Život 10. travnja 2019.

Dijana je diplomirala tri dana nakon posljednje kemoterapije pa poručila: "Uključite zabavu, smijeh i razigranost u svakodnevni život"

Facebook, Dijana Bačani.
  • Dijana Bačani oboljela je od karcinoma debelog crijeva sa 27 godina
  • Nekoliko dana nakon posljednje kemoterapije, u ruke je primila svoju diplomu
  • U Facebook statusu koji mami suze na oči prepričala je svoj trnoviti put

Dijana Bačani (28) mlada je djevojka koja je netom diplomirala na Sveučilištu u Zadru, ali njena životna priča nije posve uobičajen prikaz studentskog života u Hrvatskoj. Sa 27 godina oboljela je od opakog karcinoma debelog crijeva i nastavila studirati. Tri dana nakon posljednje kemoterapije, u ruke je primila diplomu. Ipak, sve što je ova mlada žena dosada prošla najbolje ćeš shvatiti iz priče koju je ona sama ispisala na svom Facebook statusu:   | Autor: Facebook, Dijana Bačani Facebook, Dijana Bačani

Svima onima kojima život servira lošu tortu

"Ovo nisam učinila nikad, niti sam ikad željela svoj život iznositi javno, ali danas, zbog neizmjerne sreće koju osjećam, želim ispričati svoju priču. I to svima onima koji misle da se njima ništa ružno i loše ne može dogoditi. I svima onima kojima život servira lošu tortu, svima onima koji vode borbe i ne nalaze utjehe. Istina je da ispod mog stanja leži prosječna 28-godišnjakinja koja samo želi povratiti snagu svom urušenom životu. U 27-oj godini oboljela sam od karcinoma debelog crijeva i ni na trenutak nisam pomislila da je moj život stao tog ponedjeljka 24.4.2018. godine.

Samo je maleni postotak vrijedan

Željela ja to ili ne, život se okrenuo naglavačke. Neorganizirani život, fakultetske obaveze, nezavršene - i plus dobila sam doživotnog (ne) prijatelja. Ali moj život i dalje je izgledao isto. Izlazila sam s prijateljima, pila pivo, čak i zapalila pokoju cigaru, smijala se glasno, ne pokazujući nikom bol i nemoć koja se skrivala iza njega. Promijenilo me, odjednom život gledaš drugačije, drugačije vidiš sunce rano ujutro, drugačije vidiš ljude. One koji te sažalijevaju i one koji nikad nisu dozvolili da mi ijedna loša stvar prođe kroz glavu. Bolest me naučila vjerovati kako je samo maleni postotak vrijedan. Znaju oni koji su. Nisu mi govorili da me razumiju oni koji su ostali, ali od njih sam crpila snagu, njima sam se vraćala i oni su uvijek bili tu. Zbog njih je sve ovo danas, jedna točka na "i" i jedan završetak velikog dijela mog života. I početak nečeg novog i velikog. Zato ne trošite svoje vrijeme na prijatelje i kolege koji su negativni, koji vas osuđuju i sišu energiju. Prestanite tražiti izgovore da zadržite te toksične ljude u svom životu. Neprocjenjiv je osjećaj obećavati drugima da će sve biti u redu, i da ću ja biti u redu, zaista ni na trenutak ne pomišljajući da bi moglo biti ikako drugačije.   | Autor: Facebook, Dijana Bačani Facebook, Dijana Bačani

"O tebi ću pričati svima"

U isto je vrijeme, drugi dio mene odlazio je 28 uzastopnih dana gore dolje Bukovec - Zagreb, kako bi ispunila ono što je mog (ne) prijatelja trebalo maknuti od mene. Radiokemoterapija. Zahvalna sam na divnim ljudima koje sam upoznala tamo. Znaš da si postigao nešto veliko kad te doktorica i sestra koju sretneš nakon nekoliko mjeseci ne zaborave i budu sretne pa te pozdrave s rečenicom: "Svaka ti čast, o tebi ću pričati svima."  Nema veće sreće da samo tri dana nakon završetka kemoterapije stojim u dvorani sa svojom mentoricom i komisijom i pričam o eutanaziji...Ironično, ali istinito... Diploma koju danas slavimo, tada sam je držala u ruci. 

Moj dečko tražio je novu djevojku

Nikome nisam dopuštala da me sažalijeva i samo nekolicina ljudi može samo zamisliti što je prošla godina značila za mene. Dogodilo se nešto najljepše i najgore. Prolazilo je ljeto, uživala sam na moru, znajući da nakon toga moram u bolnicu. Samo dan prije odlaska u bolnicu uživala sam na hladnom pivu s ljudima koji su mi danas stranci, ali tada sam vidjela svijet u njima... Sad sam im zahvalna što više nisu dio mog života i što su time napravili mjesta za one s kojima gledam neki novi svijet. Nakon operacije slijedilo je četveromjesečni ciklus kemoterapije... U trenutku moje najveće slabosti i borbe, moj dugogodišnji dečko tražio je novu djevojku, ljudi kojima sam vjerovala napuštali su me, dok su ljudi koje nisam poznavala postajali moj veliki oslonac... I nema veze što ću uskoro ponovno ići u bolnicu, ovu sreću nosim sa sobom. 

 | Autor: Facebook, Dijana Bačani Facebook, Dijana Bačani

Osmijeh mojih roditelja

Dovoljan je osmijeh mojih roditelja, najveće, najsnažnije stijene koje su se mog (ne) prijatelja najviše plašili. Nema ništa ljepšeg nego vidjeti taj osmijeh. Zavoljela sam tog (ne) prijatelja, otvorio mi je oči, pokazao je ljude koji vrijede i koji će uvijek biti uz mene, a otjerao one koji nisu to mjesto niti zaslužili. Zahvalna sam mu, i ne znam kad će mi opet doći, ali svakako je napravio veliku čistku pogrešnih ljudi u mom životu.  Možda ovo nije najgori scenarij koji ste pročitali, ali dovoljan je da budete zahvalni na ljudima koje imate, na prijateljima koje cijenite, na obitelji koja vam nikada neće okrenuti leđa, na poznanicima za koje nikad ne znate sto vam mogu postati životu. I na obrazovanju koje nikad ne prestaje. Zato uključite zabavu, smijeh i razigranost u svakodnevni život i one teške stvari će postati barem malo lakše. I zato uživam u životu, usprkos mojoj bolesti, i to mnogo više nego prije jer, kao da je oblak podignut, konačno sam u stanju vidjeti sto je zaista važno u životu. Volim vas."

Pred Dijanom je još cijeli niz izazova. Čekaju je pregledi i posjeti doktoru, ali najteži dio puta već je prešla. I na njemu naučila i sebe i nas da baš nikada ne smijemo odustati. I da u sve trebamo ubaciti malo radosti, jedinog pravog začina života. 

Komentari 0