Bila sam poštarica na jedan dan! Evo kako je to izgledalo

• Oduvijek mi je bila želja okušati se u ulozi poštarice, a sada se napokon i ostvarila
• Posao poštara nije lak, ali vrlo je zanimljiv i dinamičan (i poslije posla ne moraš ići na trening!)
• Poštar Slavko bio je moj mentor i otkrio mi je sve tajne tog posla 

Svi mi imamo neke velike i male želje, ostvarive i neostvarive - i morate se složiti sa mnom da je prava sreća kada imamo mogućnost ispuniti neke od njih. Kad smo već kod takvih želja, jedna moja dugogodišnja bila je okušati se u poštarskom poslu. Ludo, zar ne? Nije tajna da su tome djelomično presudile dostave paketa s ASOSA, Zare i Manga, zbog kojih obožavam svog poštara Marka, ali glavni je razlog definitivno njegova pozitivna energija kojom zrači svaki put kad mi pokuca na vrata - bili kiša, snijeg ili nesnosne vrućine. Kako onda ne poželjeti biti poštar? 

Pazi što želiš, možda ti se ostvari! I ostvarilo se - dobila sam mogućnost postati poštarica na jedan dan. Moje uzbuđenje bilo je prilično veliko tog jutra pa sam u startu zanemarila činjenicu da sam ustala jako rano i brzo se zaputila u Poštanski ured u zagrebačkoj Branimirovoj ulici. Hrpa dobro raspoloženih poštara koji razvrstavaju ogromne količine pisama, luda atmosfera i predinamično jutro. "Ovo će biti zanimljiv dan!", pomislila sam u startu. 

miss7

Moj mentor na jedan dan bio je poštar Slavko, koji je u ovom poslu već više od 20 godina. Podijelio je sa mnom nekoliko zanimljivih priča i anegdota iz svog dugogodišnjeg iskustva i otkrio mi je kako mu ovaj posao baš nikada ne može dosaditi. Kaže da je količina pošiljki sve veća i veća iako se danas prilično često govori da pošta polako "izumire". Njegove su mi priče bile toliko zanimljive pa sam mu redom postavljala bezbroj pitanja, a on me samo u jednom trenutku prekinuo i rekao: "Ne zaboravi da danas nisi novinarka, nego poštarica. Vrijeme je da se uhvatimo posla!". Za početak smo razvrstali poštu – svaka ulica ima svoj broj prema kojemu se pošiljke razvrstavaju na pripadajuću policu. 

miss7

Nakon prebrojavanja, prvi red pisama slaže se u torbu, a preostala tri stavljaju se u vreće. Budući da nismo odmah mogli ponijeti sve sa sobom, pisma u vrećama stavili smo u kombi koji nam je dovezao ta pisma na dvije lokacije. Kombi je dovezao pisma u isto vrijeme kada smo poštar Slavko i ja izašli na teren. Krenuli smo od Gundulićeve ulice, a ono što me posebno iznenadilo bilo je to što je gospodin Slavko sa sobom imao svežanj ključeva kojima je otključavao vrata zgrada kako bi stanarima ostavio pisma u njihovim sandučićima. Išli smo od ulaza do ulaza i raznosili poštu, a imala sam čak priliku i pozvoniti na pokoja vrata i osobno uručiti poštu. Osmijesi stanara kada su vidjeli žensku osobu da im uručuje poštu bili su neprocjenjivi! Onima koji nisu bili kod kuće i nisu mogli preuzeti svoju pošiljku, ostavili smo obavijest. Pošiljku sam prvo trebala skenirati pomoću uređaja koji mi je potom isprintao obavijest pomoću koje primatelj može podići svoju pošiljku u poštanskom uredu. miss7

Nakon što smo podijelili pošiljke predviđene za taj dan, vratili smo se u poštanski ured u Branimirovoj ulici kako bismo razdužili pošiljke koje su ostale. Riječ je o pošiljkama na kojima su bile napisane pogrešne adrese ili prezimena, kao i onima koje primatelji nisu preuzeli jer nisu bili kod kuće. Radni dan završio mi je u 15 sati, a kući sam krenula puna dojmova. Bilo je to uistinu vrijedno iskustvo, ali i ispunjenje dugogodišnje želje! Sigurno te zanima bih li mogla raditi ovaj posao i odgovor je – da, apsolutno!

Sponzorirani sadržaj: miss MIND za miss7