Ana Kuhanec Brašnović, vlasnica slavnog studija 'Ana's Sensual Fitness', sasvim otvoreno progovara o krizi koju je imala kad je tek postala majka, ali i o tome kako joj je tečaj Prirodno roditeljstvo pomogao premostiti sve prepreke u odgoju svoje kćerkice i učinio je sretnom majkom
“Ne želim da moje dijete u životu ide mojim koracima, želim da hoda pored mene i da stigne dalje no što sam ikad sanjala da je moguće. Biti mama, složit ćete se, najvažniji je posao na svijetu. No, postoji li super mama, ona koja je savršeno sigurna, idealna supruga, prijateljica, i još po mogućnosti žena s uspješnom karijerom koja sve to skupa hendla s osmijehom na licu?! Apsolutno tvrdim da ne postoji. Ne želim nikoga uvrijediti, no moje iskustvo hendlanja majčinstva na samom početku prilično je bilo bolno i traumatično iskustvo, no kako vjerujem da se sve događa s razlogom, baš mi se ono trebalo dogoditi u životu kako bih promijenila svoja dotadašnja uvjerenja i krenula mijenjati samu sebe. Na Facebooku i Instagramu, koji su, priznajemo ili ne, danas sastavni dio našeg života, sve je savršeno. Svi su prekrasni, idealnih proporcija, u savršenim brakovima, sigurni u majčinstvu, ma top! Je li to pomalo frustrirajuće za jednu majku koja se, s druge strane, bori se s dojenjem i s novom životnom ulogom?!
I ja sam cijelu trudnoću radila, snimala i bila uvjerena da ću se odmah po porodu, naći u svojoj dvorani. Zbog velike količine samopouzdanja, bila sam sigurna da Evu Mariu, baš poput kućnog ljubimca, mogu ugurati u košaru i navlačiti svuda sa sobom, jer sam eto, čula da se može, a obzirom da sam žena od karijere, moj povratak na posao bio je sastavni dio plana unutar nekoliko mjeseci nakon poroda. Sve sam ja pripremila, i robicu i sobicu, a o onom najvažnijem nisam ni razmišljala, a to je kako će doista biti kad se rodi to malo biće, koje ipak nije kućni ljubimac.
Godinama učim žene samopouzdanju, oni koji me poznaju znaju da za mene nemoguće ne postoji, čitav život hendlam druge, a onda se dogodi majčinstvo i situacija u kojoj sam ja potpuno nemoćna i ja trebam nekog da hendla mene. Samopouzdanja u majčinstvu nigdje ni blizu, a o sigurnosti da i ne pričam. Jer mene nitko nije znao hendlati, mislili su da meni to ne treba. No onda sam sama pronašla baš ono što mi treba! Upisala sam tečaj Prirodnog roditeljstva s kojim sam kognitivno spoznala sve što nisam znala i kojem dugujem sve što sam danas. Emocionalno sam radila na sebi s iskustvom kako je Eva rasla. Što je zapravo prirodno roditeljstvo? Rad na sebi i vlastitim emocijama kako bi razumjela potrebe djeteta. Najveća odluka u mom životu tada bila je zaboraviti na posao - moju prvu 'bebu' na koliko god to vremena bude trebalo, jer sam odlučila biti majka i zadovoljavati Evine potrebe, a ne nju podređivati sebi.
Da vam bude možda jasnije, dat ću vam primjer. Prirodno roditeljstvo me naučilo da dijete do otprilike 6 godine vode isključivo emocije i nema mogućnosti kognitivno zaključivati, gdje najčešće svi mi griješimo kada ulazimo u silna objašnjavanja što i kako treba biti posebno kada postavljamo granice. Kad se dijete baca po podu jer silno želi nešto, a ima samo dvije ili tri godine, ono nije razmaženo, nego nema razvijen sustav samoregulacije pa ga regulirati treba roditelj. No, roditelj bi ga najradije izmlatio ili urlao zajedno s njime jer dijete nije poslušalo kako smo si zamislili. Potrebno je razumijeti i uvažiti djetetovu ljutnju, nakon što ona prođe čvrsto ga zagrliti i pomoći mu da se regulira. Nije lako nimalo, jer ni naš sustav tako prirodno ne funkcionira zato je ovo i naša najteža škola.
Stvarno sam željela biti majka, nisam eto tek tako svojim titulama htjela dodati još i majčinstvo pa je ovo bio jedini logičan slijed. Dan po dan, tek sa Evinih godinu i kusur dana dobila sam njezin prvi pravi zagrljaj koji mi je značio više od bilo čega na ovome svijetu. Shvatila sam da niti jedan posao, koliko god bitan bio, ne može zamijeniti dane koje sam odlučila ostati s njom i biti samo mama. Suza i suza sam proplakala što zbog krivnje i samokritike s kojom se nisam mogla nositi jer kako ću joj ikada nadoknaditi ta prva tri mjeseca?! I dan danas baš i nisam najsigurnija mama, no učim i radim sve ono što nikad nisam planirala.
Sretna sam što je grlim i ljubim onako iz srca, dajući njoj sebe, nikako ne uzimajući od nje za sebe, što mnoge mame nesvjesno rade. Uspavljujem je i danas, ne razmišljajući da ću je tako razmaziti, čega se danas još uvijek mnogi roditelji boje. Za svaku svoju pogrešku ispričam se jer i mi veliki itekako ponekad griješimo.
U cijeloj toj priči suprug mi je podrška, no on sve usvaja kognitivno, ne i emocionalno, što me užasno frustira. S obzirom da nismo imali back up baku i djeda, jer moji kad su i htjeli, nisu znali kako, ni moju svekrvicu koja nije ni htjela jer je 'valjda' prekasno postala baka pa je unučica, nažalost, nije zanimala. To samo ona zna. Tužno, ali istinito, no sigurna sam kako mnoge imate sličnih problema, ali možda ne i dovoljno hrabrosti za pričati o tome. Zbog svega toga, suprug i ja bili smo primorani naš dotadašnji lifestyle potpuno okrenuti, što nije bilo lako ni za njega ni za mene. Svu slobodu i komociju koju smo imali do tada trebalo je podrediti djetetu, jer prve su godine doista najvažnije. Promijenili su se prioriteti i on je to doista 'učio' ispočetka jer prirodno u sistemu taj kod roditeljstva nije imao.
Ipak, s vremenom njegovu emocionalnu nedostupnost ona je otopila i nije mi žao što sam silovala njihov odnos, zbog toga je on danas divan tata koji više ne razmišlja o košuljici koju će izgužvati ako ga Eva Maria zagrli. I dalje zadajem zadatke, sve planiram i organiziram što mi nije nimalo drago jer gotovo nikad nema njegove inicijative, ali sretna sam i zahvalna i na ovom pomaku jer bi većina muškaraca u našoj situaciji i na samu pomisao rada na sebi pobjegla glavom bez obzira.
Ovih dana završavam i svoju knjigu čije će posebno poglavlje biti posvećeno baš ovoj temi koja je mene povela na višu razinu. Drage žene i majke, sretna je mama dobra mama, i kad ste vi dobro i djeca su dobro, u to sam apsolutno sigurna. Ne postoji savršena mama s Instagrama koja ne plače kad joj je teško, koja može hendlati sve sama, ok, neke nažalost to moraju i takvim se mamama posebno divim.
No ne bojte se postati svjesni roditelj, kako kaže dr. Shefali Tsabary, preobrazite sebe i dajte moć djetetu. Svjesno odgajajte i napuštajte zastarjele obrasce koji ne donose dobro ni vama ni vašoj djeci, ali da biste to mogli, morate dublje zaroniti u sebe. Ne bojte se, nećete požaliti!".
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.