Život 4465 prikaza 13. rujna 2018.

"Kao Ruskinji u Hrvatskoj mi je divno, zavoljela sam šnenokle i ispijanje kave, ali nešto ipak nedostaje"

Privatni album.

Kako se život u Hrvatskoj razlikuje od onog u Rusiji, što Zagreb ima, a njezina Moskva ne i čime su je to oduševile Hrvatice, otkriva nam 29-godišnja Maria Grigoryan

Maria Grigoryan je novinarka koja je prije sedam godina život u Moskvi zamijenila životom u Zagrebu. Maria je završila fakultet na moskovskom sveučilištu Lomonosov, te je sad urednica međunarodnog projekta Russia Beyond, pa se tako njena karijera odvija na relaciji Zagreb - Moskva i u oba grada ima obitelj, prijatelje i čitatelje. 

Prije Zagreba, živjela sam s roditeljima u Meksiku, pa u Moskvi, a sada sam u Zagrebu. Za Hrvatsku i o njoj sam saznala preko prijateljice na faksu koja je Hrvatica, te me je ona, kad sam imala 17 godina, upoznala sa svojim školskim prijateljem, mojim današnjim suprugom Ivanom. Četiri godine smo bili u vezi na daljinu što je bilo dosta teško, pa smo stalno smišljali načine da budemo duže skupa. U to vrijeme sam često bila ''bolesna'' prije Božića kako bi ga provela s dečkom i njegovom obitelji. Taman kad su u Moskvi bili ispiti, pisala sam završni rad o hrvatskoj televiziji, a u Moskvi su svi bili u šoku mojim odabirom teme. I na kraju krajeva, umjesto završne večeri imala sam vjenčanje u Zagrebu. I sad smo već sedam godina u braku i imamo trogodišnjeg sinčića

To sam vrijeme iskoristila maksimalno kako bih naučila hrvatski jezik. Iako moj suprug idealno govori ruski pa tako da kad idemo u Moskvu ljudi misle da je Armenac ili Gruzijac jer ima jako slab naglasak. Uz dozvolu moskovskog sveučilišta imala sam praksu na Novoj TV, pisala sam za tjednik Nacional i Večernji list. A na zadnjoj godini faksa organizirala sam razmjenu studenata u suradnji s Fakultetom političkih znanosti i novinarstva u Zagrebu. Nikad neću zaboraviti najzabavnijeg profesora kojeg sam srela na tom fakultetu – profesora Kurelića. Uzeo mi je narukvicu i nešto dugo pričao o njoj i narodu koji ju je smislio, ali nisam ni pola razumjela. Sada bih voljela to ponovno čuti i diskutirati.

Nije mi se bilo baš tako lako prilagoditi lifestyleu i kulturi jer su potpuno drugačije. Još uvijek imam problem s homonimima i općenito jezikom koji me ponekad stavlja u teške situacije, pa moram ljudima reći da sam strankinja, a ne idiot. Na primjer, neki dan sam tapetaru rekla da mu ''otvaram lijes'', drugi dan sam bila umorna, pa sam u slastičarni tražila ''pečenje'' jer se tako na ruskom kaže keks. Ljudi u Hrvatskoj i Rusiji se razlikuju od načina poslovanja do prijateljskih odnosa. U Rusiji se većina stvari rješava preko telefona i odmah, dok u Hrvatskoj sve ide preko maila i može se odužiti. I ljudi su općenito jako pristupačni i nasmijani u Hrvatskoj. To me pogotovo iznenadilo u nekim gradskim uredima. Kad sam otvarala obrt, dobila sam veliku pomoć, ne samo u vezi dokumenata, već i onu psihološku. To ja povezujem s vremenom jer je u Hrvatskoj lijepo vrijeme većinu godine pa su ljudi sretniji. 

Ono što mi se u Hrvatskoj najviše sviđa je mirniji način života, priroda, hrana i odnos prema ljudima. Hrvatska je idealna zemlja za život s djecom. Ali mi se čini da ima jako malo sadržaja za djecu, to primjećujem kako imam malo dijete. Pa sam iz tog razloga odlučila napraviti projekt s ruskim blogerima koji će pomoći roditeljima da pametno zabavljaju djecu. Obožavam hrvatsku kuhinju, volim kuhati pa tako i spajati hrvatsku i rusku kuhinju, ali i jesti vani. Uvijek sam u potrazi za novim kafićima i restoranima. Oduševljena sam hranom u restoranima, ali ne mogu ne spomenuti 'šnenokle' koje radi moja svekrva. A to sve ne može bez sporta, pa sam tako tri puta tjedno trenirala squash i čak sam sudjelovala na turnirima. Sad sve više uživam u planinarenju, trčanju po parkovima i jogi. 

Također sam fascinirana Hrvaticama. Na primjer, moja svekrva Inga Vučković sa 60 godina izgleda bolje nego neke žene od 30 godina. Osim što je liječnica, svaki dan se bavi sportom, čuva unuke čijim se razvojem puno bavi, voli modu i putovanja. U Rusiji puno žena sa 60 godina izgledaju kao bakice. 

Sviđaju mi se i posebna mjesta u Hrvatskoj koja ne možete naći nigdje na svijetu poput Cmroka, Brijuna, Mrežnice, Motovuna, kina Tuškanac na otvorenom. Sviđa mi se to što mogu naći finu, prirodnu jabuku, sviđa mi se što ne moram satima stajati u gužvama i otkad sam u Hrvatskoj, obožavam piti kavu u lijepim kafićima. U Rusiji to nisam nikad radila jer mi tamo nemamo vremena za mirnu kavu. Međutim, Moskva je moj dom. Puno sam putovala i Moskva je i dalje moj najdraži grad na svijetu. Ne samo zato što sam tamo rođena nego zato što ima sve - zanimljive muzeje, kozmopolitski noćni život, gomilu restorana, zanimljive i neobične projekte, parkove i veliki sadržaj za djecu. 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by ᴹᴬᴿᴵᴬ ᴳᴿᴵᴳᴼᴿᵞᴬᴺ (@la_masha) on

Puno mojih hrvatskih prijatelja koji su doputovali u Moskvu zbog Svjetskog nogometnog prvenstva zaljubili su se u nju jer nije nešto što su očekivali već puno više. Neki su mi rekli da bi se čak odmah i preselili. Imam puno ruskih prijatelja koji su dolazili u Zagreb i toliko su se zaljubili u Hrvatsku da bi se i oni odmah tu preselili. Svi pričaju kako Hrvati kao narod imaju veliko srce i dušu. Moja najbolja ruska prijateljica s kojom sam se upoznala još u meksičkom vrtiću već je došla živjeti u Zagreb zbog Hrvata. Moj tata je bio malo tužan kad sam otišla, ali nakon što su Hrvati pomogli Rusiji da izađe na Europsko prvenstvo, prihvatio je Hrvate i mog muža. 

Za budućnost imam na umu puno zanimljivih projekata koji povezuju dvije države. Tako smo početkom godine u Zagrebu otvorili prvu imerzivnu igru Senseperience, koja je hit u Moskvi, a sad gledamo i hrvatske startupove koji su zanimljivi Rusima. 

Komentari 0