Inicijativa #volimcice koja je zapalila Internet krenula je od iskonski čiste ideje - želje da sve mlade djevojke krenu na ultrazvuk dojki, a evo zašto sam joj se i ja pridružila
Listopad, mjesec borbe protiv raka dojke daje nam hladni šamar realnosti - čak 90 žena mjesečno u Hrvatskoj umire od raka dojke i on je neupitno i dalje najveći uzrok smrti od raka kod žena. No jednako tako on je rak koji se u 90% slučajeva može izliječiti, samo da se pronađe u ranom stadiju. Nekako živimo u uvjerenju da se rak događa starijim ženama, a i već tipično - da se nama to neće dogoditi.
Nažalost, sve veći broj mladih djevojaka obolijeva od raka dojke, a osviještenost o bitnosti pregleda dojki je vrlo mala. Upravo zato u priču uskače novinarka Mija Dropulić, a onda i ja. Mija je jhedina djevojka koju sam poznavala, a da je odlazila na redovite reglede dojki. Otvoreno je pričala o vađenju dobroćudnih tumora, naglašavajući bitnost pregleda svaki put kad bi pregled obavila i sama. Ona danas stoji iza viralne akcije "volim cice" koja je početkom listopada zapalila Instagram i pokazala djeličak ženske snage. Dijeleći hashtag volim cice pridružuješ se brojnim anonimnim i poznatim Hrvaticama koje su imaju dobroćudne tumore, imaju rak ili su ga preboljele, a možda su i tek otišle na prvi pregled - ali su osvijestile da je on jednako bitan poput odlaska stomatologu. Mijina ideja nema novčanu potporu niti zaradu u planu. Naprosto je željela spojiti žene kako bi potencijalno tako stvorila svijest o stvari o kojoj se toliko često priča, a premalo djeluje. Srećom, u tome je i uspjela.
Mija je također bila prva osoba s kojom sam razgovarala kada sam i sama otkrila problem vezan uz dojke te morala otići na svoj prvi pregled. I da, bila sam baš kao i većina drugih djevojaka - totalno izgubljena . Oduvijek sam imala "loš osjećaj" po pitanju svojih dojki, kao da sam znala da nešto nije u redu. Nisam imala naviku pregledavati se jer nikad nisam shvatila koliko jako trebam stiskati, otkuda do kuda se pregledavam i koliko to često trebam raditi, pa sam to radila kada bi se sjetila pod tušem. S druge strane na dojkama, realno, možeš svašta napipati, a neke od tih stvari mogu biti i ciste koje nestaju i same od sebe, kao i nakupine masti. Povremeno bi imala instant napadaje panike kad bi osjetila nešto pod prstima, a sjećam se prvog puta kada sam osjetila kvržicu - proguglala sam sve živo na Internetu ne bi li o toj kvržici doznala sve što se može shvatiti - bez odlaska doktoru, naravno. Kasnije sam u jednom nasumičnom razgovoru shvatila da trebam na ultrazvuk dojke jer je mamografija rezervirana za starije žene, pa sam se tako godinu i pol dana (užasno glupo, priznajem!) premišljala otići na pregled i jednoga dana se spontano naručila kod lokalnog privatnika.
Na prvi pregled sam išla prestravljena; kako će izgledati, hoće li me boljeti, imam li rak? Prvo sam kratko popričala s doktorom, a zatim sam se skinula. Bez laganja - manje je neugodno nego kod ginekologa, a već kad ti krene objašnjavati što možda imaš u dojkama, sram u potpunosti nestaje. Doktor se razbacivao terminima fibroadenom, cista, otvoreni kanalić... Sve mi je to bilo "na kineskom" dok nije izgovorio riječ "dobroćudni tumor". Tada prestaneš razmišljati. Oblio me hladni znoj jer nisam znala što očekujem. Srećom, moja panika je bila pretjerana jer radi se o tumorima koji najčešće stagniraju i ne mijenjaju se. U desnoj dojki pronašao ih je čak pet, svi manji od 15 mm, pa ih ne moram vaditi. Tada sam upoznata s točnim lokacijama svojih fibroadenoma i upozorena sam da moram na stalne preglede, jer ako rastu morat ćemo ih punktirati (pregledati im sastav veeeeelikom iglom, jao) i/ili vaditi, a jednako tako da nastavim sa samopregledima, ali ne prečesto jer ih nije dobro previše dirati.
Od tada moj se život svodi na šest po šest mjeseci, jer točno svakih pola godine idem na pregled. Nikad neće prestati biti strašno i postati rutinski jer nikad ne znam što me čeka. Ono što mogu je paziti da se hranim i živim zdravije, prvenstveno s manje stresa, iako prave garancije protiv raka nema. U međuvremenu je brojka fibroadenoma s pet prerasla na sedam, no i dalje su mali i, srećom, bezopasni. Iznimno mi je bitno pričati o mom iskustvu i tako pokušati natjerati djevojke da i same odu na pregled. Bez razmišljanja, zato sam se i pridružila inicijativi volim cice, za koju se nadam da će postati Instagram tradicija, ali će i potaknuti mnoge mlade djevojke na promjenu. Pregledaj se - ne boli, brzo je i može ti spasiti život.
A borbi protiv raka dojke možeš pomoći i jednostavnim činom kupnje; Udruga Europa Donna Hrvatska i tvrtka Labud d.o.o. te Hrvatski forum protiv raka dojke pokrenuli su akciju kojoj je cilj informiranje i podizanje svijesti zajednice o raku dojke te teži osiguranju financijske podrške Udruzi i oboljelima o kojima Udruga brine. Od svakog prodanog pakiranja limitiranog izdanja Čarlija, kultnog deterdženta za pranje posuđa, s mirisom šumske jagode udruzi donira 0,5 kuna.
Sponzorirani sadržaj: miss MIND za miss7
