Išla sam prvi put na Zagreb Pride i ovo je moje iskustvo

Na početku mislim da moram ovaj tekst započeti disclaimerom da nisam gay. Štoviše, ni biseksualna. Istovremeno mi je vrlo tužno da već u startu sebe moram stavljati u neku definiciju, jer jednako tako sasvim otvoreno mislim da je ljubav ljubav i ako se jednog dana zaljubim u kakvu prekrasnu curu, neću se osjećati kao da radim nešto pogrešno.  privatna arhiva Kristijana Musića

U svakom slučaju, moj prvi pride (ili kako bi moja prijateljica rekla "razbila sam pride junf"), bio je zamišljen kao podrška, ne samo njoj koja u životu eksperimentira sa svim što ti može pasti na pamet, već i svim drugim prijateljima i poznanicima čije pozadine ljubavnih i seks veza itekako dobro poznajem, pa tako i znam da su nekad radi društva više komplicirane nego bi trebale biti. Kako nemam ništa u duginim bojama, odlučila sam se za šljokičavi top i pomalo bojažljivo krenula pred Mimaru. Sasvim iskreno, osjećala sam se neobično. Ne živim od tuđega mišljenja, niti se brinem da će, recimo, netko od susjeda od mog djeda vidjeti da mu se unuka prešetava na Prideu pa samodopadno zaključiti da on nikad neće vidjeti praunuke, ipak sam se osjećala pomalo neobično što se baš sad odlučujem za to - makar i samo kao pratnja. privatna arhiva Kristijana Musića

Što sam starija, sve sam opterećenija zbivanjima u državi. Znam da radim kao novinar, ali trudim se odcijepiti od lošega što nas okružuje jer mislim da u toj mjeri u kojoj je to prisutno danas nije dobro za ničiju psihu. 
A znaš što najviše? Užasava me da će netko doći i zabraniti mi da napravim pobačaj ako ja to želim. Bojim se činjenice da moji sunarodnjaci nemaju moj najbolji interes u pitanju, već mi žele praktički oduzeti pravo da sama odlučujem o svome tijelu. 

I s tim u glavi, već sam se samim dolaskom pred Mimaru osjećala kao totalna glupača; zašto osjećam nelagodu koju ne znam ni sama objasniti?! Već dugo nisam vidjela toliko pozitive na jednom mjestu. Toliko veselih ljudi s istom idejom i istim ciljem - pokazati da su ponosni što su tu. I sasvim sigurna mogu reći da su mi dašak tog duha prenijeli u prvih nekoliko minuta. Srela sam prijatelje, poslovne kolege, poznanike, one dečke i cure koje škicam na Instagramu. Uživala sam u pogledu na silne transparente koji se dopadljivo rugaju sa situacijom u kojoj živimo. Ostala sam fascinirana brojem mladih koji su prisustvovali ovogodišnjem Prideu; hrpetina prijatelja i prijateljica pratilo je svoje "gay" bolje polovice u njihovoj novoj avanturi, neupitno je nekima bio i prvi pride, a upravo to uzbuđenje se osjećalo na svakom koraku. privatna arhiva Kristijana Musića

Sada nekoliko dana kasnije mogu reći da mi je uopće čudno pisati o svom iskustvu koje me toliko tjera da odvajam homo i hetero ljude - nikad mi nije bilo prirodno, a sada je još manje. U ovoj masi osjećala sam se kao ravnopravna, bez ikakve zadrške, možda i više no što ikad prije u takvoj, neki bi rekli "političkoj" masi, jesam. Nitko nije gledao koje mi je boje koža, gdje su mi starci bili 91', brijem li na kršćanstvo ili islam, jesam li "prava žena" jer nisam sigurna želim li djecu i jer se sa skoro 28 godina više veselim kakvom novom projektu u koji ću uskočiti nego li braku i bijeloj vjenčanici. Čini mi se da "ova masa" više prihvaća mene, koja sam de facto outsider, od onih zagorjelih tradicionalista koji se smatraju većinom i daju si za pravo da druge nazivaju "nenormalnima", koji bi mi najrađe oduzeli pravo da glasam, biram hoću li rađati ili ne, a možda uopće i radim te zarađujem više od "muža" - jer sam žena. privatna arhiva Kristijana Musića

No i upravo taj duh, rekla bih, univerzalne brige moderne Hrvatice, osjetio se na Prideu. Recite mi da sam luda, ali Pride sam doživjela kao više od želje za ravnopravnosti, čini mi se da sada stoji kao borba za sve, svakog i svaku. Na Prideu su ponovno hodali djevojke i mladići, gay i straight parovi, roditelji s djecom, prijatelji s kućnim ljubimcima, pa čak i bebači! U državi gdje hodamo PROTIV svega u subotu smo hodali za ljubav. Nikog ugrožavali, nikome ne umanjivali prava, plesali, veselili se, šljokičali pod suncem... Svi s istom idejom - da je različitosti bitno slaviti jer nas čini jedinstvenima, a da jedino što svima u ovoj modernoj eri fali je malo ljubavi i empatije. A tada je je bilo dosta za cijeli svijet. Zagreb Pride, vidimo se i sljedeće godine. privatna arhiva Kristijana Musića