i navela Rihannu. Zašto? - "Jer te uči da budeš veća od života." - i prasnula u smijeh skupa sa mnom. "Uspjeh je rizik i želim biti mirna što god da radim." - zaključila je Lucia.
Život
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.